Странице

четвртак, 20. мај 2010.

INTERNACIONALIZACIJA AMAZONA


Za vrijeme debate na jednom američkom univerzitetu, brazilskog ministra prosvjete Cristovama Buarquea su studenti pitali šta misli o internacionalizaciji Amazonije. Američki student je postavio svoje pitanje uz primjedbu da očekuje odgovor humaniste, a ne Brazilca.

Evo šta je odgovorio G. Cristovam Buarque:”Naravno, kao Brazilac se jednostavno protivim internacionalizaciji Amazonije. Kolika god bila nebriga naših vlada za to bogatstvo, ono je naše.

Kao humanista, svjestan opasnosti koja prijeti degradaciji predijela Amazonije, mogao bih zamisliti da Amazonija bude internacionalizovana, kao uostalom i sve drugo važno za čovječanstvo.

Ako bismo, u ime humanističke etike, morali da interncionalizujemo Amazoniju, onda bismo morali internacionalizovati i naftne rezerve cijelog svijeta. Nafta je isto toliko važna za budućnost čovječanstva koliko i Amazonija. Ali uprkos tome, gospodari naftnih rezervi smatraju da imaju pravo povećati ili sniziti njenu cijenu ili proizvodnju. Isto tako bi trebalo internacionalizovati finansijski kapital bogatih zemalja. Ako je Amazonija rezerva za cijelo čovječanstvo, nju ne smijemo spaljivati voljom jednog vlasnika ili jedne zemlje. Spaljivati Amazoniju je isto tako ozbiljno kao i nezaposlenost koju su izazvali špekulanti globalne ekonomije. Ne smijemo dopustiti da samovolja špekulanata upropasti finansijske rezerve čitavih zemalja.

Prije internacionalizacije Amazonije želio bih da budem svjedok internacionalizacije svih muzeja svijeta. Louvre ne treba da pripada samo Francuskoj. Svaki muzej na svijetu je čuvar najljepših djela ljudske genijalnosti. Ne smijemo ostaviti da tim kulturnim bogatstvom, isto kao ni prirodnim bogatstvom Amazonije, manipuliše ili ga uništi jedan vlasnik ili jedna zemlja. Prije izvjesnog vremena je jedan japanski milioner odlučio da sa sobom sahrani sliku velikog majstora. Prije nego što se to dogodi, trebalo bi internacionalizovati tu sliku.
Dok se odvija naš susret, Ujedinjene nacije organizuju Forum Milenijuma, ali su neki predsjednici država imali poteškoća da stignu na Forum, zbog problema na granici Sjedinjenih Država. Mislim dakle da bi Njujork, sjedište Ujedinjenih nacija, trebalo internacionalizovati.
Makar bi Manhatan morao pripadati cijelom čovječanstvu. Kao uostalom i Pariz, Venecija, Rim, London, Rio de Ženeiro, Brazilija, svaki grad sa svojom posebnom ljepotom i svojom istorijom bi trebao pripadati cijelom svijetu.
Ako Sjedinjene države hoće internacionalizovati Amazoniju zbog toga što misle da je opasno nju ostaviti u rukama Brazilaca, hajde da onda internacionalizujemo i nuklearni arsenal Sjedinjenih država jer su SAD u stanju da se posluže njime, što bi izazvalo razaranja daleko obimnija od požara u Amazoniji, koji su inače za žaljenje.
U toku rasprava između američkih predsjedničkih kandidata, oni su zastupali internacionalizaciju šumskih rezervi svijeta s tim da se za uzvrat izbrišu dugovi siromašnih zemalja.

Počnimo dakle s tim da upotrijebimo iznos tog duga da osiguramo svoj djeci svijeta da se hrane i da idu u školu. Internacionalizujmo djecu, i postupajmo prema njima, gdje god se rodila, kao prema bogatstvu koje zasluzuje pažnju cijelog svijeta, daleko više od Amazonije.

Kad svi rukovodioci svijeta budu postupali prema siromašnoj djeci kao ljudskoj baštini, neće ih pustiti da rade umjesto da idu u školu, niti da umiru, kada treba da žive.

Kao humanista, pristajem da zastupam ideju internacionalizacije Svijeta. Ali dok mene Svijet smatra Brazilcem, boriću se da Amazonija ostane naša. I samo naša!”