Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 14.

Photo: Bhakar Banerji

Tajna života


Kao što ste saznali u ovom poglavlju, znanstvenici su nedavno
ostvarili velik napredak prema otkrivanju složenosti naizgled
jednostavne membrane. Međutim, čak su i prije dvadeset
godina glavne funkcije membrane ugrubo bile poznate. U stvari,
prije dvadeset godina došlo se do spoznaje kako bi razumijevanje
funkcioniranja membrane moglo promijeniti naš pogled na
život. Moj »eureka trenutak« nalikovao je dinamici prezasićenih
otopina u kemiji. Te otopine, koje izgledaju kao obična voda,
potpuno su zasićene otopljenom tvari. Toliko su zasićene da još
samo jedna kap otapala izaziva dramatičnu reakciju u kojoj se sve
otopljene tvari trenutačno sjedinjuju u ogromni kristal.
Godine 1985. živio sam u unajmljenoj kući na začinima prepunom
karipskom otoku Grenadi i predavao na još jednom »offshore«
Medicinskom fakultetu. Bilo je dva sata ujutro, a ja sam
bio budan i pregledavao godine bilješki o biologiji, kemiji i fizici
stanične membrane, pokušavajući shvatiti kako ona funkcionira
kao sustav za obradu podataka. Tada sam doživio trenutak spoznaje
koji me je preobrazio - ne u kristal, nego u membranski usmjerenog
biologa koji više nema isprika za pogreške u vlastitom životu.
U tim ranim jutarnjim satima redefinirao sam svoje shvaćanje
strukturalne organizacije membrane. Najprije sam promatrao
lizalicama slične fosfolipidne molekule i uočio da su posložene
u membrani poput vojnika postrojenih na paradi, savršeno
poravnato. Po definiciji, struktura čije su molekule posložene u
pravilnom, opetovanom uzorku određuje se kao kristal. Kristali
poznati većini ljudi su tvrdi i otporni minerali kao, na primjer,
dijamanti, rubini ili čak sol. Druga vrsta kristala posjeduje fluidniju
strukturu, iako molekule i dalje imaju uređeni uzorak. Neki
od poznatih primjera tekućih kristala su digitalni satovi i ekrani
prijenosnih računala.
Da bismo bolje razumjeli prirodu tekućih kristala vratimo
se vojnicima postrojenima na paradi. Kada vojnici koji stupaju
promjene smjer kretanja, oni zadržavaju organiziranu strukturu
unatoč tome što se svaki od njih kreće. Ponašaju se kao tekućina,
no ipak ne gube svoje kristalno uređenje. Membranske fosfolipidne
molekule ponašaju se na sličan način. Njihovo fluidno kristalno
uređenje membrani omogućava da dinamički mijenja svoj
oblik zadržavajući pri tome svoj integritet, što je nužno svojstvo
za gipku membransku barijeru. Tako sam definirajući tu značajku
membrane napisao: »Membrana je tekući kristal.«
...
»Membrana je poluvodič.«
Na kraju, želio sam u svoj opis uključiti dvije najčešće vr-
ste integralnih membranskih proteina. To su receptori i razred
efektora zvanih kanali, jer oni stanici omogućavaju krajnje važne
funkcije unošenja hranjivih i izbacivanja otpadnih tvari. Baš sam
htio napisati da membrana sadrži »receptore i kanale« kada sam
shvatio da je sinonim za receptor riječ "vrata". Tako sam umjesto
toga svoje pisanje dovršio riječima »membrana sadrži vrata i kanale.«
Zavalio sam se u svojoj stolici i pročitao svoj novi opis membrane:
»Membrana je tekuće-kristalni poluvodič s vratima i kanalima.
« U tom trenutku mi je sinula činjenica da sam nedavno
čuo ili pročitao identičnu frazu, međutim tog se trenutka nisam
mogao sjetiti gdje sam naišao na nju. Jedna stvar bila je sigurna;
to nije bilo u kontekstu biološke znanosti.
Ponovno sam se naslonio i moju pozornost privukao je ugao
radnog stola gdje je bio smješten moj novi Macintosh, moje prvo
