Странице

четвртак, 2. септембар 2010.

LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ



Kakva će biti sudbina čovjekova zavisi od toga kako on u mislima vidi svoj život.
Dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva.
Jedan od glavnih uzroka ljudskih nevolja je lažno shvatanje da jedni ljudi mogu nasiljem da popravljaju, udešavaju život drugih ljudi.
Ako misliš da je društveno uređenje loše, pa hoćeš da ga popravljaš, znaj da za to ima samo jedan način: da svi ljudi postanu bolji; u tvojoj vlasti je samo jedno: da sam postaneš bolji.
Svemu može čovek da se odupre, ali ne može dobroti.
Ne brini se za količinu nego za kakvoću svojih prijatelja: neprijatno je kad se čovjek ne dopada dobrim ljudima, ali ne dopadati se zlim ljudima uvijek je dobro.

Najvažnije je za tebe kako sam o sebi misliš, jer ćeš od toga biti srećan ili nesrećan, a nikad od toga kako će drugi misliti o tebi.
Mi od učitelja očekujemo da svog slušaoca učini najprije razboritim, zatim razumnim i, najzad, učenim čovjekom.
Koliko nepotrebnog čitanja mogli bismo da uštedimo kada bismo samostalno mislili.
Nikad put ka dobrom znanju nije vodio po svilastoj travi, zasijanom cvijećem: čovjek mora uvijek da se penje po golim stijenama.