Emotional Chill Out Music Touch - Beauty Of This World ( Part 4 )

HEJ DIJETE ZVJEZDANOG SVODA

Hej dijete zvjezdanog svoda,

Koju planetu sada maziš svojim obrazom što se smiješi,
povijenim od slatkoće i sočnim od ženstvenosti?

Kojem suncu sada letiš, lagana djetetom u sebi,
nošena smijuljkom stidljivim, a spremnim od radoznalosti?

Da, znam taj pogled drevnog djeteta što nas uči umjetnosti smijanja,
znam da pada na strasnu šumu divljih orhideja,
dok zanosno se smiju pomisli da ćeš ubravši ih ubrati i ljepotu.
Znam da taj zrak beskonačnog ugla gustinom svojom stvara dom u strasnoj šumi vragolije zagrljaja.
Zato dajem mu srce svoje da ga ponese i posadi u vrt.
Da, u tajni vrt, među trenutke straha, stida, rođenja i nestajanja,
I, ah da, smijeha! Smijeha dušom, rječju, anđelima…
Smijeha frulom čarobnjaka što svira nam pogled…

I talasić jedan, kojeg uho tvoje u talas smrti i rođenja pretvara,
svojim vrhom zapjenušanim crta tajni znak.
Znak jednog oka…
Znak jednih usta, jednog srca,
Jednog slatkog zaobljenja koje tronu smisao poklanja.
Kada se umoriš ili rastužiš
Ili samo svojoj svjetlosnoj brzini želiš strast, strah ili ushićenje pokloniti,
prepoznaj ga u muzici koju slušaš svojim zanosnim njihanjem u svijetu kvrgavog drveća.

Poželiš li ipak, pratiti njegov trag do jednog malog mjesta.
Tananog, tihog, ko ništa pred nastajanje.
Šćućuri se u taj topli svod, spakuj se kao žuto pile goluždravo,
dok jaje još mu nije tijesno,
dok cio univerzum pred njim je za razaznati, il’ čak prepoznati.
Ugrij sebe svojom toplotom, što grije iz misterije nikad nerazjašnjenje!
Ugrij i mene mojim zaštitništvom, mojom riječi, a tvojim tijelom, pogledom i životom.
Ugrij me svojim srcem, dok ti srce dajem.

Da, dok ti srce dajem…

Elhean Seethis

Emotional Chill Out Music Touch - Beauty Of This World ( Part 3 )

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 27.

Biologija domovinske sigurnosti

U višestaničnim organizmima ponašanjima rasta i zaštite

upravlja živčani sustav. Posao živčanog sustava je nadzirati signale

iz okoliša, tumačiti ih i organizirati prikladne bihevioralne

reakcije. U višestaničnoj zajednici živčani sustav djeluje poput

vlade te organizira aktivnosti svojih staničnih građana. Kada živčani

sustav u okolišu uoči prijeteći stres, upozorava zajednicu

slanica na potencijalnu opasnost.

Tijelo je u stvari opremljeno s dva različita sustava zaštite od

kojih je svaki od ključne važnosti za održanje života. Prvi sustav

je onaj koji mobilizira zaštitu od vanjskih prijetnji. Taj sustav se

naziva HHA os, što je kratica od osi'hipotalamus-hipofiza-adrenalna

žlijezda'. Kada nema prijetnji, HHA os je neaktivna i odvija

se rast. No, uoči li hipotalamus mozga prijetnju u okolišu, pokreće

HHA os slanjem signala žlijezdi hipofizi, »glavnoj žlijezdi«,

koja je odgovorna za organiziranje pedeset trilijuna stanica u zajednici

kako bi zajednica izašla na kraj s dolazećom prijetnjom.

Prisjetite se mehanizma podražaj/odgovor stanične membrane,

proteinskih receptora-efektora - hipotalamus i hipofiza su

njihovi bihevioralni ekvivalenti. Slično ulozi receptorskih proteina,

hipotalamus prima i prepoznaje signale iz okoliša; funkcija

hipofize slična je onoj efektorskih proteina u tome što aktivira

djelovanje tjelesnih organa. Kao odgovor na prijetnje iz vanjskog

okoliša, hipofiza šalje signal adrenalnim žlijezdama kojim ih obavještava

da trebaju koordinirati tjelesni odgovor »borba ili bijeg«.

Tehničke pojedinosti o tome kako stresni podražaj uključuje HHA os

slijede jednostavnu kaskadu: reagirajući na percepciju stresa zabilježenu

u mozgu, hipotalamus izlučuje kortikotropinoslobađajući faktor

(CRF - corticotropin-releasing factor) koji putuje do hipofize.

CRF aktivira posebne stanice za izlučivanje hormona uslijed čega one

u krv oslobađaju adrenokortikotropske hormone (ACTH). ATCH zatim

stiže do adrenalnih žlijezda, gdje služi kao signal za aktiviranje lučenja

adrenalnih hormona »borba ili bijeg«. Ti stresni hormoni koordiniraju

funkcije tjelesnih organa dajući nam veliku fiziološku snagu da se

obranimo ili pobjegnemo od opasnosti.

Jednom kada se oglasi adrenalna uzbuna, stresni hormoni

pušteni u krv stežu krvne žile probavnog trakta i tjeraju krv, koja

tijelo opskrbljuje hranjivim tvarima i energijom, da hrani prvenstveno

tkiva ruku i nogu koje nam omogućavaju da izbjegnemo

škodljivu situaciju. Prije nego što je poslana u ekstremitete, krv je

bila koncentrirana u organima utrobe. Preraspodjela krvi iz utrobe

u udove i reakcija »borba ili bijeg« rezultiraju zaustavljanjem funkcija

povezanih s rastom; bez krvi koja ih hrani, organi utrobe ne mogu

ispravno funkcionirati. Prestaju obavljati svoj životnopodržavajući

posao probave, apsorpcije, izlučivanja i druge funkcije

koje osiguravaju rast stanica i proizvodnju tjelesnih zaliha

energije. Dakle, stresna reakcija zaustavlja odgovor rasta i dodatno

kompromitira preživljavanje tijela tako što remeti proizvodnju

vitalnih energetskih zaliha.