računalo. Pokraj računala bio je primjerak jarko crvene knjige
s naslovom Razumijevanje vašeg mikroprocesora. Baš nedavno
sam u jednoj trgovini Radio Shacka kupio taj jednostavni vodič
u mekom uvezu. Zgrabio sam knjižicu i u uvodu pronašao definiciju
računalnog čipa: »Čip je kristalni poluvodič s vratima i kanalima.«
Prvih sekundu ili dvije bio sam zapanjen činjenicom da čip
i stanična membrana dijele istu tehničku definiciju. Nekoliko intenzivnih
sekundi potrošio sam uspoređujući i kontrastirajući
biološke membrane sa silikonskim poluvodičima. Zapanjio sam
se kada sam shvatio da identični karakter njihovih definicija nije
slučajnost. Stanična membrana doista je strukturalno i funkcionalno
ekvivalentna (homologna) silikonskom čipu!
Dvadeset godina kasnije jedan je australski istraživački konzorcij
pod vodstvom B. A. Cornella objavio članak u časopisu
Nature koji je potvrdio moju hipotezu da je stanična membrana
homologna računalnom čipu. [Cornell, et al., 1997.]
...
Činjenica da su stanična membrana i računalni čip homologni znači
da je i prikladno i poučno pokušati bolje proniknuti u funkcioniranje
stanice, uspoređujući je s osobnim računalom. Prva naročita spoznaja
koja dolazi iz takve vježbe je da su računala i stanice programabilni.
Druga neizbježna spoznaja je da se programer nalazi
izvan računala/stanice. Biološko ponašanje i aktivnost gena dinamički
su povezani s informacijama iz okoliša koje se učitavaju u stanicu.
Kada sam si u duhu predočio bio-računalo, shvatio sam da je
jezgra jednostavno memorijski disk, tvrdi pogon (hard drive) koji
sadrži DNK programe koji kodiraju proizvodnju proteina. Nazovimo
ga memorijski disk dvostruke spirale. U vaše kućno računalo
možete umetnuti takav memorijski disk koji sadrži mnogo
specijaliziranih programa kao što su programi za obradu teksta,
grafiku i tablične proračune. Nakon što učitate te programe u
aktivnu memoriju, možete izvaditi disk iz računala bez ometanja
rada programa. Kada odstranjivanjem jezgre stanice izvadite
memorijski disk dvostruke spirale, rad staničnog proteinskog
stroja se nastavlja jer su podaci koji su stvorili proteinski stroj
već učitani. Enukleirane jezgre imaju nevolja samo kada trebaju
genske programe koji se nalaze u izvađenom memorijskom disku
dvostruke zavojnice i koji služe za zamjenu starih ili proizvodnju
drukčijih proteina.
Ja sam obrazovan kao jezgreno-usmjeren biolog, jednako
kao što je Kopernik bio obrazovan kao geocentrični astronom,
i stoga je za mene bio udarac kada sam shvatio da jezgra unutar
koje se nalaze geni ne programira stanicu. Podaci se u stanicu/
računalo unose preko membranskih receptora koji predstavljaju
staničnu »tipkovnicu«. Receptori pobuđuju efektorske proteine
membrane, koji funkcioniraju kao središnja procesorska jedinica
(CPU - Central Processing Unit) stanice/računala. »CPU« efektorski
proteini pretvaraju okolišne informacije u bihevijoralni jezik biologije.
U tim ranim jutarnjim satima shvatio sam da, iako je biološka
misao još uvijek zaokupljena genetičkim determinizmom, avan-
garda staničnih istraživanja, koja ustrajno otkriva sve više pojedinosti
o čarobnoj membrani, priča potpuno drugačiju priču.
...
Mi upravljamo svojom biologijom, baš kao
što ja upravljam ovim računalnim programom za obradu teksta.
Mi posjedujemo sposobnost uređivanja podataka koje unosimo
u svoja bio-računala, potpuno jednako kao što ja mogu birati
riječi koje tipkam. Kada shvatimo kako integralni membranski
proteini upravljaju biologijom, prestajemo biti žrtve svojih gena i
postajemo gospodari vlastite sudbine.

