Странице

субота, 15. мај 2010.

RAZMJENA MIŠLJENJA


U slučaju da pokrene i dobije raspravu o budizmu
sa onima kod kojih je, svaki lutajući sve
štenik
mogao bi ostati u Zen hramu. A ako je poražen, mora otići.

U jednom hramu u sjevernom dijelu Japana živjela su zajedno dva brata sveštenika. Stariji je bio učen, a mlađi priglup i bez jednog oka. Jedan lutajući sveštenik naiđe i zamoli ih za

prenoćište, uredno ih pozvavši na diskusiju o uzvišenom učenju. Stariji brat, umoran od napornog rada tog dana, reče mlađem da ga zamjeni. “Idi i zahtjevaj razgovor u tišini”, upozori ga.

Tako mladi sveštenik i stranac odoše do oltara i sjedoše. Ubrzo poslije toga putnik ustade, otide do starijeg brata i reče mu:
“Tvoj brat je divan mladić. Porazio me je.”
“Prepričaj mi razgovor”, reče zbunjeno stariji brat.

“Pa”, objasni putnik, “prvo sam ja podigao jedan prst, predstavljajući Budu, prosvijetljenog. Onda on podiže dva prsta, označavajući Budu i njegovo učenje. Ja podigoh tri prsta, predstavljajući Budu, njegovo učenje i njegove sljedbenike. Zatim on prodrma svojom stisnutom šakom pred mojim licem, pokazujući da svi pomenuti potiču iz jedne suštine. Tako on pobjedi, i ja nemam prava ostati ovdje.” Ovo rekavši, putnik napusti hram.

“Gdje je taj čovjek?”, zapita mlađi, dotrčavši do svog starijeg brata.
“Čuo sam da si dobio diskusiju.”
“Ništa ja nisam dobio. Prebiću ga.”
“Reci mi temu diskusije” odgovori, još više zbunjen, stariji brat.
“Čim me je ugledao, podigao je jedan prst, vrijeđajući me kako imam samo jedno oko. Pošto je stranac, pomislih kako trebam biti učtiv prema njemu, te podigoh dva prsta, čestitajući mu što on ima oba oka. Onda taj neučtivi bijednik podiže tri prsta, sugerišući da nas dvojica imamo samo tri oka.
Ja se naljutih i krenuh ga udariti, ali on pobježe napolje i to okonča stvar!”

*********

“Dva su čovjeka gledala kroz zatvorske rešetke; jedan je vidio blato, a drugi zvijezde.”