Странице

недеља, 11. јул 2010.

majalibre













***********
Bio sam u kući
u kojoj su se deca igrala
tako što su 
tupim makazama
odsekla nekoj smešnoj ptici
krila
i uz smeh su
potom
otvorili prozor
i povikali u glas
HAJDE POBEGNI SAD.
Ona onako
ne mrdajući
iz svoje krvi,
ipak im pobeže.

Makazama i meni
bi smešno...

i uistinu 
bi to
RADOSTAN DAN.


**********
Vremešni na kapijama
guste im oči

samo još jedan
prodirući zrak
kroz sebe
očekuju

a ja
besramno sijam
tek u prolazu

tek u prolazu
sijam

čudnim nekim
bezmirisnim svetlom

koje ih
više plaši.



majalibre



DOSTA JE BILO UMA


Bio jednom jedan veliki naučnik po imenu Dr. Satiendra Nat Boze.
Njegovo ime je bilo zaista besmrtno u svijetu nauke, ne samo u Indiji, već i u drugim zemljama. Neki ljudi su veliki, ali nisu dobri. Dr. Boze je bio i veliki i dobar. Imao je srce djeteta. Veoma je volio djecu i igrao se sa njima.
Igra koju je posebno volio zvala se “Karom”.
Bio je dobar igrač i, mada se isticao kao ugledan naučnik, volio je da se igra sa djecom, a ona su ga, sa svoje strane, prihvatala kao svog junaka.
Jednog dana je igrao tu igru sa djecom i duboko se unio u igru.
No jednom jedan sredovječan čovjek priđe da posmatra tu igru.
Nakon izvjesnog vremena, naučnik ga upita: “Šta mogu da učinim za Vas?”
Iznenađen čovjek odgovori: “Bio bih Vam zahvalan ako biste predsjedavali skupu koji se sutra održava u našoj školi.”
Veoma učtivo naučnik odgovori: “Ne, ne mogu. Žao mi je. Moraćete da nađete nekog drugog.”
Posjetilac je bio uporan: “Prijeko ste nam potrebni. Niko drugi ne može da Vas zamijeni. A i mi bismo bili veoma počastvovani ako biste baš Vi bili predsjedavajući na našem skupu.”
Krajnje učtivo, a i kategorično naučnik ponovo odgovori: “Ne mogu da dođem sutra, jer u to vrijeme treba da se igram ovdje sa svojim prijateljima. Ništa mi ne pruža toliku radost kao igranje sa djecom. Predsjedavao sam stotinama skupova i nisu mi pružili nikakvu radost. JA HOĆU RADOST! I vi hoćete radost, svi žele da budu radosni. Za mene je igra “Karom” beskrajno mnogo značajnija nego predsjedavanje na nekom skupu, jer ja znam da će tamo doći intelektualci i diskutanti i da će sa sobom donijeti svoje mozgajuće umove. Dosta mi je mozgajućih umova. Želim jedino srce, iskreno i čisto srce. Takvo srce ja nalazim ovdje, sa svojim malim prijateljima. Obećao sam im da ću sutra da se igram sa njima i to ću i učiniti. Želim da ostanem u srcu. Igrao sam se u umu, a sada se igram u srcu. ZADOVOLJSTVO JE TU, SAMO TU. MIR JE TU, SAMO TU.”

петак, 9. јул 2010.

LJUBAV...



Želiš li biti voljen, voli i budi vrijedan ljubavi.
Bendžamin Frenklin

Ljubav znači hraniti jedno drugo, a ne hraniti se drugim.
Besi Hed

Ljubav je dovoljno strpljiva da izdrži mane koje ne možemo izliječiti.
J. Jelinek

Čovjek prima onakvu ljubav kakvu daje.
Džon M. Templton

Niko nikad nije nekoga pokušao povrijediti, a da za uzvrat i sam nije bio povrijeđen, ovako ili onako, prije ili poslije. Viljem Džordž Džordan

Ljubav ne pokazujemo tako da ljubljenu osobu gledamo u oči, nego da zajedno s njom gledamo u istom smjeru.
Antoan de Sent Egziperi
Najteže je imati posla sa ženama i malim ljudima. Ako im se približiš, prestaju biti čedni, ako ih držiš podalje od sebe, postaju kivni.
Konfučije

