TURIZAM I EMIGRACIJA
Jedan čovjek je umro i dospio u raj. Međutim, u raju mu je ubrzo postalo dosadno. Anđeli su neprestano pjevali, svirali na harfama, sve je to bilo lijepo i krasno, ali on je oduvijek bio čovjek od akcije. Zato se obratio Svetom Petru i zamolio ga za premještaj.
“Gdje si to mislio da odeš?” rekao je Sveti Petar.
“Osim ako nećeš u pakao? Ne bih ti to preporučio.”
“Može li bar na kratko?” zamolio ga je čovjek.
“To se nikad nije radilo, ali napraviću izuzetak – pustiću te na mjesec dana.” I Sveti Petar mu je otvorio vrata pakla.
Čovjeka je na ulazu sačekala limuzina koja ga je odvezla do jahte. Uslijedilo je putovanje kakvo nikad nije doživio, uz obilje najdivnijih jela, najboljih pića, prelijepih djevojaka, noćni ribolov itd. Mjesec dana prošlo je kao u snu.
Po povratku u raj, čovjeku je bilo još dosadnije nego prije. Ubrzo se ponovo obratio Svetom Petru i zamolio da ga opet malo pusti u pakao.
“Takve šetnje tamo-amo nikad nisu praktikovane. Ako toliko želiš u pakao, možeš da odeš, ali bez mogućnosti povratka.”
“Pristajem!” uskliknuo je čovjek, već se naslađujući onim što ga je čekalo tamo.
Ali avaj! Čim su se teška vrata pakla muklo zalupila iza njega, čovjek je počeo da propada u ponor na čijem dnu je ugledao gomilu užasnih đavola, koji su čekali da ga kukama ubace u ogroman lonac u kome se već kuvala gomila nesrećnika čiji su jauci sve glasnije dopirali do njega.
“Pakao, brate” odgovorio je jedan đavo. “Ti izgleda ne razlikuješ turizam od emigracije.”