MRŽNJA

Ja samog sebe držim za nesposobnog da mrzim bilo koje živo biće na zemlji. Na dugom putu discipline molitve prestao sam prije više od četrdeset godina da mrzim bilo koga. Ja znam da je to veliki zahtjev, ipak ga se pridržavam sa humanošću. 

Mahatma Gandi

Nema te mržnje koja je tako odvratna kao ljubav u stadijumu raspadanja. Svetislav Basara

U mržnji je strah. 

Niče

Mržnja je sa intelektualnog stajališta, vječita negacija, a posmatrana sa gledišta osjećanja, mržnja je oblik atrofije koji ubija sve osim same sebe. 

Ovidije

Sačuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom. Ako mrziš nekoga, ti ustvari mrziš nešto u toj osobi što je dio tebe samoga. Ono što nije dio nas ne može nas ni na koji način ni uznemiriti. 

Herman Hese

U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi. 

Ivo Andrić

Kada mrzim, oduzimam sebi nešto; kada volim, postajem bogatiji za ono što volim. Praštanje je ponovno nalaženje otuđene svojine – mržnja produženo samoubistvo. 

Fridrih Šiler

Strogost rađa strah, ali grubost rađa mržnju. 

Frensis Bejkon

Mrak ne može otjerati mrak; samo svjetlo to može. Mržnja ne može otjerati mržnju; samo ljubav to može. 

Martin Luter King 

http://www.mudremisli.com/2009/10/mrznja/

NEPOTREBNO STARENJE

U ovom svijetu ništa nije sigurno osim smrti i poreza. Bendžamin Frenklin 

Kako ljudi postaju stariji, njihovi pogledi na život često postaju negativni. Njihove nade i snovi padnu u vodu. Kako stare, konstantno gube kapacitet da iskuse radosti koje nudi život. Njihova očekivanja od života konstantno se smanjuju dok smrt postaje sve neizbježnijom. Na sreću, to ne mora nužno biti tako.

Za većinu ljudi životna zadovoljstva nepotrebno nestanu sa godinama. Bezrazložno se predaju mitu po kojem stariji ljudi trebaju žrtvovati sebe, svoje karijere i živote kako bi ‘napravili mjesta za mlađe’. Sa takvom predajom, čovjekova sreća tamni.

Istina je suprotna: sva produktivna ljudska bića mogu iskusiti konstantno povećanu sreću i kvalitet života sa godinama na način da povećavaju svoje znanje, rast i iskustvo. Zanemarujući čovjekovu odgovornost za postizanjem sreće, ljudi dopuštaju da njihova budućnost krene nizbrdo. Kao rezultat toga njihov život postaje neispunjen. Samim time, uzbuđujući potencijal života, kojeg svako osjeti u nekom periodu svog života (obično u djetinjstvu) također blijedi. Prekid psihičkog rasta je jedinstveni ljudskih fenomen koji uključuje prekid psihološkog rasta i stagnaciju ljudske psihe, često i u mlađoj dobi – ponekad i prije nego ljudsko tijelo dosegne zrelost.

Suprotno popularnom mišljenju, za razliku od tijela ljudska psiha nema kapacitet starenja. Ona nikada ne treba prestati rasti. Prepustiti svoju psihu odumiranju ili težiti ka njenom rastu uvijek predstavlja dobrovoljni izbor svakog pojedinca.

http://www.mudremisli.com/2009/10/nepotrebno-staranje/

MISLITE POZITIVNO

Da bi postigli velike stvari morate ne samo djelovati nego i sanjati; ne samo planirati nego i vjerovati.

Anatol Frans

Objektivni strah je koristan mehanizam zaštite. Suprotno tome, iracionalni strah je destruktivan jer sprečava osobu na preduzimanje akcije. Na sreću, paralizirajući efekt iracionalnog straha može biti prevladan sa direktnim, svjesnim trudom.

Na primjer, preduzmete li racionalnu akciju koje se bojite (iako stvarne opasnosti nema), taj će strah nestati. Iracionalni strah može stvoriti neaktivnost koja sprečava inače vrijedne, produktivne ljude da razvijaju blagostanje i sreću. Neustrašivi život je emocionalno i finansijski najisplatljivija karakterna crta koju poštena, produktivna osoba može razviti.

Optimizam je još jedna ljudska osobina koja uvijek donosi dobre rezultate. Jeste li ikad doživjeli da pesimist napravi nešto uistinu dobro? Osim toga, niko sebe ne naziva pesimistom. Pesimisti sebe uvijek zovu realistima.