VLAST – MUDRE MISLI


Najdublja tajna vladanja sastoji se u slabljenju javnog duha, toliko da se potpuno prestane zanimati za ideje i načela koji su pokretači svih revolucija. Narodi su se, kao i pojedinci, u svim vrmenima zadovoljavali riječima… Mogu se dakle uspostaviti prividne ustanove koje odgovaraju podjednako prividnim govorima i idejama; potrebno je samo imati dara da se ta liberalna frazeologija preuzme od stranaka kojima služi kao oružje u borbi protiv vlasti. NJome treba kljukati narod do zasićenja, do gađenja. Danas se često govori o moći javnog mnjenja, a ja ću vam pokazati da će ono – ako se dobro poznaju skrivene poluge vlasti – izražavati ono što mi budemo htjeli. Ali, prije nego i pomislimo da ga preusmeravamo, treba ga ošamutiti, zbuniti ga svom silom čudnovatih protuslovlja, djelovati na nj neprestanim iznanađenjima, zaslijepiti ga svakojakim preokretima neprijetno ga skrenuti s njegova puta. Evo jedne od velikih donašnjih tajni: znati na koji je način moguće dočepati se predrasuda i narodnih vlasti, tako da bi se u načela unijela zbrka – što čini nemogućom svaku slogu među onima koji govore istim jezikom i imaju iste interese… Morat će se (vladar), prije svega drugog posvetiti uništenju stranaka, raspuštanju kolektivinih snaga svuda tamo gdje su uzele maha, paraliziranju individualne inicijative u svim njenim očitavanjima; samim tim doći će do slabljenja karaktera i sve će ruke malaksati, prepuštajući se sužanjstvu. Apsolutna vlast neće više biti slučaj, postat će nasušnom potrebom.
Žoli
Ono što je najgore kod tih malih kućnih tirana – malih samo po prostranstvu njihove vlasti a nikako po težini i oštrini njihove tiranije – to je njihova ćudljivost i samovolja. Nepredvidljivost njihovih ćudi muči nas isto toliko koliko i te ćudi same. A najgori i najteži su oni tirani koji su i sami, u sebi, mučeni i nesrećni. Oni misle da bi, mučeći druge, mogli olakšati svoju muku, a to je kobna zabluda i jalov posao, jer sve i da polovinu zemlje popale, zajedno sa ljudima i svima živim stvorovima, njihova muka ne bi za dlaku manja bila. Ali to oni ne mogu nikad uvideti.
Andrić
Da, one koje prepoznajete i imenujete kao preispoljne ludake i zlotvore, pa ih ipak, od trenutka kad se dočepaju žezla i državne jabuke, počinjete da obogotvorujete, navodite objektivne okolnosti, nabrajate u čemu je, objektivno, bio u pravu, a subjektivno nije, šta se objektivno može razumeti, a šta subjektivno ne, te kakve su se igranke igrale u pozadini, o kakvim je interesima bila reč, neiscrpni ste u objašnjenjima samo da biste spasili svoje duše i sve što se još spasiti može, samo da biste pljačke, ubistva i svoje prodane duše videli u velelepnom, operetskom osvetljenju svetskih doga?aja, u čemu na ovaj ili onaj način svi učestvujemo, ili smo učestvovali, govorio sam, svi koji ovde sedimo, da, kako biste izvukli poneku parcijalnu istinu iz velikog brodoloma, u kojoj se svaka celina razbila, da, samo da ne biste videli provalije koje zjape ispred, iza, ispod i svuda oko vas, da ne vidite to ništa, tu prazninu, odnosno našu stvarnu situaciju, da ne vidite kakvu, zapravo, vlast služite, da ne vidite svagdašnju prirodu svagdašnje vlasti, koja nije niti nužno potrebna, niti nužno nepotrebna, ona je samo pitanje odluke, pitanje odluke koju smo u pojedinačnim životima ili doneli, ili nismo doneli, i ona nije ni od ?avola, niti je neprozirno prepredena i toliko magično privlačna, ne, samo je prostačka, podla, krvnička, glupa i licemerna, i u periodima svojih vrhunaca je, u najboljem slučaju, samo dobro organizovana, rekao sam vrlo verovatno, da, a ponajpre je neozbiljna, jer od kad su i ovde, i tamo, i na bezbroj drugih mesta otkrivene fabrike smrti, od tada je i kraj, za jedno duže vreme je kraj svakoj iole ozbiljnije shvaćenoj ozbiljnosti, bar one koja se vezuje za predstavu vlasti, bilo kakve vlasti.
Imre Kertes
U ovom iskvarenom svetu, da bi mogao da postojiš kao svoj čovek, moraš imati ili pare ili vlast.
Ćosić
Na dvoru sam naučio četiri bitne stvari: ako si uz velike ljude, i sam postaješ veliki; veliki ljudi su u stvari veoma mali; vlast je sve; nema razloga da se jednog dana i sam ne domogneš makar nekog djelića moći.
Baudolino
A ljudi te vrste, kad život čula protutnji i sagori, ostaju mračni, gorki i teški sebi i drugima. Bezgranično pokoran i do podlosti malen pred silom, vlasti i bogatstvom, bio je drzak, svirep i nemilosrdan prema svemu što je slabo, siromašno i nesavršeno.
Andrić
Sloboda je često fraza, a tiranija uvijek istina.
Nušić
Vlast najbrže ruše oni na vlasti. I njene pristalice.
Ćosić
Poznat je onaj tiranoubica, koga je, pošto je promašio u svom pokušaju, Hipija uhvatio i stavio na muke da bi odao saučesnike, a on je imenovao sve prijatelje koji su okruživali tiranina, naročito one za koje je znao da su mu bili najodaniji. Kada je Hipija naredio da se svi pogube, jedan po jedan onako kako su bili imenovani, upitao je da li je još ko preostao: “Ti sam”, reče ovaj “jer ja nisam ostavio nikoga drugog kome bi ti bio drag”. Gnev je učinio da je tiranin postao saučesnik tiranoubici i da je svojim mačem posekao svoju gardu.
Seneka
Za mene postoje samo dve vlasti: okupatorska i srpska. A srpska je uvek ista. Pod njom ti može biti gore jedino ako si glup, pa joj se suprotstavljaš.
Ćosić
Sticajem okolnosti, prijatelji, imali smo grubu mladost: patili smo, trpeli, od same mladosti, kao od kakve teške bolesti… Pojam vlasti u svakom slučaju znači strahovladu, i strahovlada u svakom slučaju znači očinsku vlast.
Imre Kertes
Pošto su postali centrifugalni mozgovi, društvo i pojedinci, prelaze s lakoćom s jedne na drugu (ideju), i danas kliču slobodi, sutra kliču vlasti.
Frančesko de Sanktis
Ljudi su, u istoriji uvek znali zašto ruše vlast. Međutim, kada treba da se gradi i da se stvara na razrušenom, onda im pamet i snaga ponestanu pa se late najgoreg: ubijanja protivnika. Seti se jakobinske “slobode kroz teror”, “terora vrline” u francuskoj revoluciji.
Ćosić

