Странице

петак, 23. јул 2010.

OPASNOST VJERE


Ako hoćeš da promijeniš kvalitet svog života, provjeravaj sve u praksi, i ono što otkriješ biće tvoje postignuće. Ma šta da ti neko kaže, uvijek provjeri sam za sebe. Sve ono u šta vjeruješ samo će ti pomoći da protraćiš život u neznanju. Rad na sebi je put provjere, ne put vjere.
Put počinje posmatranjem. Ali bitno kako ćemo to formulisati, nego da li ćemo zaista praktikovati posmatranje. Ljudi vole da pričaju, ali ne i da rade. Put je praksa, ne priča o delanju. Ako pažljivije pogledaš, nikakvo trajno “ja” ne postoji. Pod trajnim “ja” podrazumijevam “ja” koje je nezavisno od spoljašnjih okolnosti. Ako mi okolnosti diktiraju koju vrstu ‘ja” treba da primijenim ili da osjetim, to je dokaz da povrh sve moje mehaničnosti nema nikakvog “ja”. Skupno ime za sva ta “ja” je “ličnost”.
“Ličnost” je slučajni proizvod situacionih uslovljavanja, pa zato i kažemo da smo dobri ili loši zbog ovih ili onih životnih okolnosti. Individualnost je samo prazan pojam, sentimentalnost našeg zavaravanja. “Individuus” je latinska riječ čije je značenje “nepodijeljenost”. Samim tim, individualnost označava autentičnu psihološku homogenost – koja ne postoji!
Čovjek još uvijek nema individualnost; to ne znači da ne može da je ostvari. Proces individualizacije je proces depersonalizacije. Ako mislimo da je specifičnost naše mehaničnosti – individualnost, onda je nikada nećemo ostvariti, jer će nas vjera u sopstvenu dovršenost spriječiti da pristupimo dovršavanju.
Čovjek nije dovršen, i ako povjeruje da jeste, unutrašnja evolucija se prekida. Pošto nemamo hrabrosti da se suočimo sa činjenicama, vjera dodatno pogoršava ionako nezavidnu situaciju. Jedan jedini trenutak posmatranja dovoljan je da nam uništi iluziju dovršenosti. Nama je ipak lakše da vjerujemo, jer vjera je uspavljujuća. Opasnost vjere je u tome što nam ona prividno olakšava život. Posmatranje je teško jer rasanjuje, a osim toga, anestetik vjerovanja tada prestaje da deluje! Viđenje činjeničnog stanja stvari ne može te ostaviti ravnodušnim. Tada moraš nešto da učiniš sa sobom. Ne sa svijetom, nego sa sobom.