Drugi tjelesni sustav zaštite je imunološki sustav koji nas štiti

od prijetnji ispod kože, kao što su, na primjer, one od bakterija

ili virusa. Kada se imunološki sustav mobilizira, može potrošiti

mnogo tjelesnih zaliha energije. Da bi stekli dojam o tome koliko

imunološki sustav troši energije, prisjetite se koliko postanete

fizički slabi kada se borite protiv zaraza kao što su gripa ili prehlada.

Kada HHA os mobilizira tijelo u reakciju borbe ili bijega,

adrenalni hormoni izravno potiskuju djelovanje imunološkog sustava

kako bi se očuvale zalihe energije. U stvari, stresni hormoni

su toliko djelotvorni u zaustavljanju funkcioniranja imunološkog

sustava da ih liječnici daju primateljima transplantata kako njihov

imunološki sustav ne bi odbacio strano tkivo.

Zašto bi adrenalni sustav zatvorio imunološki sustav? Zamislite

da se nalazite u svom šatoru u afričkoj savani te da bolujete

od bakterijske infekcije i patite od teške dijareje. Začujete

prijeteće režanje lava pokraj šatora. Mozak mora odlučiti koja je

prijetnja veća. Vaše tijelo neće imati nikakve koristi od pobjede

nad bakterijom ako vas se dočepa lav. Stoga vaše tijelo zaustavlja

borbu protiv infekcije u korist mobiliziranja energije za bijeg,

kako biste preživjeli vaš bliski susret s lavom. Stoga je sekundarna

posljedica aktiviranja HHA os i to da umanjuje našu sposobnost

da se borimo s bolešću.

Aktiviranje HHA os također remeti i našu moć jasnog rasuđivanja.

Procesiranje informacija u prednjem mozgu, središtu

izvršnog rezoniranja i logike, značajno je sporije od refleksne

aktivnosti kojom upravlja stražnji mozak. Kada se nađe u opasnosti,

što je procesiranje podataka brže, to je veća vjerojatnost

da će preživjeti. Adrenalni stresni hormoni sužavaju krvne žile u

prednjem mozgu i umanjuju njegovu funkcionalnu sposobnost.

Nadalje, hormoni suzbijaju aktivnost u prefrontalnoj kori mozga,

središtu svjesnog odlučivanja, svjesnih aktivnosti. U slučaju

opasnosti, vaskularni tok i hormoni služe za aktiviranje stražnjeg

mozga, sjedišta životno-podržavajućih refleksa koji najučinkovitije

upravljaju ponašanjem »borba ili bijeg«. Iako je nužno da stresni

signali potisnu i uspore procesiranje svjesnog uma da bi se povećala

sposobnost preživljavanja, to ima svoju cijenu - bitno smanjenje

svjesne spoznaje i inteligencije. [Takamatsu, et al., 2003.; Arnsten

and Goldman-Rakic 1998.; Goldstein, et al., 1996.]

Emotional Chill Out Music Touch - Beauty Of This World ( Part 2 )

Frustracija

Frustracije nastaju kada se našim htenjima, potrebama, željama i ciljevima suprotstavi neka spoljašnja ili unutrašnja prepreka. Prepreke se mogu odnositi na različite nepovoljne aspekte životnih okolnosti, to mogu biti uslovi života, drugi ljudi ali i neki unutrašnji činioci kao što su strahovi, depresivnost, nedostatak motivacije, sposobnosti, znanja, veština itd.
Frustracije su sastavni i neizbežni deo života i psihičkog razvoja. One mogu sprečavati i ometati psihički razvoj, a mogu biti i generator samog razvoja. Izloženost prevelikoj količini frustracija svakako ne doprinosi psihičkoj dobrobiti i razvoju već, naprotiv, može voditi razvoju različitih psihičkih problema i poremećaja. S druge strane nizak nivo frustracije takođe dovodi do štetnih posledica po psihičko zdravlje i integritet pojedinca. Na primer, deca koja su rasla u porodicama u kojima su bila prezaštićena od strane roditelja, često odrastu u ljude sa veoma slabim kapacitetom za nošenje sa svakodnevnim frustracijama i problemima. Takve osobe ostaju večito nezrele, zavisne i na najmanja osujećenja reaguju burno, često i agresivno, kada se univerzum ne pokorova njihovim željama.
Ali da li uopšte ima psihičkog razvoja bez frustracije? Ne. Kada ne bismo imali nikakve frustracije mi se ne bismo ni razvijali, ostali bi večito u blaženom stanju potpune narcističke simbioze sa našim prvim objektom ljubavi, našom majkom. Ono što nas gura da se osamostalimo, da se istrgnemo iz sigurnosti majčinog (a kasnije i roditeljskog, porodičnog) zagrljaja jesu upravo frustracije. Ali jedino optimalna frustracija je zdrava frustracija. To je frustracija koja dovoljno jaka da nas pokrene i uzdrma, da nas motiviše da se suočavamo sa izazovima a istovreme ne toliko prevelika da nas preplavi i u potpunosti parališe u datom momentu razvoja ili životnog ciklusa.
Na frustracije možemo reagovati konstruktivno i destruktivno. Kada frustracije dovode do toga da ulažemo dodatne napore da se suočimo sa nametnutim preprekama, kada frustracije vidimo kao izazove i šanse da postanemo bolji, jači, veštiji, uoprniji i istrajniji onda možemo reći da se ponašamo konstruktivno. Primeri konstruktivnog reagovanja na frustracije su kada se trudimo da usvaršimo svoja znanja i veštine kako bismo pronašli novi (ili bolji) posao, partnera, položili neki ispit, suočili se sa sopstvenim strahovima itd. Destruktivno reagovanje na frustracije podrazumeva depresivno reagovanje, odustajanje od sopstvenih želja i ciljeva, pojačavanje strahova, izbegavajuće ponašanje, agresivno ponašanje.
Kako ćemo reagovati na frustraciju zavisi od naših stavova, uverenja, od naših životnih filozofija. Osobe koje frustracije doživljavaju kao normalan i sastavni deo života, kao šansu i izazov za dalji razvoj (po principu što me ne ubije to me ojača) u nepovoljnim okolnostima bivaju značajno više motivisane, optimistične i uporne u rešavanju nastalih problema i prepreka. S druge strane neki ljudi polaze od implicitnih uverenja i zahteva prema svetu da bi životne okolnosti morale uvek biti povoljne i prijatne, da se stvari moraju uvek odvijati lako i bez bola. Upravo ovakva uverenja dovode do depresivnosti, očajanja, užasavanja i agresivnog reagovanja kada se stvari ne odigravaju onako kako osoba misli da bi morale. Osobe koje polaze od ovakvih vrsta apsolutističkih zahteva zapravo veoma slabo tolerišu frustracije i ne samo da pate zbog nepovoljnih životnih okolnosti već sebi stvaraju i dodatnu patnju činivši sebe depresivnim, preplašenim ili besnim.
Najbolnije frustracije su one koje nastaju kao posledica naših unutrašnjih prepreka i konflikata. To je slučaj kada se našim željama i ciljevima suprostave naši strahovi, depresivnost, odsustvo sopsobnosti ili veština itd. Ljudi mogu sami sebe uznemiravati i frustrirati mnogo više nego što je to često slučaj sa spoljašnjim nepovoljnim okolnostima. Kako ćemo se nositi sa frustracijama zavisi od naših uverenja i načina na koji mislimo i delamo, jedno je sigurno - bol je neizbežan a patnja je stvar ličnog izbora.

