ČOVJEK U OGLEDALU

Kada postigneš ono što si želio u borbi za sebe
I svijet te učini kraljem tog dana,
Samo priđi ogledalu, pogledaj se
I vidi šta taj čovjek ima za reći.

Jer to nije tvoj otac, majka ili žena
čije sudove moraš da prođeš;
Osoba čije mišljenje najviše znači u tvom životu
Je ona koja te gleda iz ogledala.

Neki ljudi mogu misliti da si iskren prijatelj
I smatrati te idealnom osobom,
Ali čovjek u ogledalu će reći da si samo propalica
Ako nisi u stanju da ga pogledaš ravno u oči.

Njemu treba ugoditi, ostali nisu važni.
Zato što je s tobom otvoren do kraja.
Jer prošao si svoj najteži ispit
Tek onda kada čovjek u ogledalu postane tvoj prijatelj.

Na svom životnom putu možeš varati cijeli svijet
I u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu,
Ali ono što ćeš steći, biće samo bol srca i suze
Ako prevariš tog čovjeka u ogledalu.

Dejl Vimbrou

Elizabeth Gilbert - Jedi, moli, voli 1.

Zavisnost je odlika svake veze koja se zasniva na osećanjima. Sve počinje kada vam predmet vašeg obožavanja udeli tu opojnu, halucinogenu dozu nečeg što nikada ne bi priznali da želite - emotivnu injekciju, strasnu ljubav i neizmernu ushićenost. Ubrzo počinjete da žudite za tom silnom pažnjom, sa opsesivnom glađu svakog narkomana. Kada dejstvo ljubavne droge prođe, brzo postajete bolesni, razdražljivi i prazni (da ne spominjem ravnodušnost dilera koji vas je pre svega navukao na nju a sada odbija da vas i dalje snabdeva istom - uprkos činjenici da vi znate da ju je negde sakrio, do đavola, zato što vam ju je dotad davao besplatno). U sledećoj fazi ste mršavi i drhtite u uglu, sigurni samo u to da biste prodali dušu ili orobili svog komšiju samo da dobijete dozu, bar još jednom. U međuvremenu, predmet vašeg obožavanja počinje da vas prezire. Posmatra vas kao nekog koga nikada pre nije sreo, a ne kao osobu koju je nekada strasno voleo. Da ironija bude veća, zbog toga ne možete da ga krivite. Mislim, pogledajte se samo. Pretvorili ste se u patetičnu masu koju više ni sami ne možete da prepoznate.
I tako. Zapali ste u poslednju fazu zaljubljenosti - krajnje i nemilosrdno obezvređivanje samog sebe.
Činjenica da sada ovo mogu tako mirno da pišem moćan je dokaz da vreme leči sve, upravo zato što nisam dobro prihvatila u vreme kada mi se dešavalo...

*
Veliki islamski pesnik i filozof Rumi jednom je savetovao svoje učenike da napišu tri stvari koje najviše žele u životu. Ukoliko se neke od njih između sebe potiru, upozaravao je Rumi, onda ste osuđeni na nesreću. Bolje da živite usredsređeni na jedenu stvar, tvrdio je. Ali šta je sa blagodetima življenja u harmoniji nekoliko krajnosti? Šta ako nekako uspete da ostvarite dovoljno plodonosan život koji može da uskladi prividno nepodudarne suprotnosti u celovitu sliku sveta koji ništa ne isključuje? Moja istina je bila upravo ona koju sam saopštila vraču na Baliju - želela sam da iskusim oboje. Želela sam zemaljske užitke i božansku onostranost - dvostruko veličanstvo običnog ljudskog života. Želela sam ono što bi Grci nazvali kolos kai agatos, fantastičnu ravnotežu dobrog i lepog. I jedno i drugo mi je nedostajalo u tim teškim godinama, zato što i zadovoljstvo i duhovnost zahtevaju prostor bez stresa u kojem bih procvetala, a ja sam, nažalost, živela u ogromnom kontejneru neprekidne strepnje. A što se tiče uravnoteživanja potrebe za zadovoljstvom sa čežnjom za božanskim... pa, sigurno je postojao način da se i taj trik savlada...

Četiri noge na zemlji, glava puna cveća, posmatranje sveta kroz srce...


Izvodi iz knjige Elizabeth Gilbert - Jedi, moli, voli

ŽABINA MOLITVA

Jedne večeri, sveštenik Sinon utonuo je u molitvu. Najednom, uznemiri ga kreketanje žabe. Međutim koliko god da se trudio, nije mogao a da ne čuje taj zvuk, tako da se na kraju nagnuo kroz prozor i viknuo: “Tišina! Sad se molim!”
On je bio svetac, i sve je smjesta poslušalo njegovu naredbu. Sva živa bića su ućutala, da bi stvorila tišinu i mir neophodan njegovoj molitvi.
Međutim, Sinon je ponovo bio prekinut, ovog puta unutrašnjim glasom koji mu je rekao: “Možda je kreket te žabe bio jednako ugodan Bogu kao i psalmi koje izgovaraš.”

“Šta bi to lijepo mogle da čuju Božije uši u kreketu jedne žabe?!” – uzvratio je Sinon.

Ali glas je produžio: “Zašto bi onda Bog uopšte izmislio taj zvuk?”

