Странице

недеља, 19. септембар 2010.

POTREBNO MI JE


Potrebno mi je mnogo sunca,
i to noću, jedno da me susreće,
jedno da za mnom svetlost baca,
u ponoru jednom dubokom,
jedno da nosim u ruci
kad od jada ne vidim prst pred sobom.
Potrebno mi je mnogo nežnosti,
i to svakog dana, i mnogo od milošte reči,
potrebno mi je primirje
između srca i sećanja
između neba
i bola koji pred njim kleči.
Potrebna su mi dobrodošlicom ozarena
lica mnoga,
i to svakog trena,
potreban mi je prijatelj i to što veći,
potrebni su mi mostovi viseći
preko mržnje,
preko nesporazuma nepremostivoga.
Desanka Maksimović

MALI PRINC 13.

XIII poglavlje

Na cetvrtoj planeti ziveo je poslovan covek. Taj je bio toliko zauzet da cak ni glavu nije podigao kada je mali princ stigao.

-Dobar dan, rece mu ovaj. Vasa cigareta se ugasila.
-Tri i dva su pet. Pet i sedam su dvanaest. Dvanaest i tri petnaest. Dobar dan. Petnaest i sedam su dvadeset dva. Dvadeset i dva i sest dvadeset osam. Nemam vremena da je ponovo zapalim. Dvadeset i sest i pet su trideset i jedan. Uf! To dakle cini pet stotina jedan milion sest stotina dvadeset i dve hiljade sedam stotina trideset i jedan.
-Pet stotina miliona cega?
-Sta? jos uvek si tu? Pet stotina jedan milion... ne znam vise... Imam toliko posla! Ja sam ozbiljan covek i ne bavim se budalastinama. Dva i pet su sedam...
-Pet stotina jedan milion cega? ponovi mali princ koji nikada u svom zivotu nije odustajao od pitanja koje bi jednom postavio.
Poslovni covek dize glavu:
-Za pedeset cetiri godine koliko stanujem na ovoj planeti, uznemirili su me samo tri puta. Prvi put je to bilo pre dvadeset dve godine, kad je neki gundelj pao bogzna otkuda. Pravio je strasnu buku i ja sam cetiri puta pogresio u sabiranju. Drugi put je to bilo pre jedanaest godina, kada sam oboleo od reume. Nedovoljno se krecem. Nemam vremena da tumaram. Ja sam ozbiljan covek. Treci put... eto sada! Rekao sam dakle pet stotina jedan milion...
-Milion cega?
Poslovni covek najzad shvati da nema nade da ce ga ostaviti na miru:
-Miliona tih stvarcica koje se ponekad vide na nebu.
-Musica?
-Ma ne, stvarcica koje blistaju.
-Pcela?
-Ama ne. Zlatnih stvarcica nad kojima sanjare dangube. Ali ja sam ozbiljan covek! Ja nemam vremena za sanjarenje.
-Ah! Zvezda?
-Da, tako je. Zvezda.
-I, sta ti radis sa pet stotina miliona zvezda?
-Pet stotina jedan milion sest stotina dvadeset dve hiljade sedam stotina trideset i jedan. Ja sam ozbiljan covek, i tacan.
-I sta radis s tim zvezdama?
-Sta radim sa njima?
-Da.
-Nista. One su moje.
-Zvezde su tvoje?
-Da.
-Ali ja sam vec video jednog kralja koji...
-Kraljevi nemaju svojine. Oni "vladaju" nad necim. A to je velika razlika.
-Cemu ti to sluzi sto su zvezde tvoje?
-To me cini bogatim.
-A cemu ti sluzi sto si bogat?
-Da kupim druge zvezde, ako ih neko pronadje.
"Ovaj ovde, rece u sebi mali princ, rasuduje pomalo kao pijanica."
Medutim, on mu postavi jos neka pitanja:
-Kako zvezde mogu biti necije?
-Pa cije su one? odgovori mrzovoljno poslovni covek.
-Ne znam. Nicije.
-Onda su moje, posto sam ja prvi na njih pomislio.
-Zar je to dovoljno?
-Naravno. Kad nadjes dijamant koji nije niciji, on je tvoj. Kad pronades ostrvo koje nije nicije, ono je tvoje. Kad ti nesto prvom padne na pamet, ti svoju misao patentiras: ona je tvoja. A ja, ja sam prisvojio zvezde zato sto nikome pre mene nije palo na pamet da ih prisvoji.
-To je istina, rece mali princ. I sta radis s njima?
-Upravljam. Brojim ih i prebrojavam, rece poslovni covek. To je tesko. Ali ja sam ozbiljan covek!
Mali princ jos nije bio zadovoljan.
-Ali ako ja imam sal, mogu ga staviti oko vrata i odneti ga. Ako imam cvet, mogu ga uzbrati i odneti. A ti ne mozes da uzaberes zvezde.
-Ne, ali mogu da ih stavim u banku.
-Sta to znaci?
-Znaci da napisem na parcetu hartije broj mojih zvezda. Zatim tu hartiju zakljucam u fioku.
-I to je sve?
-To je dovoljno!
-To je zanimljivo, pomisli mali princ. To je cak pesnicki. Ali to nije sasvim ozbiljno.
Mali princ je o ozbiljnim stvarim mislio sasvim drukcije nego odrasle osobe.
-Ja, rece on jos, imam ruzu koji svakog dana zalivam. Imam i tri vulkana koje cistim jedanput nedeljno. Jer cistim i onaj ugaseni. Nikad se ne zna. I za moje vulkane i za moju ruzu je korisno sto ih ja posedujem. Ali ti nisi koristan zvezdama...
Poslovni covek otvori usta, ali nije imao sta da odgovori, i mali princ ode.
"Odrasli su zbilja sasvim neobicni", rece jednostavno mali princ u sebi dok je putovao.

