Ljudsko programiranje:
Kada dobri mehanizmi krenu po zlu
Vratimo se evolucijskom izazovu za ljude koji, kako bi opstali
i postali dio svoje društvene zajednice, moraju naučiti toliko
mnogo toga u tako kratkom vremenu. Evolucija nas je obdarila
mozgom koji ima sposobnost brzog učitavanja nevjerojatnog
broja ponašanja i vjerovanja u naše sjećanje. Tekuća istraživanja
sugeriraju da ključ za razumijevanje funkcioniranja tog brzog
pohranjivanja podataka leži u fluktuirajućoj električnoj aktivnosti
mozga koja se može mjeriti elektroencefalogramima (EEG-ima).
Doslovna definicija elektroencefalograma bila bi »električne slike
glave.« Te sve sofisticiranije snimke glave otkrivaju da se kod ljudi
spektar moždane aktivnosti graduirano mijenja tijekom različitih
razvojnih faza. I roditelji i djeca pokazuju EEG varijacije koje
sežu od nisko frekventnih delta valova do visokofrekvencijskih
beta valova. Međutim, istraživači su primijetili da EEG aktivnost
kod djece na svakom razvojnom stupnju otkriva prevladavanje
specifičnog moždanog vala.
Dr. Rima Laibow u svojoj knjizi 'Kvantitativni EEG i neurofeedback'
(Quantitative EEG and Neurofeedback) opisuje napredak
tih razvojnih stupnjeva u moždanoj aktivnosti. [Laibow, 1999. i
2002.] Između rođenja i dobi od dvije godine ljudski mozak pretežno
funkcionira na najnižoj EEG frekvenciji od 0,5 do 4 ciklusa
u sekundi (Hz) koja je poznata kao delta valovi. Iako su delta
valovi njihova prevladavajuća valna aktivnost, djeca s vremena
na vrijeme mogu imati kratka razdoblja više EEG aktivnosti.
Između dvije i šest godina starosti djeca počinju više vremena
provoditi na višoj razini EEG aktivnosti zvanoj theta (4-8Hz).
Hipnoterapeuli spuštaju moždanu aktivnost svojih pacijenata na theta
i delta jer ih ti niskofrekvencijski moždani valovi čine podložnijima
sugestiji i programiranju.
To nam pruža važnu indikaciju o tome kako djeca, čiji mozgovi
od rođenja do šeste godine uglavnom djeluju na tim istim
frekvencijama, mogu pohranjivati golemu količinu informacija
koje su im potrebne da bi mogla napredovati u svom okolišu.
Sposobnost obrađivanja goleme količine informacija važna je neurološka
prilagodba koja olakšava informacijski intenzivan proces
socijalizacije. Budući da se ljudski okoliši i društveni običaji
mijenjaju velikom brzinom, kulturna ponašanja ne bi bilo probitačno
prenositi preko genetski programiranih instinkata. Mala
djeca pomno promatraju svoju okolinu i izravno u svoje podsvjesno
pamćenje preuzimaju svjetovnu mudrost koju im pružaju
njihovi roditelji. Kao rezultat, ponašanje i vjerovanja njihovih
roditelja postaju njihova vlastita ponašanja i vjerovanja.
...
… temeljna ponašanja, vjerovanja i stavovi koje opažamo kod svojih
roditelja postaju »ukorijenjeni« kao sinaptički putovi u našem
podsvjesnom umu. Kad se jednom programiraju u našoj podsvijesti,
oni kontroliraju našu biologiju do kraja života - osim ako ne smislimo
način da ih reprogramiramo...
Uzimajući u obzir preciznost ovog sustava snimanja ponašanja,
zamislite kakve su posljedice kada slušate svoje roditelje
koji govore da ste »glupo dijete«, da »ne zaslužujete ovo ili ono«,
da »nikada ništa nećete postići«, da se »niste trebali ni roditi«, ili
da ste »boležljiva, slaba« osoba. Kada nepromišljeni ili neobzirni
roditelji svojoj djeci prenose takve poruke, oni su bez sumnje
nesvjesni činjenice da se takvi komentari snimaju u podsvjesnu
memoriju kao apsolutne činjenice, jednako sigurno kao što se
bitovi i bajtovi snimaju na tvrdi disk vašeg stolnog računala. Tijekom
ranog razvoja svijest djeteta još se nije dovoljno razvila da
može kritički ocijeniti da su te izjave roditelja bile samo prigovaranje,
a ne nužno i stvarne karakterizacije njegovog »jastva«.