Sinon je riješio da to sam utvrdi. Ponovo se nagnuo kroz prozor i viknuo: “Pjevaj!”

Vazduh se smjesta ispuni ritmičnim kreketanjem žabe, uz podršku svih žaba u okolini. Sinon je dugo pažljivo slušao i ubrzo više nije čuo nikakvu larmu. Jer, kad su ovi glasovi prestali da ga razdražuju, otkrio je da oni, u stvari, pojačavaju tišinu noći.

Zahvaljujući ovom otkriću, sveštenikovo srce stopilo se u harmoniju sa čitavim svijetom i, prvi put u svom životu, shvatio je značenje molitve.

Antoni de Melo

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 15.

Freedom dance. Photo: Bhaskar Banerji

Poglavlje

4

NOVA FIZIKA: STAJATI S OBJE NOGE ČVRSTO

NA NIČEMU

Kada sam bio mlad, ambiciozan student biologije šezdeset-
ih godina prošlog stoljeća, znao sam kako - da bih imao
minimalne šanse da se upišem na neki prestižni fakultet
- moram upisati kolegij fizike. Moj koledž nudio je temeljni,
uvodni kolegij, nešto poput »Uvoda u fiziku«, koji je pokrivao
osnovne teme, poput gravitacije elektromagnetizma, akustike,
kolotura i kosina, na način da ih mogu lako razumjeti studenti
kojima fizika nije glavni predmet. Postojao je također još jedan
kolegij koji se zvao Kvantna fizika, međutim gotovo svi moji kolege
izbjegavali su ga kao da je okužen. Kvantna fizika bila je obavijena
velom tajne - mi studenti biologije bili smo uvjereni da je
to vrlo, vrlo »čudna« znanost. Smatrali smo da bi samo studenti
fizike, mazohisti i potpune budale riskirali pet bodova na kolegij
čija je osnovna postavka - »sad ga vidiš, sad ga ne vidiš.«
Tih je dana jedini razlog za upisivanje kolegija kvantne fizike
koji sam mogao smisliti bio taj da bi mi to moglo poslužiti
kao odličan šlagvort za započinjanje razgovora na studentskim
zabavama. U doba Sonnyja i Cher bilo je tres chic reći: »Hej mala,
ja se bavim kvantnom fizikom - koji si znak?« S druge strane,
vjerojatno čak ni to nije točno - nikad nisam vidio kvantne fizičare
na zabavama niti, u stvari, igdje drugdje. Imam dojam da
nisu mnogo izlazili.
Tako sam pregledao svoje potvrde o odslušanim predmetima
i položenim ispitima, odvagnuo prednosti i nedostatke te
se odlučio za liniju manjeg otpora i upisao Uvod u fiziku. Bio
sam usredotočen na to da postanem biolog. Nisam želio da moje
karijerne aspiracije ovise o nekom uvrnutom fizičaru koji pjevuši
fraze o efemernim bozonima i kvarkovima. Ja i praktički svi
drugi studenti biologije tijekom svog studija životnih znanosti kvantnoj
smo fizici ili poklanjali malo pozornosti ili smo je potpuno ignorirali.
S obzirom na taj naš stav, nije iznenađujuće da mi studenti
biologije nismo mnogo znali o fizici, onome sa svim tim jednadžbama,
i matematici. Znao sam za gravitaciju - teške stvari sklone
su završiti na dnu, a lakše stvari na vrhu. Znao sam ponešto o
svjetlosti - biljni pigmenti, kao što je klorofil, i životinjski vidni
pigmenti, kao što je rodopsin u mrežnici oka, upijaju određene
boje svjetlosti, a »slijepi« su za druge. Čak sam znao nešto malo
i o temperaturi - visoke temperature onesposobljuju biološke
molekule i uzrokuju da se »rastope«, dok niske temperature zamrznu
i očuvaju molekule. Dakako, pretjerujem da bih istaknuo
činjenicu da biolozi tradicionalno ne znaju mnogo o fizici.
Moja podloga lišena znanja o kvantnoj fizici objašnjava zašto
čak i kada sam odbacio biologiju usmjerenu na jezgru i okrenuo
se membrani i dalje nisam razumio sve implikacije tog pomaka.
Znao sam da se integralni membranski proteini vežu s okolišnim
signalima i tako pokreću stanicu. No, budući da nisam znao ništa
o kvantnom svemiru, nisam dokraja uvažio prirodu signala iz
okoliša koji započinju taj proces.
Tek sam 1982. godine, više od desetljeća po završetku fakulteta,
napokon otkrio koliko sam propustio kada nisam upisao
kolegij iz kvantne fizike na koledžu. Da sam se upoznao s
kvantnim svijetom tijekom studija, mislim da bih se mnogo ranije
prometnuo u biološkog odmetnika. Međutim, tog dana 1982.
godine sjedio sam na podu skladišta u Berkeleyju u Kaliforniji,
2.400 kilometara od doma, i jadikovao nad činjenicom da sam
ozbiljno kompromitirao svoju znanstvenu karijeru zbog neuspjelog
pokušaja da produciram rock'n'roll show. Ekipa i ja smo zaglavili
- nakon šest predstava ponestalo nam je novca. Nisam imao
gotovine, a kad god bih poželio platiti svojom kreditom karticom,
trgovčev uređaj za odobravanje kartica prikazao bi lubanju
s prekriženim kostima. Živjeli smo na kavi i na krafnama, i zbog
smrti našeg showa prolazili kroz svih pet stupnjeva tugovanja po
Elisabeth Kubler-Ross: poricanje, ljutnja, pogađanje, depresija i,
naposljetku, prihvaćanje. Međutim, u tom trenutku prihvaćanja,
tišinu u toj tamnoj, betonskoj grobnici od skladišta prekinuo je prodoran,
pištav elektronski zvuk telefona.
Usprkos njegovoj upornoj, iritantnoj zvonjavi, ekipa i ja ignorirali
smo pozivatelja. Poziv nije bio za nas - nitko nije znao da smo tu.
Naposljetku je voditelj skladišta podigao slušalicu i nanovo
uspostavio blaženu tišinu. U tom tihom, mirnom ozračju čuo
sam kako voditelj skladišta odgovara: »Da, tu je.« U tom trenutku
dignuo sam glavu, iz najcrnje tame svog života, i vidio kako se
telefon pruža prema meni. To je bio Medicinski fakultet s Kariba
što me je bio zaposlio dvije godine ranije. Dekan fakulteta
utrošio je dva dana prateći moj nepravilni trag od Winsconsina
do Kalifornije da bi me pitao jesam li zainteresiran da ponovno
poučavam anatomiju.
...
Sada se već nesumnjivo pitate kakve veze ima moja propala
rock'n'roll karijera s kvantnom fizikom - dobrodošli u moj neortodoksni
stil predavanja! Za linearno nastrojene, službeno smo se
vratili na kvantnu fiziku koja me oduševila, pomogavši mi spoznati
da znanstvenici ne mogu razumjeti tajne svemira koristeći
isključivo linearno razmišljanje.