Antoan de Sent Egziperi

BANCO DE GAIA - NOT IN MY NAME

Šarmin Obejd Ćinoi: Unutar škole za bombaše samoubice



http://www.ted.com/talks/lang/scc/sharmeen_obaid_chinoy_inside_a_school_for_suicide_bombers.html

FANATIK

MEDITACIJE LJUBAVI 2.

Pažljivo gledajte oko sebe i videćete nesreću koja vlada u svetu, oko vas i u vama. Šta je uzrok tome? Mož­da ćete reći: usamljenost, potlačenost, ratovi, beda, pokvarenost, ateizam... ali grešite. Samo jedan je uzrok vaskolike nesreće - lažna ubeđenja kojih se držite, ube­đenja toliko raširena i ukorenjena, tako čvrsto utemelje­na, da nikad niste ni pomislili kako bi trebalo raspravlja­ti o njima. Zbog takvih naopakih ubeđenja vidite svet i same sebe u iskrivljenoj perspektivi. Vaše mentalne šeme tako su ubedljive, a pritisak društva kome ste izloženi toliko je snažan, da ste bukvalno dužni da gledate svet oko sebe na taj naopak način. Nema vam spasa, baš za­to što nikad i ne posumnjate da kratkovido gledate na svet, da je vaš način razmišljanja možda nakaradan i izo­pačen, i da su vaša ubeđenja u osnovi lažna.
Osvrnite se još malo oko sebe, ne biste li možda pronašli jednu jedinu osobu koja je autentično srećna, oslobođena strahova, nesigurnosti, napetosti i briga - ako imate sreće, otkrićete jednu u sto hiljada.
Ovo bi trebalo da vas navede da s rezervom gledate na programiranost i ubeđenja zajednička vama i ljudima oko vas. Međutim, vi ste takođe programirani da živite bez sumnji, bez suvišnih dilema, programirani da verujete u stavove koje vam je usadila vaša tradicija, kultura, društvo i religija. I, ako ne nalazite da ste srećni, dresi­rani ste da oplakujete same sebe, umesto da okrivite svo­je uzore, predrasude, kulturna i nasleđena ubedenja.
Da bi situacija bila još tragičnija, tu je i činjenica da su mnogi medu nama do te mere bili izloženi pranju mozga, da nisu čak ni svesni da su nesrećni - kao čovek koji sanja, ne znajući da samo sanja.
Koja su ta lažna ubedenja koja nam blokiraju put ka sreći? Evo nekih.
Prvo: ne možete biti srećni ako nemate sve ono za šta ste vezani i što smatrate tako dragocenim.
Sušta laž. Ne postoji ni jedan trenutak u vašem ži­votu u kome nemate sve što je potrebno da biste bili srećni. Vaša nesreća potiče od toga što usmeravate svoju pažnju na ono što nemate, umesto na to što u određe­nom trenutku imate.
Druga lažna ideja: sreća je negde u budućnosti.
Netačno. Srećni ste tu gde ste, i baš u ovom času; ali vi to ne znate, jer su vas lažna ubedenja i naopako viđenje sveta začaurili u strepnje, nespokojstva, veze i sukobe, načinivši od vas odgovornu pedalu u igrama za koje ste programirani, i pri tom vas ubedili da morate učestvovati u njima. Kada biste bili kadri da vidite čita­vu tu farsu s naličja, otkrili biste da ste srećni a da to i ne znate.
Još jedno lažno ubeđenje: sreća se postiže ako čovek uspešno manipuliše situacijama i ljudima koji ga okru­žuju.