SLOBODA


Gospodar i rob ne mogu biti slobodni dok ne osjete poštovanje jedno prema drugom.
Hegel
Čovjek je rođen slobodan, ali je ipak posvuda u lancima.
Žan Žak Ruso
Evo, ponekad može biti neko zadovoljstvo biti vučen za nos. Toliko pun očekivanja može biti ljudski duh. Mogu čovjeka vući za nos niz doline I uz planine, a ako ga neko upita: Ali zar ne želiš da ti pomognem, da te oslobodim? Čovjek odgovori: Ne. A, ako ga neko pita: Ali možeš li ti to da izdržiš? Čovjek odgovori: Da, ja to mogu da izdržim, jer ja volim onu ruku koja me vuče.
Knut Hamsun
Život je izbor, a ne sudbina, jer običan čovjek živi kako mora, a pravi čovjek živi kako hoće; život na koji bijedno i bez otpora pristaje je bijedno tavorenje, a izabrani život je sloboda. Čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem.
Selimović
Ne želi suviše da znaš. Što se manje zna, lakše se živi. Znanje čovjeka čini slobodnim, ali i nesrećnim.
Remark
Iz Rusije nam mogu doći genijalne knjige, genijalni pisci i muzičari, velike duhovne vrijednosti. To oni imaju, to ruski narod rađa. A slobodu i demokratiju nisu imali nikad, nemaju ih ni poslije revolucije. Možda im i ne treba.
Ćosić
Ne znam, zbog čega moram umjesto života, koji valjda negdje postoji, da živim samo onaj fragment koji mi je zapao: ovaj pol, ovo tijelo, ovu svijest, ovu geografsku širinu i dužinu, ovu sudbinu, jezik, istoriju, podstanarstvo… kao da ta svijest uopšte nije bila moja svijest, već nekakva svijest o meni, i premda znam za nju, ne mogu da raspolažem njome, kao da je bila, kažem, neka ne isključivo za mene vezana, nego nekakva uvijek prisutna svijest koje se naprosto ne mogu osloboditi i koja me, mene lično sasvim uzaludno i nepotrebno muči do smrti.
Imre Kertes
Ideje su za kulturne narode, a ovde, u ovoj seljačiji, one su suvišne i fatalne. Ovde je sloboda pravo da hajdukuješ, da haraš, da zauzimaš opštinske utrine, a demokratija i samouprava da ne plaćaš porez, svejedno što te sreski kapetan psuje i batina. A što vi, radikali, galamite za demokratiju, to je samo izgovor za seljačku anarhiju i javašluk. Srbiji treba pamet, a ne stranke!
Ćosić
Sloboda: osjećati ono što srce želi, nezavisno od tuđeg mišljenja.
Koeljo


Kada se jednom otkrije način kako da se gomila navuče na mamac slobode, ona će ići kao slijepa kad god im se samo njeno ime pomene. I tako su oni, zaokupljeni tim prvim ciljem koji ih je bacio u zanos, išli stalno ne primjećujući da idu u ropstvo; a njihov prepredeni vođa – koji, boreći se, širi dogme, mijenjajući bezbroj raznih likova, izigravajući učenjaka i proroka, kao i vojnika i zapovjednika, vide da je toliko opčinio svijet da ga cijela vojska smatrala poglavarom koga je sam Bog poslao u odbranu nezavisnosti – poče da uviđa da bi mogao tjerati još i dalje.