Slušanje unutarnjeg glasa


Dok sam čekao na svoj let, iznenada sam shvatio da nisam
imao ništa za čitanje tijekom pet sati koliko ću provesti privezan
za sjedalo. Nekoliko trenutaka prije nego što su se vrata trebala
zatvoriti, napustio sam red i otrčao niz središnju aerodromsku
dvoranu do knjižare. Posao biranja jedne knjige između stotina
koje su bile na izboru dok sam istovremeno pred očima vizualizirao
mogućnost da se vrata mog zrakoplova zatvore i ostave
me - gotovo me paralizirala. U tom stanju zbunjenosti u oči
mi je upala jedna knjiga, Kozmički kod: Kvantna fizika kao jezik
prirode od fizičara Heinza R. Pagelsa. [Pagels, 1982.] Na brzinu
sam pregledao korice i otkrio da se radi o štivu o kvantnoj fizici
napisanom za laičko čitateljstvo. Tvrdoglavo ustrajući u fobiji od
kvantne fizike koju sam imao od koledža, odmah sam odložio tu
knjigu i počeo tražiti nešto laganije.
Kada je druga kazaljka na mojoj mentalnoj štoperici ušla na
crveno područje, uzeo sam neki samoproglašeni bestseler i otrčao
na blagajnu. Dok se blagajnik spremao blokirati bestseler, podigao
sam pogled i ugledao još jedan primjerak Pagelsove knjige
koji je stajao na polici iza blagajnika. Usred procesa naplaćivanja
i dok mi je vrijeme za ukrcaj istjecalo, napokon sam raskrstio sa
svojom averzijom prema kvantnoj fizici i zamolio blagajnika da
doda i primjerak Kozmičkog koda.
Nakon što sam se ukrcao u zrakoplov, smirio sam se od
svog adrenalinom ispunjenog puta do knjižare, rješavao križaljku
i zatim napokon krenuo čitati Pagelsovu knjigu. Našao sam se
kako, iako sam se morao stalno vraćati natrag i ponovno čitati
određene odlomke, gutam stranicu za stranicom. Čitao sam je za
trajanja čitavog leta, tri sata za vrijeme presjedanja u Miamiju i dodatnih
pet sati leta do svog otočnog raja. Pagels me je potpuno opčinio!
Prije no što sam se ukrcao na avion u Chicagu, nisam imao
pojma da je kvantna fizika na bilo koji način relevantna za biologiju,
znanost o živim organizmima. Kada je avion stigao u Raj, bio
sam u stanju intelektualnog šoka. Shvatio sam da kvantna fizika
jest važna za biologiju i da biolozi, ignorirajući njezine zakone,
čine golemu znanstvenu pogrešku. Fizika je, naposljetku, temelj
svih znanosti, a mi biolozi ipak se oslanjamo na zastarjelu, mada
uredniju, njutnovsku verziju funkcioniranja svijeta. Držimo se
Newtonovog fizičkog svijeta i ignoriramo Einsteinov nevidljivi
kvantni svijet, u kojem je materija u stvari sačinjena od energije
i u kojem ne postoji apsolutno. Na atomskoj razini ne može se
sa sigurnošću reći čak ni da materija postoji; postoji samo kao
tendencija postojanja! Sva moja uvjerenja o biologiji i fizici bila
su ozbiljno poljuljana!
Gledano unatrag, meni i drugim biolozima trebalo je biti
očito da njutnovska fizika, elegantna i umirujuća za hiper-racionalne
znanstvenike kakva već jest, ne može pružiti cijelu istinu
o ljudskom tijelu, a kamoli o svemiru. Medicinska znanost
stalno napreduje, međutim živi organizmi se tvrdoglavo odbijaju
kvantificirati. Otkriće za otkrićem o mehanici kemijskih signala,
uključujući hormone, citokine (hormone koji upravljaju imunološkim
sustavom), faktore rasta i potiskivače tumora, ne može
objasniti paranormalne pojave. Spontana ozdravljenja, telepatija
i drugi psihički fenomeni, zapanjujuće sposobnosti poput ekstremne
snage i izdržljivosti, sposobnost da se hoda po užarenom
ugljenu a da se ne opeče, sposobnost akupunkture da ublaži bol
pomičući »CHI« po tijelu i mnogi drugi paranormalni fenomeni
prkose njutnovskoj biologiji.
Naravno, dok sam bio na Medicinskim fakultetima nisam
razmišljao ni o jednoj od tih stvari. Moji kolege i ja učili smo
svoje studente da odbacuju tvrdnje o ozdravljenjima pripisanim
akupunkturi, kiropraktici, masažnoj terapiji, molitvi i tako dalje.
U stvari, išli smo i dalje. Prokazivali smo te prakse kao šarlatanske
jer smo bili vezani za vjerovanje u staromodnu, njutnovsku
fiziku. Svi oblici liječenja koje sam maloprije spomenuo zasnovani
su na vjerovanju da energetska polja imaju utjecaj na našu
fiziologiju i naše zdravlje, te da njima upravljaju.