Vladimir Mišić dipl. psiholog
http://www.vaspsiholog.com/2010/09/frustracija/

Emotional Chill Out Music Touch - Beauty Of This World ( Part 1 )

Elizabeth Gilbert - Jedi, moli, voli 10.

... ja se opet sećam balijskog koncepta "gumenog vremena" koji ukazuje na to da je vreme vrlo relativan i rastegljiv pojam. "Četiri nedelje" za Vajan nemaju isto značenje kao za mene. Jedan dan za nju ne mora da se sastoji iz dvadeset četiri sata; ponekad je duži a ponekad kraći, u zavisnosti od duhovne i emotivne prirode tog dana. Kao i u slučaju misteriozne starosti mog vrača, dani se ponekad broje a ponekad vagaju.

*
Sveti Antonije je jednom napisao da je otišao u pustinju gde se zavetovao na ćutanje ali su ga svakodnevno napadale svakojake vizije - anđeoske i demonske. Rekao je da u samoći ponekad srećemo demone koji izgledaju kao anđeli, a ponekad anđele koji izgledaju kao demoni. Kada su ga pitali kako da ih razlikujemo, svetac je rekao da se to može dokučiti tek kada vas stvor napusti. Ukoliko ostanete smrknuti, tvrdio je, onda je to bio đavo. Ukoliko ostanete raspoloženi, onda vas je posetio anđeo...
Devetog dana mog ćutanja, uveče sam se prepustila meditaciji na plaži. Kada sam počela sunce je bilo na zalasku, a kada sam završila bila je prošla ponoć. Sećam se da sam rekla svom umu: "Evo ovako ćemo, Liz. Ovo ti je jedinstvena prilika da mi pokažeš sve što te rastužuje. Hoću sve da vidim. Ne pokušavaj ništa da sakriješ. "Jedna po jedna, moje tugaljive misli i sećanja počeli su da se javljaju, ustajući i predstavljajući se. Pogledala sam svaku misao, svaki tužan događaj, i priznala njihovo postojanje, osećajući užasan bol (ne trudeći se da sebe zaštitim od njega). Zatim sam rekla toj tuzi: "U redu je. Volim te. Prihvatam te. Dođi u moje srce. Prošlo je." Zapravo sam osećala kako tuga (poput živog stvora) ulazi u moje srce (kao da je prava prostorija). Onda sam rekla: "Dalje?" I sledeći komadić tuge bi isplivao na površinu. Pozdravila bih ga, iznova proživela, blagoslovila i pozvala u svoje srce. Učinila sam to sa svakom tužnom misli koja mi se ikada javila - dokle god me je poslužilo sećanje - sve dok nisu nestale.
Onda sam rekla svom umu: "Sada mi pokaži sav bes." Jedan po jedan, iskrsnuli su svi moji ispadi besa. Videla sam ih sve i priznala njihovo postojanje. Osećala sam svaki delić iskonskog gneva, kao da se po prvi put događaju, i rekla im: "Dođite u moje srce. Tu možete da se odmorite. Tu ste bezbedni. Prošlo je. Volim vas." Ovo je trajalo satima. Lelujala sam između moćnih stubova suprotstavljenih osećanja - proživljavajući svaki čin besa kao da se upravo tada događao, posmatrajući ga kako ulazi u moje srce i leže pored svoje braće, odustajući od borbe.
Onda je došao najteži deo. "Pokaži mi svoj stid", tražila sam od svog uma. Blagi bože, kakve sam tada videla užase. Patetična kolona svih mojih neuspeha, laži, sebičnosti, ljubomora, gordosti. Nisam trepnula ni pred jednim od njih. "Pokaži mi ono najgore", zahtevala sam. Kada sam pokušala da pozovem tu sramnu četu u svoje srce, svaki je oklevao na vratima, govoreći: "Ne, ne želiš me unutra... zar ne znaš šta sam učinio?" i svakom bih odgovorila: "Da, želim te. Čak i tebe. I ti si ovde dobrodošao. U redu je. Oprošteno ti je. Ti si deo mene. Sada možeš da se odmoriš. Prošlo je."
Kada se sve završilo, bila sam prazna. U mom umu više nije bilo borbe. Pogledala sam u svoje srce, u svoju dobrotu, i sagledala njegovu veličinu...
Takođe sam nekako znala da je taj trenutak smirenja bio privremen. Znala sam da još uvek nije bio kraj, da će moja tuga, bes i stid opet jednog dana da se išunjaju iz mog srca i zauzmu mi um. Znala sam da ću s tim mislima opet morati da se borim, sve dok polako i odlučno ne promenim svoj život. Čekao me je težak i naporan posao. Ipak, u mračnoj tišini na plaži, moje srce je mom umu tada reklo: "Volim te, nikada te neću napustiti i uvek ću se brinuti o tebi." To obećanje je isplovilo iz mog srca i popelo se do usta. Tu je zastalo i mogla sam da osetim njegov ukus, dok sam se s plaže vraćala u iznajmljenu kolibu. Pronašla sam praznu svesku, otvorila prvu stranicu - i tek tada otvorila usta i izgovorila te reči u vazduh, puštajući ih na slobodu. Tek kada su te reči razbile tišinu, dopustila sam olovki da ovekoveči tu veličanstvenu izjavu:
"Volim te, nikada te neću napustiti i uvek ću se brinuti o tebi."
Bile su to prve reči koje sam napisala u svojoj intimnoj svesci, reči koje će me nositi dalje i kojima ću se mnogo puta vraćati u naredne dve godine, uvek tražeći pomoć - i uvek je dobijajući, čak i u trenucima najveće tuge ili straha. I ta sveska, natopljena ljubavnim obećanjem, bila je jedini pravi razlog zbog kojeg sam preživela naredne godine svog života.