Žak Beninj Bosije
Novi svet ne mogu da stvore potlačeni i gnevni, jer oni svu nesreću starog sveta nose sa sobom. Iz njihove tame neće linuti svetlost; iz njihove neslobode, ne može drugima da nastane sloboda.
Ćosić
Danas sam čvrsto ubijeđen da niko nikoga ne gubi, jer niko nikoga ne posjeduje. To je istinsko iskustvo slobode: imati najvažniju stvar na svijetu a ne posjedovati je.
Koeljo
Je li život tako dragocjen i mir tako sladak da ga vrijedi kupiti po cijenu lanaca i ropstva? Ne dao svemogući Bog! Ne znam kuda će ostali, ali, što se mene tiče, dajte mi slobodu, ili mi dajte smrt! 
Petrik Henri
Svaki čovjek ima dvije strane života: život lični, koji je utoliko slobodniji ukoliko su mu interesi apstraktniji, i život stihijski, život gomile, u kome čovjek neizbježno vrši propisane mu zakone.
Tolstoj
Ako bi se država mogla personifikovati proizašao bi individuum ili, pak, monstrum koji je u duhovnom i etičkom pogledu daleko ispod nivoa većine pojedinaca koji je čine, jer on predstavlja psihologiju mase u najvećoj potenciji. Ukoliko je veća zajednica, utoliko se više individuum moralno i duhovno poništava i time se takođe koči jedini izvor moralnog i duhovnog napretka društva. Bez slobode nema morala.
Jung
Ljudi više vole izvjesnost neslobode nego neizvjesni ishod promjene.
Danilo Kiš
Teško je prihvatiti ideju da u vaseljeni ne može biti reda, jer bi se time narušile slobodna volja i svemoć Boga. Stoga je Božja sloboda naša osuda, ili barem osuda naše oholosti… Zar tvrditi da je Bog apsolutno svemoguć i apsolutno prijemčiv za svoje vlastite izbore nije isto što i dokazivati da Bog ne postoji?
Eko
Kaže se, raja se odmetnula, raja je neposlušna i nevaljala. Jeste. Ali treba znati da raja ne diše svojom dušom, nego sluša dah gospodara. To vi dobro znate. Uvijek se gospoda prvo iskvare, a raja samo prihvati. A kad se jednom raja otme i pohasi, idi slobodno pa traži drugu, jer od te nema više ništa.
Andrić
Davno je rečeno da slobodu nije dovoljno steći, nego je mnogo važnije postati dostojan slobode.
Andrić