Vilajanur Ramačandran o umu

http://www.ted.com/talks/lang/scc/vilayanur_ramachandran_on_your_mind.html

VS Ramachandran: Živčane stanice koje su oblikovale civilizaciju

http://www.ted.com/talks/lang/scr/vs_ramachandran_the_neurons_that_shaped_civilization.html

ĆUTANJE

Niko nije sasvim obrazovan prije nego što nauči da ćuti. Horacije

Ma koliko čovjek dobro govori, kad previše govori on uvijek na kraju neku glupost kaže. Dikens

Smijemo se i smijaćemo se, jer je ozbiljnost uvijek bila prijateljica licemerja. Foskoto

Zlatno je pravilo da nema zlatnog pravila. Bernard Šo

Ko ne zna da se pretvara, ne zna ni da vlada. Luj XIV

Pred svima nama je samo jedan put: nije ga teško naći, ali je veoma teško održati se na njemu. Ostrovski

Prema velikim ljudima treba se odnositi kao prema vatri: ni suviše blizu, da se ne bismo oparili, ni suviše daleko da se ne bismo smrzli. Molnar

Dan hvali poslije zalaska sunca, mač poslije bitke, ženu poslije smrti, kolač poslije probanja, a psa uvijek. London

Javno isticanje svoje skromnosti najnepodnošljivija je od svih sujeta. Ostrovski

Fanatizam možemo iskorijeniti samo ako ga uspavamo. Klauzevic

Čovjek se loše smije drugima, ako ne umije da se smije samom sebi. Njumen

Ko ćuti, neka ga ne more brige: čovjek ostaje skriven pod jezikom. Gete

http://www.mudremisli.com/2009/10/cutanje/

SAVJETI RIČARDA KARLSONA

Došao sam do saznanja da povremeno moram da podsjetim sebe, da se svrha života ne sastoji u tome da se završe svi poslovi, već u tome da treba uživati u svakom koraku duž životnog puta. Zapamtite, kada vas jednom ne bude bilo, biće i dalje nezavršenih poslova. I znate šta? Neko drugi će ih obaviti umjesto vas. I zato ne gubite vaše dragocjene trenutke žaleći zbog toga.

Ironično zvuči, ali kada obuzdate svoju slavoljubivost, pažnja koja vam je bila potrebna od drugih biva zamijenjena tihim unutrašnjim samopouzdanjem. A izvor tog novog psihičkog stanja krije se upravo u dopuštenju da i drugi budu uspješni i slavni.

Najveća želja ljudskog srca je da ga saslušaju i čuju. I oni koji nauče da slušaju najviše su voljeni i cijenjeni. Oni koji imaju naviku da ispravljaju druge, često su vrijeđani i izbjegavani.

Kada želite da promijenite nekoga to ne govori ništa o toj osobi – ali definiše vas kao nekoga kome je potrebno da bude kritičan.

Ako se probudite ujutru sa osjećajem zahvalnosti, veoma je teško, ustvari je nemoguće da osjećate bilo šta osim mira.

Nešto predivno počinje da se dešava sa jednostavnim shvatanjem da se životom, kao i automobilom, upravlja iz unutrašnjosti prema spolja a ne obrnuto. Ako se snažnije fokusirate na postizanje veće pomirenosti sa tim gdje ste, nego na zamisao gdje biste radije htjeli biti, počinjete da pronalazite mir istog trenutka – u sadašnjosti. Zatim, kako se krećete, upoznajete nove stvari i nove ljude, nosite taj osjećaj unutrašnjeg mira sa sobom. Apsolutno je tačno da «gdje god krenuli – tu ste i vi.»

Jedan od osnovnih razloga zašto se mnogi usredsređuju na mane ili probleme drugih jeste pokušaj da izbjegnu samoanalizu.