Nije istina. Ljudi glupavo rasipaju ogromnu energi­ju da bi „rekonstruisali" svet. Ako je vaša sudbina da menjate svet, u redu - samo napred, menjajte ga, ali ne­mojte da uobražavate kako će vas to učiniti srećnim. Ono što vas čini srećnim ili nesrećnim nisu svet i ljudi oko vas, već samo misli u vašoj glavi. Koliko je zaludno tražiti orlovske gnezdo na dnu okeana, toliko je zaludno tražiti sreću u spoljnom svetu. Ako zaista želite sreću, ne rasipajte energiju tražeći sredstva protiv svoje ćelavo­sti, ili trudeći se da oblikujete mišićavo telo, ili menjajući kuću, posao, bračnu vezu, stil života ili čak sopstvenu ličnost. Kada biste možda i uspeli da promenite sve te stvari, da svoj izgled učinite privlačnijim, svoju ličnost kompleksnijom, da nađete lepši ambijent za svoj život, itd., da li ste pomislili kako biste možda, uprkos svemu tome, ostali nesrećni? Najskrivenijim delom svoga bića vi znate da je to istina, ali svejedno i dalje razbacujete snagu i energiju u potrazi za nečim što vas (a to već unapred znate) ne može trajno usrećiti.
Evo još jednog lažnog ubeđenja: srećni smo kada nam se sve želje ostvare. Još jedna neistina. U stvarno­sti, baš su te želje i veze ono što vas čini napetim, frus­triranim, nervoznim, nesigurnim i uplašenim. Sastavite spisak svih svojih veza i želja, i pored svake dopišite: „U dubini svoga bića znam, čak i kad bi mi se to ispunilo, ne bi mi se ostvarila trajna sreća". Razmislite o istini­tosti ove tvrdnje. Ispunjenje neke želje može nam najvi­še dati munjevitu opijenost, kratkotrajnu radost, ali tako nešto ne treba brkati sa srećom.
Šta je onda sreća? Malo je takvih koji mogu da od­govore, a niko od njih ne ume to izraziti recima. Jer, sre­ća ne može da se iskaže. Da li biste mogli da opišete svetlost ljudima koji su čitav život proveli u mraku? Ili da opišete stvarnost nekome ko samo sanja? Spoznaj svoj mrak i on će nestati - tada ćeš saznati šta je svet­lost. Spoznaj svoje košmare onakve kakvi zaista jesu i oni će iščeznuti, a ti ćeš se probuditi u stvarnost. Spo­znaj svoja lažna ubeđenja i ona će se izgubiti - samo na taj način okusićete šta je sreća.
Kad ljudi tragaju za srećom na naopak način, zašto ne pokušaju da razjasne sebi svoja lažna ubeđenja? Kao prvo, zato što ih nikad ne vide kao lažna; ne vide ih čak ni kao ubeđenja, već bukvalno kao činjenice, kao objek­tivnu stvarnost, toliko su duboko zaglibljeni u svoju programiranost. Drugo, zato što su prestravljeni idejom da bi mogli da izgube jedini svet koji poznaju - svet želja, veza, strahova, društvenih pritisaka, napetosti, ambicija, strepnji, krivice; svet s bljeskovima užitka, olakšanja i opijenosti koje stvari u njihovom svetu mogu da im pru­že. Pokušajte da zamislite čoveka koji se užasava da iza­đe iz svog košmara zato što je, na kraju krajeva, to jedi­ni svet koji on poznaje - i eto vam fotografije vas i ljudi koji vas okružuju.