Izvodi iz knjige Elizabeth Gilbert - Jedi, moli, voli

RAT

Ne postoji takvo nešto kao što je neizbježan rat. Ako do rata dođe, to je zato što je zatajila ljudska mudrost. Endrju Bonar Lou

Prije čovjeka je bila šuma, iza čovjeka ostaće pustinja. Grafit francuskih studenata 1968.

Ako hoćete da budete braća, odbacite vaše oružje. Papa Ivan Pavle II

Ne znam kojim će se oružjem voditi 3. svjetski rat, znam samo da će se 4. voditi kamenjem i toljagama. Ajnštajn

Rat neće nestati prije nego što nestanu misli o ratu. Bjornstjerne Bjornson

Nema dobrih i loših ratova. Jedina loša stvar u vezi s ratom je poraz. Svi ratovi vođeni su iz takozvanih dobrih razloga obiju strana. Ali samo je razlog pobjednika postajao istorijski plemenit razlog. Ne postavlja se pitanje ko je u pravu a ko ne, već ko ima bolje generale i bolju vojsku. Čarls Bukovski

Vojnici: ljudi koji svojim životima plaćaju otvorene račune političara. Ron Kricfeld

Samo su mrtvi vidjeli kraj rata. Platon

Svako je pacifista između dva rata. To je kao biti vegetarijanac između dva obroka. Kolman Mekkarti

Pioniri bezratnog doba su oni koji su odbili da idu u vojsku. Ajnštajn

Nikad nemoj misliti da rat nije zločin, ma koliko on bio nužan i ma koliko on bio opravdan. Ernest Hemingvej

U ratu nema vojnika koji nije ranjen. Hoze Naroski

Rat nije avantura. To je bolest. Nešto kao tifus. Antoan de Sent Egziperi

http://www.mudremisli.com/2009/09/rat-2/

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 26.

Izvor

Poglavlje

6

RAST I ZAŠTITA

Evolucija nas je opremila brojnim mehanizmima za preživljavanje.

Oni se ugrubo mogu podijeliti u dvije funkcionalne kategorije:

rast i zaštitu. Mehanizmi rasta i zaštite osnovna su ponašanja potrebna

da neki organizam preživi. Siguran sam da znate kako je važno zaštititi

se. Međutim, možda ne shvaćate da je i rast od jednako presudne

važnosti za vaš opstanak - čak i ako ste odrasla osoba koja je dosegla

svoju punu visinu. Svakog dana u vašem tijelu odumru milijarde stanica i

potrebno ih je zamijeniti. Na primjer, svakih sedamdeset i dva sata

promijeni se cjelokupna stanična stjenka vaših crijeva. Kako bi održavalo

tu stalnu smjenu stanica, vaše tijelo svakog dana mora utrošiti značajnu

količinu energije.

… Kada sam klonirao ljudske endotelijalne stanice, one su uzmicale pred 

otrovnim tvarima koje bih unio u posudu s kulturom stanica, baš kao što 

bi ljudi uzmaknuli pred vukovima ili razbojnicima u mračnoj uličici. 

Također, primicale su se hranjivim tvarima, baš kao što se ljudi primiču 

doručku, ručku, večeri i ljubavi. Ta suprotna kretanja definiraju dva temeljna 

stanična odgovora na podražaje iz okoliša. Gravitiranje prema životno 

podržavajućem signalu, kao što su hranjive tvari, karakterizira reakciju rasta;

odmicanje od signala koji ugrožavaju, kao što su otrovne tvari,

karakterizira reakciju zaštite.

Moje istraživanje na Stanfordu pokazalo je da su ta ponašanja

rasta/zaštite ključna i za opstanak višestaničnih organizama

kao što su ljudi. Međutim, postoji jedna »kvaka« kod tih suprotnih

mehanizama za preživljavanje što su evoluirali milijardama

godina. Ispostavlja se da mehanizmi koji podržavaju rast i

zaštitu istodobno ne mogu optimalno djelovati. Drugim riječima,

stanice se ne mogu istodobno kretati unaprijed i unatrag. Stanice

ljudskih krvnih žila koje sam proučavao na Stanfordu pokazivale

su jednu mikroskopsku anatomiju kod hranidbene reakcije i

potpuno drukčiju mikroskopsku anatomiju kod zaštitne reakcije.