ČOVJEK


Nije važno šta čovjek treba da čini ili ne treba da čini. Važno je ono što čovjek čini.
Džek London
Čovjek često postaje ono što o sebi misli. Ako budem stalno ponavljao kako neke stvari ne mogu napraviti, vjerojatno je da i neću moći. Suprotno tome, ako vjerujem da mogu, sigurno ću steći sposobnost da to i napravim.
Gandi
Sudbina je ista za čovjeka ako se povlači i ako se snažno bori. Čovjek umire koji nije napravio ništa, kao i onaj koji je napravio puno.
Homer
Čovjek koji mnogo govori o svom učenju, a sam ga ne primjenjuje, nalik je na pastira koji broji tuđe stado.Buda
Čovjek vam je kao glavica crnog luka. Uvijek pod jednom ljuskom naiđe druga; ljuštite i očekujete bog zna šta, a kad dođete do kraja, na dnu ne nađete ništa. Ama bas
Pavić
Čovjek koji se rodio u naše doba, a vraća se na puteve prošlosti, srlja u nesreću.
Konfučije
Jeste li primjetili da čovjek koji je neobično rastrešen u krugu svojih podređenih nikada nije rastrešen pred svojim pretpostavljenima.
Turgenjev
Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno.
Andrić
Ako čuješ nekog čovjeka kako ti pripisuje dobro koje nisi učinio, onda nemoj biti siguran da ti neće pripisati i zlo koje nisi učinio.
Arapska 
poslovica
Dok čovjek traži mudrost, dotle zaslužuje naziv mudraca; čim uobrazi da je posrkao svu mudrost, odmah postaje budala.
Volter
Karakter čovjeka je njegova sudbina.Heraklit
Najbolja spoznaja je kada čovjek spozna sam sebe; najbolje znanje je kada čovjek ne prelazi ono što zna; najbolja ljudskost je kada čovjek ne mijenja vodu svoga lica; najbolje djelo je pomoći unesrećenog.
Arapska poslovica
Kako sam po kukavičluku već bio odrastao čovjek, postupao sam onako kako svi postupamo kad odrastemo, pa se nađemo pred patnjama i nepravdama: nisam htio da ih vidim.
Prust
Padovi dokazuju da si samo čovjek. A čovjek je ograničeno biće, ovisno o Bogu. Padovi ti dokazuju da je realnost života da možeš pasti. Važno je, međutim, ne ostati ležati nego se dignuti i ići naprijed. Padovi se tako popravljaju da im se nasmiješiš, oprostiš sebi i drugima i kreneš još odlučnije naprijed.
T. Ivančić
Katkad maštam o tome što će o nama reći budući istoričari. Jedna će im rečenica biti dovoljna za modernog čovjeka: bludničio je i čitao novine. Nakon te snažne definicije predmet će, ako smijem reći, biti iscrpljen.
Kami
Otmjen čovjek odvaja od sebe bića u kojih do izraza dolazi suprotnost takvih uzvišenih, ponosnih stanja: on ih prezire. Neka se odmah primijeti da u toj prvoj vrsti morala suprotnost dobrog i lošeg znači koliko i otmjenog i podlog: – suprotnost dobra i zla drugog je podrijetla. Prezire se kukavicu, plašljivca, sitničavca, onoga ko misli na usku korisnost; isto tako onog nepovjerljivog s njegovim neslobodnim pogledom, onoga ko sebe ponižava, pseću vrstu ljudi koja se dopušta zlostavljati, laskavca koji prosi, a prije svega lažljivca: – osnovna je vjera svih aristokrata da je prosti puk lažljiv.
Niče
Mudrac, ono što hoće, traži u sebi. Prost čovjek to traži u drugima.
Konfučije
Bili smo još u dobi kad čovjek vjeruje da zaista stvara ono čemu daje ime.Prust
Čovjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono što jest.
Kami
Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.
Šekspir
Mudar čovjek oblikuje sebe, budala živi samo zato da bi umrla.
Frenk Herbert
Pametnom čovjeku je gotovo sve smiješno, mudrome gotovo ništa.
Gete
Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio.
Sent Egziperi
Ja sam odgojen da služim drugome, ali sam od prvog časa znao da je đavo moj prirodni gospodar, kapetan i prijatelj. Vidio sam da on ima pravo i da svijet samo od straha puže pred onim, koji ga je osvojio… Obećao sam mu svoju dušu i zakleo sam se, da ću biti na njegovoj strani na ovom i na drugom svijetu. Ovo obećanje i ova zakletva učinili su od mene čovjeka.
Šo
Čovjek nije tvorevina okolnosti; okolnosti su tvorevina čovjeka.
Bendžemin Dizraeli
Čovjek koji ne razmišlja i ne planira unaprijed, naići će na nevolju odmah ispred svojih vrata.
Konfučije

DJEVOJKE SU POPUT JABUKA


Djevojke su poput jabuka na stablima. Najbolje se nalaze na vrhu stabla.
Ljudi ne žele doći do najboljih, jer se boje da će pasti i povrijediti se.
Umjesto toga, uzimaju trule jabuke koje su pale na zemlju i do kojih lakše dođu,
iako nisu tako dobre, zato jabuke koje se nalaze na vrhu stabla,
misle da s’ njima nešto nije u redu, dok su zapravo one veličanstvene.
Jednostavno moraju biti strpljive i čekati da pravi čovjek dođe,
onaj koji je tako hrabar da se popne do vrha stabla zbog njih.
Ne smijemo pasti da nas dohvate, ko nas treba i voli
napraviće sve da dođe do nas.

KO SMO MI DA DRUGOG OSUĐUJEMO


Sveštenik G. Mahel sjedio je tog dana u vagonu podzemne željeznice. Vožnja je bila uobičajena. Nekolicina putnika je čitala ili drijemala. Sveštenik priča kako se udubio u knjigu, i nastavlja:
Na sljedećoj stanici ušao je jedan čovjek s više male djece. Nije prošao ni minut i vagon je postao dječije igralište. Djeca su trčala kroz prolaze, vikala i vrištala. Nastao je opšti metež. Od čitanja ništa, jer sam morao da pazim da se neko dijete ne zajuri u mene. Otac za to vrijeme nije pokazivao nikakvu volju da se umiješa. Sjedio je ne mičući se.
Takvo ponašanje je počelo da smeta i drugim putnicima. Čekao sam da se čovjek prene, da uspostavi red i mir. I meni je već bilo dosta. Obratio sam se ocu:
“Ne biste li mogli da kažete djeci da budu malo tiša i da sjednu?”
“Znam da bih to trebalo da učinim”, odgovorio je, “ali upravo dolazimo iz bolnice. Prije sat vremena umrla im je majka. Jednostavno ne znam šta da radim.”
Ostao sam bez riječi. Odjednom mi više nije smetala jurnjava djece. Na njihovo ponašanje počeo sam da gledam iz sasvim drugog ugla. Shvatio sam oca i upitao se:
Šta bih ja učinio da sam na njegovom mestu?
Zapitajmo se: ko smo mi da drugog osuđujemo?
S. der Hofnung

уторак, 6. јул 2010.