Antoni De Melo

PAUČINA NA TURBANU


Jedan stari arapski sudija bio je čuven po svojoj mudrosti.
Kada je jednom imućnom trgovcu dućan poharan treći put za redom,
on se uputi tom sudiji da mu se požali, jer nikako nije mogao da uhvati lopova.
Sudija smjesta naredi da se vrata dućana skinu sa šarki
i prenesu na glavni trg gdje će biti šibana sve dok ne kažu ko je lopov.
Na trgu se je okupila velika gomila svijeta da prisustvuje šibanju vrata.
Nakon pedeset šiba, sudija je priljubio uho vratima, da čuje priznanje.
Kada se uspravio, objavio je: “Vrata su priznala da čovjek koji ih je triput obio ima paučinu na turbanu.”
Čim je to rekao, jedan čovjek u gomili podiže ruku ka turbanu.
Odmah su mu pretresli kuću i pronašli pokradenu robu.
******
Dovoljna je samo jedna riječ pohvale ili kritike i naše JA se odmah pokaže.
Antoni de Melo

субота, 18. септембар 2010.

Kameron Herold: Hajde da odgajamo decu da budu preduzetnici



http://www.ted.com/talks/lang/scc/cameron_herold_let_s_raise_kids_to_be_entrepreneurs.html

KAKO PREŽIVJETI RECESIJU?