Ono što nisu mogle je pokazivati obje te konfiguracije istodobno.

[Lipton, et al., 1991.]

U reakciji sličnoj onoj koju su pokazivale stanice, ljudi kada

se prebace u zaštitni način neizbježno ograničavaju svoje mehanizme

rasta. Ukoliko bježite od medvjeda, nije dobra zamisao

trošiti energiju na rast. Kako biste preživjeli - odnosno pobjegli

medvjedu - skupite svu svoju energiju za odgovor »borba ili bijeg«.

Preraspodjela energetskih zaliha da bi se zaštitni odgovor

opskrbio energijom neizbježno rezultira prekidom rasta. Pored

preusmjeravanja energije da bi se podržala tkiva i organi potrebni

za zaštitni odgovor, postoji još jedan razlog zašto se rast

zaustavlja. Procesi rasta zahtijevaju otvorenu razmjenu između

organizma i njegova okoliša. Na primjer, unosi se hrana, a otpadni

proizvodi izlučuju. Međutim, zaštita zahtijeva zatvaranje organizma

kako bi se organizam obranio od percipirane prijetnje.

Zaustavljanje procesa rasta je iscrpljujuće i zato što rast nije

proces koji samo troši energiju, nego je potreban i za proizvodnju

energije. Stoga trajni zaštitni odgovor zaustavlja proizvodnju zivotno-

podržavajuće energije. Što duže ostanete u stanju zaštite, to više 

ugrožavate svoj rast. Zapravo, možete tako potpuno ugasiti sve procese 

rasta da fraza »biti nasmrt preplašen« može postati živa istina.

Hvala Bogu, većina nas ne dosegne točku »nasmrt preplašen«.

Za razliku od pojedinačnih stanica, kod višestaničnih organizama

reakcija rast/zaštita nije situacija ili - ili - ne mora svih

naših pedeset trilijuna stanica istodobno biti u režimu rasta ili

zaštite. Udio stanica uključenih u zaštitnu reakciju ovisi o težini

uočene prijetnje. Dok ste pod stresom od tih prijetnji vi možete

preživjeti, međutim kronična inhibicija mehanizama rasta opasno

će kompromitirati vašu vitalnost. Također, važno je zamijetiti

da se nije dovoljno samo riješiti stvari u životu koje prouzrokuju

stres da biste iskusili potpunu vitalnost. Unutar kontinuuma rast-zaštita,

eliminiranje stvari koje uzrokuju stres samo vas smješta u neutralni dio

tog spektra. Da bismo istinski rasli moramo ne samo iskorijeniti stvari

koje uzrokuju stres, nego i aktivno nastojati ispuniti svoje živote radošću

i ljubavlju koje stimuliraju procese rasta.

Bes

Bes predstavlja veoma intenzivno, neprijatno i disfunkcionalno (štetno, nezdravo) osećanje. Povod za bes obično predstavljaju frustracije želja i ciljeva osobe, kršenje i prekoračenje ličnih pravila i situacije koje se procenjuju kao pretnja samopoštovanju. Nepovoljni događaji koji rezultiraju frustracijom ne dovode sami po sebi do besa (ne reaguju svi ljudi besom u takvim situacijama). U bes nas uvodi naš način mišljenja o tim događajima. Osoba koja je sklona čestim reakcijama besa razmišlja iracionalno. U osnovi besa je uvek neki apsolutistički zahtev prema drugom ili sebi (na primer: ti se moraš ponašati ljubazno i fino prema meni inače si đubre od čoveka).
Osobe koje su besne precenjuju stepen u kojem druga osoba čini nešto namerno, sklone su da vide maliciozne sadržaje u motivima drugih, sebe sagledavaju kao apsolutno ispravne a druge kao apsolutno neispravne, nisu u stanju da vide tačku gledišta druge osobe itd. Iz besa često proizilaze i tendencije da se drugi napadnu fizički ili verbalno, pasivno agresivno, da se napad pomeri na neko drugo biće ili objekat (obično na ono biće koje nije u stanju da se odbrani), da se agresivno povuče itd.

Zašto je bes nezdravo osećanje?


Osobe koje su hronično besne mogu imati povišen krvni pritisak što može biti osnova za konorarna oboljenja.
Pošto je bes veoma intenzivno osećanje, ljudi koji su besni osećaju se veoma neprijatno, tokom i nakon afektivnog pražnjenja.
Bes i agresivno ponašanje ne vodi uspešnom rešavanju interpersonalnih konflikata jer sprečava konstruktivni dijalog među suprotstavljenim stranama.
Osoba koja je besna i ima agresivne impulse povređuje druge ljude i kasnije kada se smiri, može osećati krivicu, stid i imati osećaj manje vrednosti ako takvo ponašanje nije u skladu sa njegovim/njenim usvojenim sistemom moralnih vrednosti.
Bes i agresivni ispadi skoro nikada dugoročno ne dovode do rešavanja problema, postizanja postavljenih ciljeva i otklanja prepreka koji stoje na putu ostvarenja tih ciljeva.
Ljudi ponekad reaguju besom kada se osećaju bespomoćno i uplašeno povodom neprijatnih situacija i životnih okolnosti. U takvim slučajevima bes može predstavljati način na koji se osoba brani od suočavanja sa mnogo bolnijim osećanjima (kao što su: tuga, bol, strah, bespomoćnost, depresivnost, očaj)...