Ljudi sa kojima komunicirate biće opušteniji kada osjete da ih pažljivo slušate. Takođe ćete primjetiti koliko ćete opušteniji i vi biti kada prestanete da prekidate druge. Usporiće se vaš rad srca i puls, i počećete mnogo više da uživate u razgovorima nego da jurite kroz njih. Ovo je jednostavan način da postanete opušteniji i ispunjeniji ljubavlju.

Biti u pravu, braniti svoje stavove, zahtijeva ogromnu količinu mentalne energije i često nas otuđuje od ljudi. Ne treba da žrtvujete svoje najdublje filozofske istine ili najiskrenija osjećanja, ali od danas, dopustite da i drugi budu u pravu!

Da bismo pobijedili strah, najbolja strategija je da naučimo da vratimo našu pažnju na sadašnjost. Vježbajte da držite vašu pažnju u sadašnjem trenutku (ovdje i sada). Trud će vam se višestruko isplatiti.

Citati iz knjige “Ne gubite živce zbog malih stvari.” – Dr. Ričard Karlson

ISKRENA LJUBAV

U drevnoj Kini, oko 250 g.p.n.e. princ regiona Thing-Zda je trebao da bude krunisan za cara, no prema važećem zakonu trebao je prvo da se oženi. Kako je to značilo izabrati buduću caricu, princ je trebao da nađe mladu ženu kojoj je mogao apsolutno vjerovati. Prema savjetu mudrog čovjeka odlučio je da pozove sve mlade žene regiona s namjerom da nađe dostojnu kandidatkinju.

Stara žena, koja je služila u palati godinama, čula je za pripreme za ovo okupljanje i osjetila se veoma tužno jer je njena kćerka tajno bila zaljubljena u princa. Kada je stara žena stigla kući, rekla je svojoj kćerci i bila užasnuta kada je shvatila da njena kćerka ima namjeru ići u palatu.
Stara žena je bila očajna:
“Ali kćeri, šta ćeš ti tamo? Sve najbogatije i najljepše djevojke sa dvora će biti prisutne. To je besmislena ideja! Znam da patiš, ali ne pretvaraj tu patnju u ludilo.”
A kćerka joj odgovori:

“Moja draga majko, ja ne patim i sigurno nisam poludjela. Znam da neću biti izabrana, ali to je moja jedina šansa da provedem bar nekoliko trenutaka blizu princa i to me čini srećnom, iako znam da me poprilično drugačija sudbina čeka.”

Te noći, kada je mlada žena došla u palatu, sve najljepše žene su zaista bile tamo. Nosile su najljepšu odjeću i najljepši nakit i bile spremne uraditi sve da iskoriste priliku koja im se nudi. Okružen članovima dvora princ objavi izazov:
“Daću svakoj od vas sjemenku. Za šest mjeseci, mlada žena koja mi donese najljepši cvijet biće buduća carica Kine.”

Djevojka je uzela svoju sjemenku i posadila je u saksiju, a kako nije bila nešto posebno vješta u umjetnosti vrtlarstva, pripremila je zemlju sa velikim strpljenjem i nježnošću. Vjerovala je da će cvijet izrasti velik kao njena ljubav i nije se brinula za rezultat. Tri mjeseca su prošla, a nisu se pojavili izdanci. Mlada žena je pokušala sve, raspitivala se kod poljoprivrednika i seljake, koji su joj pokazali razne metode uzgoja ali su se sve pokazale bezuspješno. Svaki dan je osjećala da joj njen san izmiče iako je njena ljubav bila jaka kao i do tada. Napokon je isteklo šest mjeseci, a još uvijek ništa nije izraslo u posudi. Iako nije imala šta da pokaže, znala je koliko je truda posvetila tome tokom proteklog vremena, pa je rekla majci da će se vratiti u palatu u dogovoreno vrijeme.
Osjećala je da će ovo biti zadnji sastanak sa njenom istinskom ljubavi i ne bi ga propustila ni za šta na svijetu.

Dan objave je stigao. Djevojka se pojavila sa svojom saksijom bez biljke i vidjela da su sve ostale kandidatkinje postigle prekrasne rezultate. Svaka je od njh uzgojila cvijet sve ljepši od ljepšeg u različitim bojama i oblicima.
Napokon, dugoočekivani momenat je došao. Princ je ušao u prostoriju i proučio svaku kandidatkinju vrlo pažljivo. Nakon toga je objavio da je njegov izbor, njegova buduća žena, kineska carica, sluškinjina kćerka. Ostale djevojke su počele protestovati govoreći da je izabrao jedinu od njh koja nije uspjela uzgojiti biljku.

Tada je princ mirno objasnio smisao izazova:

“Ova mlada žena je jedina uzgojila cvijet koji je čini dostojnom carice: cvijet ISKRENOSTI. Sve sjemenje koje sam vam predao bilo je sterilno, i ništa nikada nije moglo iz njega da naraste.”

http://www.mudremisli.com/2010/10/iskrena-ljubav/

Елизабет Гилберт о неговању креативности

http://www.ted.com/talks/lang/scc/elizabeth_gilbert_on_genius.html

JEDI MOLI VOLI

Govori istinu, govori istinu, govori istinu. - Šeril Luiz Moler
(Osim kada pokušavaš da izvedeš hitnu imovinsku transakciju... - Elizabeth Gilbert)

TRI MITA ZAPADA

Ne bi nas trebalo iznenaditi što pogled na svijet koji izranja u posljednjih par decenija dovodi u pitanje mnogo od onoga što zapadnjačko društvo smatra istinitim. Pogledajmo koja su tri najveća mita na zapadu:

PRVI MIT -Čovječanstvo je dostiglo vrhunac razvoja.

