MAŠTA

 Za ljubav kao i za religiju treba prije svega imati imaginacije. U religiji su najpotpuniji oni koji imaju fantazije: oni postaju vizionari, od kojih su mnogi postali sveci i junaci. U ljubavi su takvi postali veliki tumači srca i rafinirani nosioci pola. Bez velike mašte nema velike ljubavi.

Ljubav koja nije potekla iz fantazije, ima tužnu prisebnost u kojoj je sve izmjereno, sve predviđeno i sve kategorisano; ona ne zna za sreću iznenađenja ni za radost velikih prepada.

Ljubav bez mašte jeste sebična, jer je subjekt uvijek mjerilo za objekat, i jer je cijena odgovorila mjeri, a pazar dobroj procjeni.

Žena bez mašte je plitka, prazna i vulgarna, kao čovjek koji nema duha. Čovjek kad počne da ljubi duboko, postaje odmah čedan, i traži da bude protektor: a najčednija žena, kad počne da ljubi, gubi čednost i postaje raskalašna.

Zato ako nema mnogo mašte, ona to ne umije da zagladi ljupkom igrom hiljadu finih kontrasta: da se umnogostruči; da se pretvara iz vuka u jagnje i iz jagnjeta u vuka; i da od svoje strasti napravi intrigu koja i najpametnijeg zbunjuje i najprisebnijeg zasjenjuje.

Jovan Dučić