Странице

уторак, 27. јул 2010.

JUTRA SA LEUTARA


Ljubomoran čovjek nikad nema sreće u ljubavi.
Samo ljudi izuzetnih vrlina ne jure za društvom i mogu da žive usamljeni.


Sujetan čovjek ne traži da ga cijenite nego da mu se divite.


Najgori su oni ljudi koji vjeruju da sva svoja osjećanja treba otvoreno pokazivati svakome.


Ka razočarenju su skloni ljudi prema njihovom temperamentu, a ne prema njihovom intelektu; jer je razočarenje uvijek bliže krvi i osjećanju nego duhu i pameti.
Prosvijećen čovjek ne može istinski voljeti svoju otadžbinu ako njome vladaju tirani, a ne može ni mrziti tuđu zemlju, ako u njoj gospodare slobodni zakoni.
Spokojstvo znači simbol apsolutne ljepote.
Ljudi mrze ne samo onog koji je od njih bolji ili gori, nego još više onoga koji je od njih drukčiji; što znači da mržnja nema kraja.
Spokojstvo se jedino postiže samoodricanjem, bježanjem od samog sebe, pribjegavanjem nečemu višem nego što smo mi sami.
Nikad čovjek nema toliko na pameti da nešto važno ili dobro kaže drugim ljudima, koliko uvijek ima na umu da sebe predstavi važnijim nego što je u stvari. Sujetan čovjek , to je onaj koji želi da sebi dadne izgled baš onakvog kakav nije.
Za iskrenost prema sebi, koja čovjeka nikad ne bi zavela na stranputicu, potrebna je prije svega jedna urođena hrabrost, snaga karaktera, ukus za načine, ideja o životu i ljubav za druge ljude.
Čovjek koji mrzi ljude, mrzi i istinu; i obratno; ko mrzi istinu, taj je neminovno i čovjekomrzac. Ljubav nekoga čovjeka za njegove prijatelje jeste i najsigurnije mjerilo za hiljadu njegovih drugih osjećanja. Čovjekomrzac je netrpeljiv u svim svojim odnosima prema društvu. Čovjekomrzac se najprije prokaže time što vjeruje da je uvijek on jedini koji ima pravo. Ali je on zato i prvi koji odmah povjeruje u jednu zabludu i u jedan porok. On je nepravedan u svemu što radi…
Jovan Dučić