Dugo putovanje


(„Baltimor“, Jelena Lengold, „Stubovi kulture“/2003)

Svojim prvim romanom, autorka poznata širokoj čitalačkoj publici po svojim  pričama („Pokisli lavovi“ i „Lift“ prihvaćeni su sjajno, kako od čitalaca tako i od književnih kritičara), a pravim posvećenicima i po intrigantnoj i snažnoj poeziji, učinila je isto što i prethodnim knjigama. Osnovna odlika svih njenih knjiga je, naime, ta da – o čemu god i kako god da su napisane, uzdrmaju čitaoca. Ne svet, već baš onog čoveka koji se zadovoljno zavali u fotelju sa knjigom u ruci, očekujući da se to zadovoljstvo na svaki način proširi i produbi, a kada sklopi korice ne zna kako da ustane. A onda shvati da je i to jedna vrsta zadovoljstva.
Pažljivim iščitavanjem lako je utvrditi da je osnovna tema, tema nad temama, i ove kao i svih autorkinih prethodnih knjiga ista – istraživanje čovekove duše, traganje za uzrocima njegovog ponašanja i kopanje po najdubljim zabitima prošlosti, kako bi se objasnila sadašnjost i, može biti, budućnost. Formalno, po metodu građenja priče, „Baltimor“ je neka vrsta inverznog „on the road“ romana. Na početku (ne pripovedačkom, već suštinskom) imamo želju (nameru, potrebu!) glavnog lika, koji je pritom i narator, pa zatim putovanje na čijem kraju se nalazi ispunjenje. Inicijalna kapisla, povod za pisanje ovog romana je – gle čudesa postmoderne – upravo potreba glavnog lika da napiše roman. Naravno, nešto joj se ne da (inače ovog i ovakvog romana ne bi ni bilo, jer kud ćeš roman bez zapleta), pa ona kreće na putovanje. Samo što je ovoga puta to putavanje kroz lavirinte prošlosti, a koje se odvija na povremenim sesijama kod psihoanalitičara. Nije slučajno što je i ovde u pitanju ženski lik, psihoanalitičarka?, jer da se radi o muškarcu, radnja bi sledstveno otišla u malo drugačijem smeru. Uloga muškog psihoanalitičara bi neminovno bila aktivnija (ne želim sada da kažem da bi se razvio i nekakav emotivni ili erotski naboj, mada ni to nije isključeno), što bi unelo još jednu liniju pripovedanja (možda zanimljivije za čitaoce) i dodatno (nepotrebno) zakomplikovalo radnju. Ovako lik doktorke ostaje pasivan, poput zida ili ogledala od koga se odbija sve što naratorka ima da kaže. Sve krećući se kroz džombe i krivine sopstvene prošlosti, kroz pustinje i prašume ozleđene duše, narator stiže do svog romana, u isto vreme kada i autorka do svog.  Naravno. I, kao i u svakom „on the road“ romanu, na kraju shvatamo da je samo putovanje mnogo važnije od njegovog prvobitnog razloga, pa i od samog ostvarenja cilja. Roman je napisan – čudna mi čuda. Ono što narator saznaje na putovanju, mnogo je važnije od toga. I za naratora i za autorku i za čitaoca.
No, ono što je najvažnije ovde, pokazuje nam vešti pisac, to je tužni fakat da konačnog i pravog razrešenja problema nema, niti ga može biti. To što smo upoznali uzroke i korene nastanka problema dobro je ili loše, zavisno od čovekovog karaktera, ali ne vodi njihovom razrešenju i prevazilaženju, možda samo smanjenju besa. Što je urađeno – urađeno je, što je slomljeno – slomljeno je. Davno i nepovratno. Možemo samo da prestanemo da se zbog toga svaki put iznova nerviramo, da nanesemo malo pudera preko ožiljaka, ali tuga ostaje. Autorka to naglašava i naizgled nepotrebnim uvođenjem lika tajanstvenog muškarca po imenu Edgar iz Baltimora, koga glavni lik kroz čitav roman teži da upozna i uspostavi odnose sa njim. Kada to učini, problemi će nestati i sve će biti dobro. Ali neće. Oni se nikada ne susreću, ali i kad bi se to dogodilo, saznali bismo (i naratorka i autorka i svi mi) da Edgar nije ćup sa zlatom, već običan muškarac kao i svaki drugi, da Baltimor nije duga, već običan grad, baš kao i Beograd, Temišvar ili Prokuplje i da rešenja nema pa nema. Najbolje što možemo učiniti je da povremeno pobegnemo u san o ćupu na kraju duge.
Ovaj roman može biti težak čitaocu, svaka je pilula po definiciji gorka, ali ja mu predlažem da izdrži. Lekovito je.
Branislav Bane Dimitrijević