Vladimir Mišić dipl. psiholog
http://www.vaspsiholog.com/?p=47

Find Your Great Work

USPJEH JE NAJBOLJA OSVETA

Nikada se ne hrvajte sa svinjom jer ćete oboje završiti prljavi, ali svinja će u tome uživati. Čarls Munger

Zavist je želja za uništavanjem vrijednosti koje su stvorile ili stekle druge osobe. Ona se javlja jer vrijednosti drugih ljudi otkrivaju greške i nesposobnost zavidne osobe. To pak uništava njezino samopoštovanje. Zavidna osoba želi uništiti tuđe vrijednosti, ali zapravo uništava svoj život. Ljudi koji razviju zavist čine to na svoju štetu jer time na kraju sami sebi nanose zlo i donose nesreću.

Glavni uzroci zavisti su neiskrenost prema samom sebi i lijenost. Iz straha i zlobnosti, zavidnici moraju napadati vrijednosti stečene od strane drugih osoba. Tuđe materijalne i nematerijalne vrijednosti čine zavidnu osobu svjesnom vlastite neuspješnosti. One otkrivaju šta zavidnoj osobi nedostaje i čine je svjesnom njene vlastite nesposobnosti da živi srećan život. Kao rezultat toga, zavidna osoba mrzi uspješne osobe iako zapravo želi biti poput njih.

Savjet je jednostavan: koncentrišite se na sebe i neka vas previše ne zamaraju uspjesi ili imovina drugih ljudi.

Svaki čovjek, ma kako dobrim bio, tokom života sakupi određenu količinu neprijatelja. Toga se ne treba stidjeti. Iako će mnogi teško prihvatiti savjet da oproste svojim neprijateljima, najbolje je rješenje jednostavno zaboraviti na njih. Pravu osvetu možete ostvariti jedino ne dopustivši svojim neprijateljima da budu uzrokom vašeg samouništenja. Želite li znati koja je najbolja osveta? Vaš uspjeh na svim životnim poljima najbolja je osveta onima koji vam ne žele dobro.

http://www.mudremisli.com/2009/09/kako-postati-bogat-uspjeh-je-najbolja-osveta/

ĐAVO U BOSNI

Ispričaću vam jednu priču koju pričaju u Bosni – odgovorio je Tesla na Vajtov osmeh:

“Čovek je upoznao stranca.

Stranac je bio lep, pametan i duhovit.

- Ko si ti? – upitao je čovek.

- Ja sam đavo!

- Nemoguće – uzviknuo je čovek. – Đavo je ružan i glup.

Stranac je sa finim osmehom odgovorio:

- Slušao si ogovarače.”

**

Vladimir Pištalo – Tesla, portret među maskama

http://www.mudremisli.com/2010/10/davo-u-bosni/

Elizabeth Gilbert - Jedi, moli, voli 9.

Osoba u čijem društvu trenutno uživam je Ketut. Starac - istinski najsrećnije ljudsko biće koje sam ikada srela - daje mi punu slobodu koju koristim postavljajući mu svakojaka pitanja o božanstvu i o ljudskoj prirodi. Volim meditacije kojima me je naučio, onu vickastu sa "osmehom jetre" i utešno prisustvo četiri duhovna brata. Vrač mi je pre neki dan rekao da poznaje šesnaest različitih tehnika meditiranja, kao i mnoge mantre za različite svrhe. Neke od njih donose smirenje i sreću, neke su za zdravlje a neke čisto mistične - prenoseći ga u druge nivoe svesti. Na primer, rekao je da poznaje meditaciju koja ga nosi nagore.
"Nagore?" pitala sam. "Šta je to nagore?"
"Sedaam nivoa više", odgovorio je. "U raj."
Začuvši poznatu ideju o sedam nivoa, pitala sam ga da li je to meditacija koja ga vodi kroz sedam čakri u telu o kojima propoveda joga.
"Nisu to čakre", pojasnio je. "Nego mesta. Ova meditacija me vodi na sedam mesta u univerzumu. Gore i gore. Poslednje mesto je raj."
"Jeste li ikada bili u raju, Ketute?"
Osmehnuo se. Naravno da je bio gore, priznao mi je. Lako je stići u raj.
"Kako je tamo?"
"Predivno. Sve je predivno tamo. Svaka osoba je predivna tamo. Sve što se jede je predivno tamo. I sve je ljubav tamo. Raj je ljubav."
Potom mi je Ketut objasnio da poznaje još jednu meditaciju. "Nadole." Ovo je meditacija koja ga vodi sedam nivoa ispod sveta. Nešto je opasnija od prethodne i nije za početnike, samo za učitelje.
"Dakle, ako odete prvo u raj, onda možete da siđete i dole u...?"
"Pakao", završio je rečenicu.
...
... Karmička filozofija me je privukla na metaforičkom nivou jer je čak i u ovom jednom životu koji imamo, očigledno koliko puta moramo da ponavljamo iste greške, boreći se sa istim zavisnostima i nasladama, trpeći iste stare patetične i često katastrofalne posledice, sve dok konačno ne prestanemo i ne rešimo ih jednom za svagda. Ovo je sjajna lekcija o karmi (i ujedno zapadnjačka psihologija) - probleme reši sada inače ćeš samo još više patiti kada sledeći put uprskaš stvar. A ta patnja koja se ponavlja - to je pakao. Tek kada sa nivoa beskrajnog ponavljanja pređemo na nivo razumevanja - tu ćemo pronaći raj.
Međutim, Ketut mi je o raju i paklu govorio na drugačiji način, kao da su to stvarna mesta u univerzumu koja je istinski posetio. Bar sam tada tako mislila.
Trudeći se da ovo izbistrim, upitala sam ga: "Bili ste u paklu, Ketute?"
Osmehnuo se. Naravno da je bio u paklu.
"Kakav je pakao?"
Primetivši moju zbunjenost, pokušao je da mi objasni. "Univerzum je krug, Lis."
Ipak, i dalje mi nije bilo najjasnije.
Nastavio je, "Nagore ili nadole - na kraju je sve isto."
Setila sam se stare hrišćanske ideje: Gore, kao i dole. Upitala sam ga: "Kako ćemo onda poznati razliku između raja i pakla?"
"Zavisno od načina kako ideš tamo. Na nebo ideš gore, kroz sedam srećnih mesta. U pakao ideš dole, kroz sedam tužnih mesta. Zato je bolje da ideš gore, Lis." Nasmejao se.
"Mislite, ceo život možemo da provedemo idući nagore, kroz srećna mesta, budući da su raj i pakao - krajnja odredišta - potpuno isti?"
"Isto-isto", odgovorio je. "Na kraju je sve isto, zato je bolje da budeš srećna na tom putovanju."
"Znači, nebo je ljubav a pakao je..."
"Takođe ljubav", završio je rečenicu.
Neko vreme sam ćutala, pokušavajući da shvatim šta je želeo da mi kaže.
Ketut se opet nasmejao, pljesnuvši me rukom po kolenu.
"Mladima je uvek teško da to shvate!"