Prva lekcija: prihvatite činjenicu da nova situacija, bez obzira kako bila teška, donosi šanse o kojima niste ni razmišljali. Šanse su uvijek nadohvat ruke onima koji su spremni da ih traže. Čak i u najgorim krizama ljudi kupuju i prodaju, imaju potrebe koje moraju zadovoljiti, slično važi i za privredu, Zanimljiv je podatak da je u vrijeme Velike depresije 1930-ih godina – koja se danas često pominje kao sintagma za propast privrede – oko 75% Amerikanaca zapravo bilo zaposleno.
Oni preduzimljivi među njima su se i obogatili. Pogledajte primjer filmske industrije: mnogi ljudi su bili emocionalno utučeni zbog krize, trebalo im je nešto da im odvuče misli bar trenutno na drugu stranu pa su filmovi uskočili kao idealno sredstvo. U ovom primjeru se krije formula uspjeha u kriznim trenucima – identifikovati potrebu na tržištu i popuniti je proizvodom ili uslugom koju su ljudi spremni platiti. A uvijek smo spremni platiti za ono što odgovara našim potrebama i usput je originalno.
Ko želi uspjeti u vremenu krize mora se odreći ustaljenog načina poslovanja, pronaći novi način rada zasnovan na novim potrebama i izaći iz svoje zone komfora što je mnogima od nas najteži od svih zahtjeva.
Izbor drugačijeg poslovnog pristupa nerijetko znači i životni put koji nam donose neočekivane situacije. Ako vidiš da nešto treba uraditi, ne gubi vrijeme jer će neko drugi doći i uzeti tvoju ideju. Odvaži se i budi na visini zadatka.
Obično su ljudi koji ne vide šanse oko sebe oni isti ljudi koji ne žele napuštati svoje zone komfora – mentalno stanje ugodnosti u kojem ljudi izgube životni elan da tragaju za ispunjenjem svojih snova jer su prihvatili svoj trenutni život kao najbolje što su mogli ostvariti. Zbog toga je korišćenje prilika koje nam stoje na raspolaganju uvijek u konfliktu sa zonom komforta.
Ako želiš izaći iz zone komforta pokušaj sljedeće:
- otvori se prema novim idejama i ljudima jer će uzdramati tvoje stavove i natjerati da drugačije razmišljaš,
- izgrađuj mentalni stav da su šanse oko tebe i da možeš pronaći način da ih iskoristiš,
- čitaj, čitaj i čitaj sve što ti dođe pod ruku jer ćeš naučiti mnogo i lakše doći do ideje šta se može uraditi,
- budi aktivan jer ćeš samo tako pronaći šanse prije drugih.
Vlatko M. Sarčić

ALBER KAMI


Opšte se dobro sastoji od sreće pojedinaca.
Nikada nećete biti srećni ako nastavite tražiti smisao sreće. Nikada nećete živjeti ako nastavite tražiti smisao života.
Dobra volja ako nije prosvijećena, može učiniti isto toliko zla, koliko i samo zlo.
Pa hoće li već neko jednom zamisliti Sizifa srećnim!
Niko to ne primjećuje, ali mnogi ljudi troše ogromnu količinu energije samo da bi bili normalni.
Potreba da se uvijek bude u pravu je siguran znak glupog čovjeka.
Kada na određen način odajete utisak uspješnog čovjeka, to može razljutiti čak i magarca.
Postoje razlozi zbog kojih vrijedi umrijeti, ali nijedan zbog kojeg vrijedi ubiti.
Živi do tačke suza.
Nemoj hodati iza mene; možda te neću znati voditi.
Nemoj hodati ispred mene; možda te neću znati slijediti.
Prosto hodaj pored mene i budi mi prijatelj.
Uvijek idi predaleko, jer to je mjesto gdje počiva istina.
U svijetu bez iluzija čovjek je stranac.

SVAKA ČAST NAŠOJ LUDOSTI


- Šta smo to onda mi? Lude? Nesrećnici?
- Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja.Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav. Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe! Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, ali isto tako sigurno?
A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!
**
Meša Selimović – odlomak iz “Derviš i smrt”

MALI PRINC 12.

XII poglavlje

Na sledecoj planeti ziveo je pijanica. Ova poseta je bila veoma kratka, ali je malog princa duboko rastuzila.

-Sta ti tu radis? rece on pijanici, koga zatece cutljivog sa zbirkom praznih i zbirkom punih flasa ispred sebe.
-Pijem, odgovori pijanica turobno.
-Zasto pijes? upita ga mali princ.
-Da zaboravim, odgovori pijanica.
-Sta da zaboravis? raspitivao se mali princ koji ga je vec zalio.
-Da zaboravim da se stidim, priznade pijanica obarajuci glavu.
-Cega da se stidis? raspitivao se mali princ koji je zeleo da mu pomogne.
-Da se stidim sto pijem! zavrsi pijanica i utonu konacno u cutanje.
I mali princ ode zbunjen.
"Odrasli su zaista vrlo, vrlo cudni", govorio je on u sebi dok je putovao.