Kažnjena zvončica

Bio je ovo vec peti put kako sam ovde, a svaki put sam mislila da je poslednji. I sad se nadam. Nije da nisam volela cekaonicu neizmisljenog suda za izmisljene likove. Cak stavise radovala sam se odlasku jer sam znala da cu tu sresti i cekati sa nekim od mojih omiljenih drugara i zanimljivih likova iz sveta maste. Svi su oni kao i ja dosli ovde da se zale na svoju presudu, odnosno na ono sto je njima pripalo kao deblji kraj. Moja kob je bila ta sto sam proterana iz zemlje Nedodjije, i vise nisam zvoncica vec obicna devojka koja niti leti, niti cakli, niti nista. U najboljem slucaju mirisem lepo ako sam se okupala. Kazem ako jer od kad sam devojka i nemam krila nikako da se naviknem na to da je voda nesto cemu ne smem vise da pridjem. Zvezdani prah mojih krila se ne slaze bas sa vodom. Danas lepo mirisem. Uvek se trudim da pred clanovima neizmisljene komisije ostavim sto bolji utisak i mozda ih privolim da mi vrate moja krilca a ovo ogromno i dzombasto telo sto mora da se kupa da ne bi smrdelo, posalju na tihu vartu. I iako je ovde uvek guzva, meni nije nimalo naporno ovo cekanje. Koristi mi da smanjim nervozu tako da stane u mene i da se ne vidi. Ne znam sve likove. Pera kojot je tu svaki put. Neki kazu da kad god nije dan za snimanje on je ovde. Naime on je tuzio pticu trkacicu. Njegove zalbe se ticu polno prenosivih bolesti, a ne zahteva za dozivotnu zabranu onome koji je pisac scenarija za njegove uloge. Svi smo videli kako je prolazio, i da je bar malo zakona, neizmisljene vlasti bi trebalo da bar kazne pticu trkacicu za prekoracenje brzine. Ali nista. Ali nema to veze. Ono sto muci Peru se desilo u onoj divljoj epizodi, kad on stigne Pticu i uradi joj vec nesto. Od tada je Pera zakacio neki gadan svrab. Neki Pticitis sifilitis et kojositis. Nikako da dobije nadoknadu za profesionalno oboljenje. Kazu mu da ta epizoda nije legalno snimljena pa mu se ne priznaje ni oboljenje kao legalno. Jadan Koja.
A tu su i mnogi drugi. Mali olovni vojnik je sa zahtevom da mu odobre sredstva za lecenje u inostranstvu gde bi mu ugradili bioprotetsku nogu. Nikako da mu odobre. Kazu nije je izgubio u borbi. Vec je fabricka greska. Bezdusnici jedni. Ali moj omiljeni lik kojeg najvise volim da sretnem ovde je baka iz bajke o crvenkapi. Oduvek sam volela bakice, a ova je sva ziva i puna zivota. Kaze da joj se ne svidja uloga. Htela bi da bude recimo tetka crvenkapi i da zivi na Menhetnu a ne baka u sumi. Jer od kad je ove bajke ona vise kad god izadje u disko ne moze da nadje nikog ko bi je pratio kuci-odnosno odgurao joj kolica. I kaze da je za to kriva njena uloga bespomocne starice u toj glupoj prici i da se ta satanizacija njenog lika  prenela na njen licni zivot. Slatka bakica. Ali malo caknuta. Uvek se lepo ispricam sa njom. Tako je i ovog puta bilo. Lepo smo se raspricale kad ono prozvase moje ime. “Zorana Mitrovic za slucaj Zvoncice!”. I ogromna vrata se otvorise i zaslepise me svojom svetloscu. Nije bilo povoda za ovako necim ali su clanovi komisije voleli ovako, da ostave veci utisak na one sto im prilaze. Glupani. Ali u zivotu je uvek tako. Glupani vam odredjuju zivot. Prisla sam stolu koji se protezao kilometrima lavo i desno, za kojim su sedela tri starca od kojih je jedan bio toliko star da nisi mogao reci da li je ziv ili je umro. Zivotne funkcije su mu bile toliko istrosene da se nisu primecivale. On je bio predsednik. On je odlucivao. Ostala dvojca su bili blizanci koji su naizmenicno bivali stariji jedan od drugog. Cas jedan cas drugi. Ne mogu da vam opisem kako to izgleda. Ali verujte da je tako. Sve u svemu nije bilo drugih clanova a ovi su bili spremni da te saslusaju isto koliko su mogli da te cuju sa toliko starim usima. Nikako.
