ČUVAR CVJETNIH POLJA

Bilo je nečega tajanstvenog u tom plamenu naših pogleda,
u toj neprestanoj borbi cvjetova i nesigurnih riječi,
taj mali rat između dvije tuge,
vino izmiješano u čašama,
muzika poslije ponoćnih vijesti,
na uzglavlju u toplini naših tijela..

I vjerujte,
ja danas strepim nad svakim buđenjem,
za mene je opasnost taj zrak mirisnih narandži.
I bilo je nečeg,
znam da je bilo malo ljubavnog u toj kratkoj epizodi,
koja je živjela na vašim usnama..

Predivna gospođo,
vi ste taj ulazak u ozbiljno neozbiljno shvatili,
a meni su se otvarali vidici,
meni su u očima planule zore
lomeći mi srce u beskrajnim zvucima
- vasa lomna bojažljivost u velovima snova..

I vjerujte,
i danas strepim nad svakim buđenjem.
Za mene je svaka opsanost vlak koji donosi mirise juga
u ovu mirnu sliku davnine.
I nema toga više kao nekad,
ovo je druga mladost,
ovo više nisu hrabri vulkani
i ne govori se kao nekad.
Predivna jasnoća mojih retrospektivnih lutanja,
očajničkih pokušaja bjekstva..

Noć
i eine kleine nacht musik
kao zvono nad čelom,
kao luna nabrekla nad površinom oceana koji umiru.
I još ima neotvorenih strana i tajanstvenosti u pogledima,
kao da nismo oboje poraženi u tom malom ratu ljubavi
između dvije tuge..

Željko Krznarić