Suosnivač Esalena (alternativni edukativni centar, posvećen istraživanju ljud-skog neostvarenog potencijala koji se krije s onu stranu mašte), Majkl Marfi, crpeći iz uporednih religijskih istraživanja, medicinske nauke, antropologije i sporta, iznio je izazovnu tvrdnju kako postoji veći broj naprednih nivoa ljud-skog razvoja. Dostigne li osoba te napredne nivoe duhovne zrelosti, počinju 
cvjetati nevjerovatne mogućnosti – ljubav, vitalnost, osobenost, svjesnost tijela, intuicija, opažaji, komunikacija i volja.

Prvi korak: spoznati kako te sposobnosti zaista postoje. Većina ljudi toga nije svjesna. Tada se, svjesnom namjerom, možemo koristiti s nekoliko metoda.

DRUGI MIT - Potpuno smo odvojeni jedni od drugih, od prirode i svemira.

Taj mit koji govori: »To se događa drugome, a ne meni«, odgovoran je za ratove, silovanje planete i za sve oblike i izraze ljudskih nepravdi. Naposljetku, koji bi čovjek zdravog razuma nanio bol drugome ako je svjestan kako je druga osoba dio njega sâmoga? Stan Grof, u svom istraživanju o nesvakidašnjim stanjima svijesti, sažima to mišljenje govoreći kako su »psiha i svijest svakoga od nas, u krajnjoj liniji, razmjerni ‘Svemu što jest’, budući da nema apsolutnih granica između tijela/ega i sveukupnosti postojanja.«

Medicina trećeg milenijuma, prema dr. Lariju Dosiju, u kojoj misli, stavovi i iscjeliteljske namjere jednog pojedinca mogu uticati na fiziologiju drugog (za razliku od prevladavajuće medicine uma itijela u drugom milienijumu) ima mnoštvo čvrstih dokaza u naučnim istraživanjima o iscjeljujućoj moći molitve. Prema poznatim načelima fizike i prema pogledu na svijet tradicionalne nauke, molitva ne može izazvati iscjeljenje. Velika količina dokaza, pak, govori da se to ipak događa.

TREĆI MIT - Tjelesni svijet jedini je koji postoji.

Vezana uz materijalizam, tradicionalna nauka pretpostavlja kako sve ono što se ne može izmjeriti, ispitati u laboratoriji ili proniknuti uz pomoć pet čula ili uz pomoć njihovih tehnoloških produžetaka jednostavno ne postoji. To »nije stvarno«. Posljedica toga jeste da se sveukupna stvarnost svela na fizičku stvarnost. Duhovne ili netjelesne dimenzije stvarnosti prognane su iz vidokruga.

To se sukobljava s »vječnom filozofijom«, onim filozofskim konsenzusom koji spaja različita razdoblja, religije, tradicije i kulture te koji opisuje različite, ali trajne dimenzije stvarnosti. Te dimenzije obuhvaćaju one od najgušćih i najmanje svjesnih – koje bismo nazvali »materijom« – do najrjeđih i najsvjesnijih, koje bismo nazvali duhovnim područjem.

Zanimljivo je kako o takvom proširenom i višedimenzionalnom obrascu stvarnosti govore kvantni teoretičari, kao što je Džek Skarfeti, koji opisuje nadsvjetlosna putovanja. Druge dimenzije stvarnosti koriste se kako bi objasnile putovanje koje se odvija brže od brzine svjetlosti – koja predstavlja konačno ograničenje brzine. Ili razmislite o radu legendarnog fizičara, Dejvida Boma, koji je govorio o eksplicitnom (tjelesnom) i implicitnom (netjelesnom) višedimenzionalnom obrascu stvarnosti. To nije puka teorija — eksperiment sproveden 1982. godine u Francuskoj pokazao je kako dvije kvantne čestice koje su jednom bile povezane ostaju na neki način povezane čak i ako su razdvojene ogromnim udaljenostima. Mijenja li se jedna čestica, istovremeno se mijenja i druga. Naučnici ne znaju kako se može odvijati to putovanje brže od brzine svjetlosti, iako neki teoretičari navode kako se ta povezanost odvija kroz prolaz koji vodi u više dimenzije.

U suštini, taj novi pogled na svijet zahtijeva da sebe, druge i sveukupnost života promatramo – ne očima malog zemaljskog ja koje živi u vremenu i rađa se u vremenu – nego očima duše, našeg Bića, istinskog Ja.