Antoan de Sent Egziperi

NAJSREĆNIJA NACIJA NA SVIJETU


U vrijeme sve veće nezaposlenosti, međunacionalnih sukoba te sve većih razlika između bogatih i siromašnih stiže nam najnovija “Studija o Sreći”. Studiju je sproveo Gallup institut (slučajno ili namjerno) baš u vrijeme kada su životne vrijednosti na velikim iskušenjima. Turbulentna vremena kojih smo sami svjedoci tjeraju nas da se sve više pitamo o našoj sopstvenoj sreći. Da li se smatramo srećnima ili ne? Šta nam je potrebno da bi bili srećni? Da li nam je uopšte išta i potrebno? Ili da li visok životni standard neupitno znači i ’sreća’?
Na ova pitanja Gallup Institut je pokušao da pronađe odgovore. Prema aktuelnoj “Voice of the People 2008” studiji, institut Gallup International je izvršio ispitivanje nad 58.600 ispitanika u 56 različitih zemalja. Na pitanje, ‘Da li zaista osjećate da ste srećni’? iz raznih krajeva svijeta stizali su različiti odgovori. Od sveukupnog globalnog stanovništva, ispostavilo se da se 29% smatra ‘vrlo srećnim‘, 54% se izjasnilo kao ’srećni’, 14% kao ‘ne baš srećni’, a ostatak je dao odgovor ‘ne znam’.
Naime, ispitivanje je pokazalo da nisu najsrećniji Norvežani sa najboljim standardom, niti tehnološki napredni Japanci ili Amerikanci. Najsrećnija nacija na svijetu je NIGERIJA. Sve je u suštini stvar stava prema životu, navodi se. A najbolji stav ima ova zapadnoafrička zemlja (140 mil stanovnika). U «Top Ten Listi» visoko prvo mjesto zauzima Nigerija gdje se 57% ljudi smatra srećnima. Prati je Venecuela sa 50%, zatim Gana sa 47%, Indija 47%, Kolumbija 45%, Švajcarska 44%, Panama 42%, Tajland 39%, Island 37% i Vijetnam 37%.
Među “najnesrećnijim ljudima” na prvom mjestu našao se Kamerun sa 56%, Bugarska, Moldavija i Senegal ga prate (svi po 43%), zatim Srbija 35%, Rumunija 32%, Ukrajina 31%, Grčka 27%, Pakistan 25% i Rusija 22%.Još je možda interesantno napomenuti očigledan kontrast na afričkom kontinentu. Kao što se da i primijetiti, Nigerija sa 57% i Gana sa 47% kotiraju vrlo visoko na “skali sreće”, dok sa druge strane, zemlje kao što su Kamerun sa 56% i Senegal sa 43% negativne “skale sreće” spadaju u samo dno “srećnih ljudi”.



Već legendaran događaj koji se desio u Barseloni 1992. kada nigerijska ženska štafeta (4×100 metara) osvaja bronzanu(!) medalju. Mnogi ga smatraju najiskrenijem iskazivanjem sreće ikad zabilježenim u istoriji sporta.