Međutim, nakon što se programiraju u podsvjesni um, ta verbalna
zlostavljanja postaju definirana kao »istine« koje nesvjesno
oblikuju ponašanje i potencijale djeteta kroz život.
Kako odrastamo, uslijed sve veće prisutnosti visokofrekvencijskih
alfa valova (8-12 Hz) postajemo sve manje podložni vanjskom
programiranju. Alfa aktivnost se izjednačava sa stanjem
mirne svijesti. Dok većina naših osjetila, kao što su oči, uši i nos,
opažaju vanjski svijet, svijest nalikuje »osjetilnom organu« koji se
ponaša poput zrcala i odražava unutarnje funkcioniranje stanične
zajednice vlastitog tijela; ona je svjesnost o »jastvu«.
Oko dvanaeste godine života djetetov EEG spektar počinje
pokazivati duža razdoblja čak još više frekvencije definirane kao
beta valovi (12-35 Hz). Beta moždana stanja opisuju se kao »aktivna
ili usredotočena svijest«, što je vrsta moždane aktivnosti
koja se koristi, na primjer, pri čitanju ove knjige. Nedavno je definirano
i peto, još više stanje EEG aktivnosti. Taj dio frekvencijskog
EEG spektra nazvan je gama (35 Hz), a nastupa tijekom
slanja »vršnih performansi«, na primjer kod pilota u procesu pri-
zemljivanja aviona ili kod tenisača koji izvodi brzopotezni volej.
Do vremena kada djeca postanu adolescenti njihova podsvijest
je krcata informacijama u rasponu od znanja kako se hoda do
»znanja« da nikada ništa neće postići, ili pak znanja, koje su im
usadili brižni roditelji, da mogu uspjeti u svemu što odluče učiniti.
Zbroj naših genetski programiranih instinkata i vjerovanja
koje smo naučili od naših roditelja zajedno tvore podsvjesni um,
koji može poništiti i našu sposobnost da držimo podignutu ruku
u ordinaciji kiropraktičara i naše najčvršće novogodišnje odluke
da se prestanemo uništavati drogama ili hranom.
Ponovno se vraćam na stanice preko kojih možemo toliko
mnogo naučiti o nama samima. Mnogo sam puta rekao da su
pojedinačne stanice inteligentne. Ali upamtite, kada se stanice
udruže i formiraju višestaničnu zajednicu, one slušaju »kolektivni
glas« organizma, čak i ako taj glas diktira autodestruktivno
ponašanje. Naši fiziološki i bihevioralni obrasci pokoravaju se
»istinama« središnjeg glasa, bez obzira na to radi li se o konstrukt-
ivnim ili destruktivnim vjerovanjima.
Opisao sam snagu podsvjesnog uma, no ipak želim naglasiti
da nema potrebe na podsvijest gledat kao na zastrašujuće, supermoćno,
frojdovsko vrelo destruktivnog »znanja«. Podsvijest je u
stvari neemocionalna baza podataka s pohranjenim programima
čije se djelovanje tiče strogog očitavanja signala iz okoliša i
pokretanja snimljenih bihevioralnih programa, bez postavljanja
pitanja i donošenja zaključaka. Podsvjesni um je programibilni
»tvrdi disk« u kojeg se mogu pohraniti naša životna iskustva.
Programi su izvorno ukorijenjena ponašanja podražaj-odgovor.
Podražaji koji aktiviraju ponašanja mogu biti signali koje živčani
sustav uočava u vanjskom svijetu i/ili signali koji potječu iz tijela,
kao što su osjećaji, užitak i bol. Kada je podražaj percipiran, on
će automatski uključiti bihevioralni odgovor koji je usvojen kada
je signal prvi puta doživljen. U stvari, ljudi koji shvaćaju automatiziranu
prirodu tog reproduktivnog odgovora često priznaju činjenicu da ih je
netko »pogodio u žicu«...