Izvodi iz knjige Elizabeth Gilbert - Jedi, moli, voli

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 25.

Nocebo: Moć negativnih vjerovanja

Dok su mnogi u medicinskoj struci svjesni placebo učinka,

tek nekolicina je razmotrila njegove implikacije za samoozdrav-

Ijivanje. Ako vas pozitivno razmišljanje može izvući iz depresije i

izliječiti oštećeno koljeno, razmislite o tome što negativno razmišljanje

može učiniti u vašem životu. Kada um pomoću pozitivne

sugestije poboljša zdravlje, to se naziva placebo učinak. U suprotnom

slučaju, kada isti um gaji negativne sugestije koje mogu naškoditi

zdravlju, negativni učinci se nazivaju nocebo.

U medicini nocebo učinak može biti jednako snažan kao i

placebo učinak, što je činjenica koju trebate imati na umu svaki

put kada uđete u liječničku ordinaciju. Svojim riječima i držanjem

liječnici mogu svojim pacijentima prenositi poruke koje smanjuju

nadu, poruke koje su, po mom mišljenju, potpuno neopravdane...

...

Uznemiravajući slučajevi noceba sugeriraju da liječnici, roditelji

i učitelji mogu uništiti nadu programirajući vas da vjerujete u to

da ste nemoćni.

Naša pozitivna i negativna vjerovanja utječu ne samo na

naše zdravlje nego i na svaki drugi aspekt naših života. Henry

Ford je bio u pravu u pogledu efikasnosti proizvodnih linija i bio je u

pravu u pogledu snage uma: »Bilo da vjerujete da možete nešto učiniti

ili da vjerujete da to ne možete... u pravu ste.« Pomislite na

implikacije slučaja čovjeka koji je veselo popio bakterije za koje je

medicina odredila da uzrokuju koleru. Razmislite o ljudima koji

hodaju po užarenom ugljenu bez da se opeku. Ako se pokolebaju

u snazi svog vjerovanja da mogu to učiniti, završit će s opečenim

tabanima. Vaša vjerovanja funkcioniraju kao filtri na fotografskom

aparatu te mijenjaju vaše viđenje svijeta. A vaša biologija

se prilagođava tim vjerovanjima. Kada istinski spoznamo da su

naša vjerovanja tako moćna, u rukama imamo ključ svoje slobode.

Iako ne možemo baš lako mijenjati kodove svojih genetskih

nacrta, možemo mijenjati svoje umove.

...

Pozitivne misli su biološka punomoć za sretan, zdrav život.

Riječima Mahatme Gandhija:

Vaša vjerovanja postaju vaše misli

Vaše misli postaju vaše riječi

Vaše riječi postaju vaša djela

Vaša djela postaju vaše navike

Vaše navike postaju vaše vrijednosti

Vaše vrijednosti postaju vaša sudbina

Smrt je podivljalo ništa

Orfička pesma

Telo prostire svoju uzaludnost.
Velika noć
ispunjava vreme do pesme
kojoj slušaoci potrebni nisu.
Smrt je
podivljalo ništa, prohodala praznina.
Pun je noći kako da uspavam tu reč budnog mraka
koju ne može urazumiti nikakva pesma
koju ne može ni zemlja upiti
ni vatra izmeniti ni voda odneti!

Ja imam svoju noć, ali u kakvom
mutnom kamenu ja sam
zamenio svoje srce za tešku varnicu? Zar novim
telom osvežiti lomnu krv? Kako se usuditi
zameniti put putovanjem, biće vatrom
miris umesto senke izdan iznutra!

Mrtva ona je izgubila sve moje dokaze
protiv vetra, smrti, zime.
Ljubio sam sramno, nežno, časno,
to telo koje osvetljava sebi put ka svojoj smrti.

Zar pesma? zavera protiv srca to je!
Pakao je paklen jer nije pravilno raspoređen,
jer ima jedna reč koju ne možeš ukrotiti,
koju ne možeš ni izdati,
reč suviše budna za naše blago srce.