http://www.mudremisli.com/2009/02/najsrecnija-nacija-na-svijetu/

O SREĆI



Na podnožju brijega stoji tvoja kuća, uznosita i vedra izgleda, kao neprolazna, a mi znamo da ništa ne traje i da sve što stoji mora prije ili poslije pasti. Ali ti, koji tu kuću zoveš svojom, ne znaš to i ne pada ti na um takva pomisao. Tako ti stojiš uspravno u stalnoj mogućnosti svoga pada i traješ u jednom od oblika svoga nepostojanja. TO SE ZOVE SREĆA. Ivo Andrić
Dovoljno je srećan onaj ko nema vremena da bude nesrećan. Engleska poslovica
Ptice i cvijeće srećniji su od ljudskih bića jer ništa ne znaju o budućnosti; nemaju nikakve riječi u svojoj glavi; ne osjećaju nikakav strah od toga šta njima slični mogu misliti o njima samima. Nemojte zato strijepiti za sutra, jer će to sutra misliti za sebe. Antoni de Melo – „Put Ljubavi“
Sreća i nesreća kriju se u našem odnosu prema događajima, nikad u prirodi samih događaja. Anoniman
Samo je jedan put koji vodi ka sreći i spokoju duše. Zato budite uvijek spremni da njime krenete, u ranu zoru i kasno noću – okrenite se sebi i vidjećete svjetlost. Epiktet
Ne postoji put do sreće, put je sreća. Vejn Dajer
Srećom se ne može nazvati ništa što se ne može podijeliti sa prijateljem. Terencije
«Vladao sam više od pedeset godina u pobjedi ili miru», rekao je kalif Abdul-Rahman»podanici su me voljeli, neprijatelji plašili, a saveznici poštovali. Bogatstva i počasti, moć i zadovoljstvo, sve sam to imao i nije mi nedostajao niti jedan zemaljski blagoslov. Sada sam pažljivo izbrojao dane čiste i nepomućene sreće koji su me zapali…bilo ih je četrnaest.»
Sreća je jedina stvar koja se množi kad se dijeli. Anoniman
Gdje se završava ambicija, tu počinje sreća. Mađarska poslovica
Srećnom čovjeku niko ništa ne može. Anoniman
Čijoj se sreći raduješ toga i voliš. Ruska poslovica

петак, 17. септембар 2010.

TVOJE DOBA JE PRESUDNO


Tvoje doba je presudno. Tebi možda nije. Tvoja prava su izbor, sumnja, znanje, ljubav, kretanje. Tebi, možda, to nisu nikakva prava. Tvoje obaveze su iste. Tebi možda nisu. Drugi su pakao. Ali, i ti si njima. Znanje je dosadno i glupo. Tebi možda nije. Neznanje je još dosadnije i gluplje. Tebi mozda nije. Ne postoji nikakvo drugo doba, drugi život, druga prava. Postoji samo ono što činiš sada. Ti možda misliš da postoji posijle. Drugi misle da poslije ne postoji ništa. Niko nema prava da ti naplaćuje život, da ti prijeti, da te muči, da te laže i da krije od tebe da moraš da se braniš vjerom u sebe i ono što voliš, ono što je lično, tvojim imenom i prezimenom i osobenim znacima. Ti možda misliš drugačije. Ako nije kretanje do smrti po sopstvenom izboru, život je tupo tapkanje u mjestu do smrti. Ti možda misliš drugačije. To su tvoja prava.

Dragan Babić

Шугата Митра о новим експериментима у само-подучавању



http://www.ted.com/talks/lang/scc/sugata_mitra_the_child_driven_education.html



http://www.ted.com/talks/lang/scc/sugata_mitra_the_child_driven_education.html

SREĆA


Jedan srećan događaj rađa u nama nadu u drugi, i tu je možda začetak poslovice da sreća nikada ne dolazi sama.
Didro

Srećan je i veliki zaista samo onaj koji ne mora ni vladati niti se pokoravati da bi mogao nešto biti.
Gete

Sloboda je nezavisnost, sreća je zavisnost od hiljadu sitnih sitnica.
Isidora Sekulić




U knjizi „Šta je sreća“ Dezmond Moris kaže da ljudi često sreću miješaju sa zadovoljstvom ili ugodnošću, što nije ispravno jer ugodnost je dugotrajnije stanje u kojem nam je život dobar i zadovoljni smo, dok je sreća kratki i trenutni osjećaj koji doživljavamo kada nam život iznenada postaje bolji.
Sreća nikad ne traje dugo. Ona je intenzivan, ali prolazni osjećaj. Zadovoljstvo nakon sretnog događaja može potrajati duže, ali sama sreće je vrlo vremenski ograničena.
Dezmond Moris u knjizi ističe kako su sretni oni ljudi koji vode kreativne živote pune raznolikosti i s iznova vidljivim ciljevima prema kojima mogu usmjeriti svoje napore. Za razliku od sretnih ljudi veliki broj pojedinaca još uvijek vodi beskrajno dosadne živote, radeći jedan te isti posao što prema njemu ne može učiniti ljude srećnima.