Rasel di Karlo

LICEMJERJE

Kad se žalimo da nam mnogi ljudi dosađuju i kradu vrijeme svojim posjetama i razgovorima i svojim traženjem savjeta ili usluga, mi to činimo samo napola iskreno. U stvari, jedino što mi žalimo to je: što nisu neki drugi i drugačiji ljudi. I ništa drugo. Andrić

Na ljudsko licemerje naići ćete na svakom pogrebu, pri svakom porođaju, na svakoj svadbi i u svakom intervjuu. Kišon

Onaj što svijet prekorijeva, od svijeta biva prekoren. Kipling 

Malograđanin voli da živi, ali utiske ne preživljava duboko. Gorki

http://www.mudremisli.com/2009/10/licemjerje/

MUDROSTI POZNATIH

Čak i štetna istina vrijedi više od korisne laži. Man

Nesreća povećava naš smisao za prijateljstvo i ljubav. Novalis

Čovjek se može otuđiti od samoga sebe time što će mistifikovati i sebe i druge.  Lesing

Čast je nemoguće uzeti, može se samo izgubiti. Čehov

Izgleda da smo manje nesrećni ako nismo sami. Volter

Sve trepti samo u neizvjesnosti, nesreća sama po sebi nije ništa strašno, ali strašno je nemirno očekivanje i besplodno nadanje. Ivan Cankar

Bez suprotnosti nema napretka: to je zakon koji je civilizacija do sada slijedila. Marks

Kruna žalosti su sjećanja na srećnije stvari. Tenison

http://www.mudremisli.com/2009/10/mudrosti-poznatih/

Žestoki obračun Džejmsa Rendija sa prevarama vidovnjaka

http://www.ted.com/talks/lang/scc/james_randi.html

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 14.

Photo: Bhakar Banerji

Tajna života


Kao što ste saznali u ovom poglavlju, znanstvenici su nedavno
ostvarili velik napredak prema otkrivanju složenosti naizgled
jednostavne membrane. Međutim, čak su i prije dvadeset
godina glavne funkcije membrane ugrubo bile poznate. U stvari,
prije dvadeset godina došlo se do spoznaje kako bi razumijevanje
funkcioniranja membrane moglo promijeniti naš pogled na
život. Moj »eureka trenutak« nalikovao je dinamici prezasićenih
otopina u kemiji. Te otopine, koje izgledaju kao obična voda,
potpuno su zasićene otopljenom tvari. Toliko su zasićene da još
samo jedna kap otapala izaziva dramatičnu reakciju u kojoj se sve
otopljene tvari trenutačno sjedinjuju u ogromni kristal.
Godine 1985. živio sam u unajmljenoj kući na začinima prepunom
karipskom otoku Grenadi i predavao na još jednom »offshore«
Medicinskom fakultetu. Bilo je dva sata ujutro, a ja sam
bio budan i pregledavao godine bilješki o biologiji, kemiji i fizici
stanične membrane, pokušavajući shvatiti kako ona funkcionira
kao sustav za obradu podataka. Tada sam doživio trenutak spoznaje
koji me je preobrazio - ne u kristal, nego u membranski usmjerenog
biologa koji više nema isprika za pogreške u vlastitom životu.
U tim ranim jutarnjim satima redefinirao sam svoje shvaćanje
strukturalne organizacije membrane. Najprije sam promatrao
lizalicama slične fosfolipidne molekule i uočio da su posložene
u membrani poput vojnika postrojenih na paradi, savršeno
poravnato. Po definiciji, struktura čije su molekule posložene u
pravilnom, opetovanom uzorku određuje se kao kristal. Kristali
poznati većini ljudi su tvrdi i otporni minerali kao, na primjer,
dijamanti, rubini ili čak sol. Druga vrsta kristala posjeduje fluidniju
strukturu, iako molekule i dalje imaju uređeni uzorak. Neki
od poznatih primjera tekućih kristala su digitalni satovi i ekrani
prijenosnih računala.
Da bismo bolje razumjeli prirodu tekućih kristala vratimo
se vojnicima postrojenima na paradi. Kada vojnici koji stupaju
promjene smjer kretanja, oni zadržavaju organiziranu strukturu
unatoč tome što se svaki od njih kreće. Ponašaju se kao tekućina,
no ipak ne gube svoje kristalno uređenje. Membranske fosfolipidne
molekule ponašaju se na sličan način. Njihovo fluidno kristalno
uređenje membrani omogućava da dinamički mijenja svoj
oblik zadržavajući pri tome svoj integritet, što je nužno svojstvo
za gipku membransku barijeru. Tako sam definirajući tu značajku
membrane napisao: »Membrana je tekući kristal.«
...
»Membrana je poluvodič.«
Na kraju, želio sam u svoj opis uključiti dvije najčešće vr-
ste integralnih membranskih proteina. To su receptori i razred
efektora zvanih kanali, jer oni stanici omogućavaju krajnje važne
funkcije unošenja hranjivih i izbacivanja otpadnih tvari. Baš sam
htio napisati da membrana sadrži »receptore i kanale« kada sam
shvatio da je sinonim za receptor riječ "vrata". Tako sam umjesto
toga svoje pisanje dovršio riječima »membrana sadrži vrata i kanale.«
Zavalio sam se u svojoj stolici i pročitao svoj novi opis membrane:
»Membrana je tekuće-kristalni poluvodič s vratima i kanalima.
« U tom trenutku mi je sinula činjenica da sam nedavno
čuo ili pročitao identičnu frazu, međutim tog se trenutka nisam
mogao sjetiti gdje sam naišao na nju. Jedna stvar bila je sigurna;
to nije bilo u kontekstu biološke znanosti.
Ponovno sam se naslonio i moju pozornost privukao je ugao
radnog stola gdje je bio smješten moj novi Macintosh, moje prvo
računalo. Pokraj računala bio je primjerak jarko crvene knjige
s naslovom Razumijevanje vašeg mikroprocesora. Baš nedavno
sam u jednoj trgovini Radio Shacka kupio taj jednostavni vodič
u mekom uvezu. Zgrabio sam knjižicu i u uvodu pronašao definiciju
računalnog čipa: »Čip je kristalni poluvodič s vratima i kanalima.«
Prvih sekundu ili dvije bio sam zapanjen činjenicom da čip
i stanična membrana dijele istu tehničku definiciju. Nekoliko intenzivnih
sekundi potrošio sam uspoređujući i kontrastirajući
biološke membrane sa silikonskim poluvodičima. Zapanjio sam
se kada sam shvatio da identični karakter njihovih definicija nije
slučajnost. Stanična membrana doista je strukturalno i funkcionalno
ekvivalentna (homologna) silikonskom čipu!
Dvadeset godina kasnije jedan je australski istraživački konzorcij
pod vodstvom B. A. Cornella objavio članak u časopisu
Nature koji je potvrdio moju hipotezu da je stanična membrana
homologna računalnom čipu. [Cornell, et al., 1997.]
...
Činjenica da su stanična membrana i računalni čip homologni znači
da je i prikladno i poučno pokušati bolje proniknuti u funkcioniranje
stanice, uspoređujući je s osobnim računalom. Prva naročita spoznaja
koja dolazi iz takve vježbe je da su računala i stanice programabilni.
Druga neizbježna spoznaja je da se programer nalazi
izvan računala/stanice. Biološko ponašanje i aktivnost gena dinamički
su povezani s informacijama iz okoliša koje se učitavaju u stanicu.
Kada sam si u duhu predočio bio-računalo, shvatio sam da je
jezgra jednostavno memorijski disk, tvrdi pogon (hard drive) koji
sadrži DNK programe koji kodiraju proizvodnju proteina. Nazovimo
ga memorijski disk dvostruke spirale. U vaše kućno računalo
možete umetnuti takav memorijski disk koji sadrži mnogo
specijaliziranih programa kao što su programi za obradu teksta,
grafiku i tablične proračune. Nakon što učitate te programe u
aktivnu memoriju, možete izvaditi disk iz računala bez ometanja
rada programa. Kada odstranjivanjem jezgre stanice izvadite
memorijski disk dvostruke spirale, rad staničnog proteinskog
stroja se nastavlja jer su podaci koji su stvorili proteinski stroj
već učitani. Enukleirane jezgre imaju nevolja samo kada trebaju
genske programe koji se nalaze u izvađenom memorijskom disku
dvostruke zavojnice i koji služe za zamjenu starih ili proizvodnju
drukčijih proteina.
Ja sam obrazovan kao jezgreno-usmjeren biolog, jednako
kao što je Kopernik bio obrazovan kao geocentrični astronom,
i stoga je za mene bio udarac kada sam shvatio da jezgra unutar
koje se nalaze geni ne programira stanicu. Podaci se u stanicu/
računalo unose preko membranskih receptora koji predstavljaju
staničnu »tipkovnicu«. Receptori pobuđuju efektorske proteine
membrane, koji funkcioniraju kao središnja procesorska jedinica
(CPU - Central Processing Unit) stanice/računala. »CPU« efektorski
proteini pretvaraju okolišne informacije u bihevijoralni jezik biologije.
U tim ranim jutarnjim satima shvatio sam da, iako je biološka
misao još uvijek zaokupljena genetičkim determinizmom, avan-
garda staničnih istraživanja, koja ustrajno otkriva sve više pojedinosti
o čarobnoj membrani, priča potpuno drugačiju priču.
...
Mi upravljamo svojom biologijom, baš kao
što ja upravljam ovim računalnim programom za obradu teksta.
Mi posjedujemo sposobnost uređivanja podataka koje unosimo
u svoja bio-računala, potpuno jednako kao što ja mogu birati
riječi koje tipkam. Kada shvatimo kako integralni membranski
proteini upravljaju biologijom, prestajemo biti žrtve svojih gena i
postajemo gospodari vlastite sudbine.