Branko Miljković

Asertivnost

U svakodnevnom životu, kada su naši ciljevi, želje i osećanja suprotstavljeni ciljevima, željama i osećanjima drugih ljudi, postoje tri moguća načina kako možemo reagovati u takvoj vrsti interakcije sa drugima (prijateljima, članovima porodice, partnerom, šefom itd).
Prvi način je pasivno reagovanje, odnosno povlačenje, neizražavanje vlastitih osećanja, odustajanje od svojih želja koje mogu biti u suprotnosti sa zahtevima i interesima okoline. Ovakav način reagovanja dugoročno gledano je štetan i samoporažavajući iz razloga što dovodi do frustracije, osećanja bespomoćnosti, besa na sebe i posledično smanjenja samopouzdanja i vere u sebe. Osobe koje su sklone pasivnom reagovanju i povlačenju su osobe koje veruju da nemaju prava da izraze svoja osećanja i traže ono što žele od drugih ljudi, naročito od onih osoba koje smatraju autoritetima. Kada žele da iskažu neki svoj stav, mišljenje i osećanje (koje može biti u suprotnosti sa stavovima, željama i interesima drugih) ove osobe osećaju nelagodnost, stid i strah, što ih motiviše da se povuku. Ove osobe veruju i plaše se da ako iskažu svoje neslaganje i nezadovoljstvo da će biti odbačene, kritikovane ili da će u nekom momentu odreagovati preterano agresivno i reći ili uraditi nešto što ne žele, zbog čega mogu doživeti javnu osudu, poniženje i odbacivanje. Odustajanje od izražavanja sebe, vlastitih želja i osećanja dovodi do trenutnog olakšanja (trenutnog prestanka stida i straha od mogućih reakcija drugih) ali ta vrsta dobiti je mnogo manja od navedenih šteta koje ova vrsta ponašanja donosi. Osobe koje su sklone pasivnom reagovanju su često socijalno anksiozne, stidljive, introvertne i imaju probleme sa ličnim vrednovanjem.
Za razliku od pasivnog načina reagovanja, druga krajnost predstavlja agresivno reagovanje. Kao i pasivno, agresivno reagovanje dugoročno gledano je samoporažavajuće. Osoba koja agresivno reaguje je sklona da druge ljude vređa, napada (verbalno ili fizički), manipuliše, obezvređuje, kritikuje i ponižava. Ponekad ova vrsta ponašanja dovodi do željenog cilja (nametanja sopstvenih stavova, želja i interesa) što posledično vodi tome da se ova vrsta ponašanja učvršćuje i postaje konstantan obrazac ponašanja ovih ljudi. Dugoročno gledano to dovodi do mnogih problema, pre svega narušavanja socijalnih odnosa (gubitak prijateljstava, mogućnost gubitka posla, gubitak bliskosti i poštovanja od strane drugih itd.) ali i do narušavanja slike o sebi. Osobe koje su sklone agresivnom ponašanju i nametanju svojih ciljeva i interesa su često osobe koje su narcisoidne, asocijalne, neempatične i sebične.
Treći način reagovanja predstavlja asertivno reagovanje. Asertivno reagovanje podrazumeva sklonost da se izraze svoja osećanja (kako prijatna tako i ona neprijatna, kao što su: neslaganje, nezadovoljstvo, razočaranje itd), iskažu želje, stavovi i ciljevi ali na način koji ne ugožava i ne povređuje druge ljude. Samo ova vrsta reagovanja predstavlja zdrav, samopomažući stil ponašanja u socijalnim interakcijama. Asertivno izražavanje želja i traženje od drugih ne podrazumeva nametanje i postavljanje apsolutističkih zahteva drugim ljudima (što je odlika agresivnog reagovanja). Asertivno ponašanje predstavlja skup socijalnih veština koje se uče tokom života ili u okviru terapijske situacije (individualne ili grupne). Za razliku od pasivnog i agresivnog reagovanja, osoba koja reaguje asertivno jača svoje samopouzdanje u socijalnim odnosima i to iz nekoliko razloga:
- Kada osoba reaguje asertivno on/ona izražava svoja osećanja, stavove i želje, ne odustaje od njih i na taj način dokazuje sebi da ima prava na vlastitu individualnost i slobodu da zadovolji svoje želje i ciljeve koje je odabralo/la, a kao posledica toga osoba dokazuje sebi da poštuje i uvažava sebe.
- Pošto asertivno ponašanje ne podrazumeva napad na druge ljude, osoba ne oseća da time što nešto traži ili izražava postupa suprotno od sopstvenog moralnog sistema vrednosti.
- Osoba koja nastupa asertivno je svesna da drugi ljudi ne moraju imati ista mišljenja stavove i vrednosti i zbog toga on/ona se ne mora osećati besno ako mu/joj drugi ljudi ne izađu u susret.
- Osoba koja nastupa asertivno ako bude odbijena od strane drugih to ne doživljava kao katastrofu jer je svesna da neslaganje sa drugim ljudima nije u vezi sa njegovom/njenom ličnom vrednošću.
U KBT (kognitivno bihejvioralnim terapijama) klijenti uče veštine asertivnog ponašanja, ta vrsta obuke naziva se Asertivni trening. Asertivni trening se može sprovoditi individualno ili grupno. Prednost grupnog setinga je u tome što članovi grupe mogu naučene veštine uvežbavati sa članovima grupe, pre nego što naučeno primene u svom svakodnevnom životu. Asertivni trening se preporučuje osobama koje imaju problema sa samopouzdanjem, osobama koje imaju nedovoljno razvijene socijalne veštine, osobama sa anksiozno-depresivnim tegobama kao i osobama koje su sklone da agresivno i impulsivno reaguju.

Vladimir Mišić dipl. psiholog
http://www.vaspsiholog.com/?p=45

Kako da naučite da postanete asertivni

BOGATSTVO vs. SIROMAŠTVO

Gdje su među ljudima granice? Nema u čovjeku ni Vlaha ni Turčina. Postoji samo golema ljudska bijeda i nevolja. Jednako i vlaška i turska.
Branko Ćopić

Nema, niti može biti pravednog bogatstva.
Čehov

Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, mada je sasvim sigurno, da našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo.
Šopenhauer

Lijenost tako polako korača, da je siromaštvo brzo stigne.
Bendžamin Frenklin

Bogat nije onaj ko puno ima, već ko puno daje.
Erih From

Užitak u bogatstvu ne leži u pukom posjedovanju ili raskošnu trošenju, nego u mudroj promjeni.
Servantes

Treba imati apetit siromaha da bi uživali sreću bogataša.
Rivarol

Jedino stvarno bogatstvo je bogatstvo duše, ostala dobra su podložna velikim gubicima.
Lukijan

Gubimo zdravlje da zaradimo novac, a onda gubimo novac da vratimo zdravlje. Anoniman

http://www.mudremisli.com/2009/08/bogatstvo-i-siromastvo/