Nakon što je definisao izvore sreće, prema njima je i klasifikovao sreću.

1. Ciljana sreća – Onaj koji postiže cilj – Budući da su moderni ciljevi simbolični, nije važno koliko su oni visoki, sve dok je riječ o ciljevima koje smatramo važnima. Svako bi sebi trebao postaviti realno ostvarive ciljeve i primjerene našim sposobnostima. Postavimo li sebi prevelike ciljeve u odnosu na talente stalno ćemo biti nesrećni jer ih nismo u mogućnosti ostvariti.

2. Kompetitivna sreća – Pobjednik – Ova vrsta sreće izazvana je s postizanjem pobjede. Povezana je s prvom kategorijom, ciljanom srećom, ali se razlikuje u tome što ciljana sreća zavisi o postizanju ličnih ciljeva, a u slučaju kompetitivne sreće pobjeda je uvijek na račun suparnika.

3. Kooperativna sreća – Pomagač – Uz ukorijenjeni nagon za pobjedom, od pračovjeka smo naslijedili i urođeni nagon da pomažemo drugima. Takvo stanje sreće karakteristično je za dobročiniteljska djela.

4. Genetska sreća – Srodnik – Nagon za reprodukcijom samog sebe toliko je snažan biološki imperativ da uspjeh na tom području donosi trenutke velike sreće. Svaka faza tog procesa od zaljubljivanja, preko vezivanja, rađanja do uspješnog odgoja djeteta stvara talase sreće. Ovo je jedan od najintenzivnijih oblika sreće koju ljudi mogu osjetiti. Ljubav prema partneru ili djetetu nadilazi bilo kakav drugi oblik sreće.

5. Senzualna sreća – Hedonist – Kada ljude pitamo koji su im trenutci u životu bili srećni, najčešće se spominje užitak u ukusnom obroku ili neki drugi tjelesni užitak.

6. Misaona sreća – Intelektualac – Ljudski mozak se tokom evolucije toliko povećao da je sada na nivou da može stvoriti osjećaj sreće jednostavni misaonim igrama sa samim sobom. Te igre mogu biti najjednostavnije kartaške ili kompjutorske igrice, šah ili velika naučna otkrića.

7. Ritmična sreća – Plesač – Ovo je posebno intenzivna vrsta sreće povezana s intenzivno ritmičnim aktivnostima. Doživljava se kroz ples, pjevanje, sviranje, aerobik… Gdje god ljudska aktivnost uključuje „udarac“ odnosno ritam, postoji mogućnost da nas on ponese. Dijeliti taj osjećaj s drugima pojačava to iskustvo.

8. Opasna sreća – Odvažno ponašanje – Namjerno i dobrovoljno biranje rizičnih situacija izvor je sreće pojedincima kojima običan život ne pruža dovoljno intenzivnih trenutaka sreće. Dva najpopularnija oblika takvog ponašanja su kockanje i ekstremni sportovi. Kockanje vodi u opasnost bankovni račun, a ekstremni sportovi tijelo.

9. Sreća u spokoju – Meditant – Cilj je pronaći unutrašnji mir. Međutim, sreću u trenucima meditacije samo rijetki ljudi mogu pronaći jer je to za većinu ljudi suviše pasivno.

10. Posvećena sreća – Vjernik – Duboko religiozne osobe tvrde da najveći osjećaj sreće mogu pronaći u pobožnim trenucima. Ključni element ove sreće je vjera u učenje dotičnih religija.