MRŽNJA

Ja samog sebe držim za nesposobnog da mrzim bilo koje živo biće na zemlji. Na dugom putu discipline molitve prestao sam prije više od četrdeset godina da mrzim bilo koga. Ja znam da je to veliki zahtjev, ipak ga se pridržavam sa humanošću. 

Mahatma Gandi

Nema te mržnje koja je tako odvratna kao ljubav u stadijumu raspadanja. Svetislav Basara

U mržnji je strah. 

Niče

Mržnja je sa intelektualnog stajališta, vječita negacija, a posmatrana sa gledišta osjećanja, mržnja je oblik atrofije koji ubija sve osim same sebe. 

Ovidije

Sačuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom. Ako mrziš nekoga, ti ustvari mrziš nešto u toj osobi što je dio tebe samoga. Ono što nije dio nas ne može nas ni na koji način ni uznemiriti. 

Herman Hese

U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi. 

Ivo Andrić

Kada mrzim, oduzimam sebi nešto; kada volim, postajem bogatiji za ono što volim. Praštanje je ponovno nalaženje otuđene svojine – mržnja produženo samoubistvo. 

Fridrih Šiler

Strogost rađa strah, ali grubost rađa mržnju. 

Frensis Bejkon

Mrak ne može otjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može otjerati mržnju; samo ljubav to može. 

Martin Luter King 

http://www.mudremisli.com/2009/10/mrznja/