Opet vi. Mlada damo. Pridjite. Nadam se da ste ovog puta imali vise srece u ispunjavanju svog dela nagodbe? Rece jedan od blizanaca, ali je izgledalo kao da je to mislio onaj drugi.
Da, opet ja. I mogu vam reci da stvarno nemate nimalo srca. Nimalo! Pa zar ne znate vi kako je samo tesko danas biti devojka. Pa cak i za one koje su to ceo zivot. Od rodjenja i od roditelja koji ih vole. A ne kad ste postali po kazni i to pre par meseci. Ne znate. Probajte malo. U stvari probajte „malo nize”, jer to se od devojke danas trazi. Malo nize!
Gospodjice Zorana, mi smo ovde samo da bi razmotrili vasu zalbu na odluku. I nemojte nas terati da se spustamo nize jer nismo sigurn da bi posle mogli da se uspravimo. I ne znam sto bi uopste vi morali da se spustate dole, da bi ispunili uslove za vase vracanje u Nedodjiju? Pa vi treba samo da nadjete nekog mladica koji ce se toliko zaljubiti u vas i vi u njega, da ce posto mu kazete da ste iz Nedodjije i da ste zvoncica u stvari, on pristati ipak da se sa vama vrati u tu zemlju u koju ne moze da se dodje kako samo ime kaze, i da u ime ciste ljubavi prema vama postane krastava zaba u mocvari gde je vas dom. Zar je to toliko tesko?
Molim! Zar je to toliko tesko. Pa vi nemate pojma koliko je svinja u farmerkama ovde. I svima je otkopcan slic. Osim kad gledaju fudbal. A nekim je i tad jer dok traju  reklame stalno trce da ispune ciklus kruzenja piva u prirodi fazom prskaj po plocicama i na pocetku i kraju po dasci. I naravno. Sto bi ga zakopcali kad ce neko zenskog roda to uskoro uciniti genijalnim izumom za automatsko zakopcavanje jer ce joj se smuciti da ih gleda kako vise. Svinje. Psi. Molim vas izbavite me odavde. Nemojte me vise kaznjavati ovim mestom.
Gospodjice Zorana, molimo vas da postujete godine ovog suda, odnosno vekove koje imamo zajedno, i da ne vredjate nas sud pogrdnim izrazima. Da li to znaci da niste doveli nikog ko bi kleknuo ovde i prihvatio se cina okrastavljanja procesom ozabavljanja zbog vas? Ako niste nemojte trositi nase i vreme ostalih stranaka.
Nisam. Rekoh to po peti put. I briznuh u plac iako sam sebi rekla da to necu vise uciniti pred njima.
Dobro gospodjice Zorana. Onda vas rok za sledecu zalbu je tek posle 13. nastavka Hari Potera. Trenutno je u stampi 8. knjiga. Nadam se da imate dovoljno vremena da ispunite zadatak. Culi smo da je autorka dozivela blokadu. Kako i ne bi. Za decu je najteze pisati. Valjda ce doci do 13. knjige nekad.
Moj plac, pred ovom iznenadnom vescu koja mi je pakao ucinila za tri stepena toplijim, postade jos jaci.
De de, nemojte plakati. Mozda jednog dana postanete ponovo Zvoncica. Sledeci molim!
Sa suzama kojih bi se i krokodil uplasio, napustih sudnicu i krenuh da izadjem iz zgrade izmisljenog suda u ovaj svet koji nema zvoncice. U ovu glupavu Svedodjiju.
I samo sto sam izasla i krenula par koraka niz ulicu, uzeh maramicu, obrisah suze, popravih sminku, i ugledah dragog kako me je spazio i upalio motor. Preskocio je ulicu u dva gasa i i u prolazu me zgrabio, onako indijanski vesto i postavio na zadnje sediste. Moje ruke su se cvrsto uhvatile oko njegovog pojasa, uz pokoji nestasan pokret ka njegovom medjunozju, a brzina njegovog pulsa je pocela da se trka sa brzinom njegovog motora.
Jesi li ih opet prevarila? Starkelje te nisu provalile ni ovaj put?
Nisu dragi. Mozemo da uzivamo, pa bar koju deceniju. Produzile su mi kaznu. Glupani matori. Jesi uzeo karte? Uskoro ce nam poleteti avion. Bahami su prelepi u ovo doba godine. Bas se radujem nasem odmoru.
Naravno vilo moja malecna. Naravno.
Zlatko Mehmedbegović