Optimizam predstavlja samoodbranu, na realnosti bazirano vjerovanje kako su naše sposobnosti jače od prepreka koje bi nas mogle nadvladati. Upravo je to stvar koja se traži da bi se obavio težak zadatak. Kako uopšte možete uspjeti ako ne mislite da možete napraviti ono što je, kako se pretpostavlja, neizvodljivo? Kako u sportu tako i u životu, vrhunski igrači su uvijek uvjereni da mogu biti junaci, čak i ako o tome ne viču na sva usta. I to se vidi. Iz takvih ljudi zrači osjećaj samopouzdanja.

Nemojte dopustiti da se u vama ugasi optimizam. On je neuporedivo produktivniji od pesimizma.

http://www.mudremisli.com/2009/10/mislite-pozitivno/

Stiven Kauli: Fuzija predstavlja budućnost energije

http://www.ted.com/talks/lang/scc/steven_cowley_fusion_is_energy_s_future.html

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 13.

Photo: Bhaskar Banerji

Kako funkcionira mozak

Jednom kada sam shvatio kako funkcioniraju integralni
membranski proteini, morao sam zaključiti da stanično djelovanje
prvenstveno oblikuje interakcija s okolišem, a ne genetski kod stanice.
Nema dvojbe da su DNK nacrti pohranjeni u jezgri izuzetne molekule,
akumulirane u preko tri milijarde godina evolucije. No ipak,
koliko god da su ti DNK nacrti izuzetni, oni ne »upravljaju« funkcioniranjem
stanice. Logično, geni ne mogu pretprogramirati život
stanice ili organizma, jer opstanak stanice ovisi o njezinoj sposobnosti
da se dinamički prilagođava stalno promjenjivom okolišu.
Membranina funkcija »inteligentnog« međudjelovanja s
okolišem da bi se proizvelo ponašanje čini je pravim mozgom
stanice. Podvrgnimo membranu istom testu za »mozak« stanice
kojem smo bili podvrgli jezgru. Uništite li njezinu membranu,
stanica će umrijeti baš kao što biste vi umrli da vam se odstrani
mozak. Čak i ako membranu ostavite na mjestu, uništavanjem
samo njezinih receptorskih proteina, što se u laboratoriju lako
može učiniti s probavnim enzimima, stanica pada u »komu«. U
komi je jer više ne prima signale iz okoliša koji su neophodni
za djelovanje stanice. Stanica pada u komu i kada se receptorski
proteini u membrani ostave nedirnutima, a njezini efektorski
proteini imobiliziraju.
Da bi pokazivala »inteligentno« ponašanje, stanici je potrebna
funkcionalna membrana koja posjeduje i receptorske (svjesnost)
i efektorske (djelovanje) proteine. Ti proteinski sustavi su
temeljne jedinice stanične inteligencije. Tehnički ih se može nazvati
jedinicama »percepcije«. Definicija percepcije je »svjesnost
elemenata iz okoliša pomoću fizičkog osjeta.« Prvi dio definicije
opisuje funkciju receptorskih integralnih membranskih proteina.
Drugi dio definicije, stvaranje »fizičkog osjeta«, sažima ulogu
efektorskih proteina.
Proučavajući te osnovne jedinice percepcije, upustili smo se
u ultimativnu redukcionističku vježbu i sveli stanicu na njezine
sastavne dijelove. U tom pogledu važno je istaknuti da se svakog
trenutka u staničnoj membrani nalazi do nekoliko stotina tisuća
takvih prekidača. Stoga se ponašanje stanice ne može odrediti na
temelju proučavanja jednog prekidača. Ponašanje stanice može
se razumjeti jedino uzimanjem u obzir svih njih u bilo kojem
trenutku. To je holistički - a ne redukcionistički - pristup koji ću
razložiti u sljedećem poglavlju.
Na staničnoj razini priča o evoluciji uveliko je priča o maksimiranju
broja jedinica »inteligencije«, membranskih receptorskih
i efektorskih proteina. Stanice postaju pametnije s djelotvornijom
upotrebom vanjske površine svoje membrane i povećavanjem
površine membrane tako da se u nju može smjestiti više integralnih
membranskih proteina. U primitivnim prokariotskim organizmima
integralni membranski proteini provode sve njihove
osnovne fiziološke funkcije, uključujući probavu, disanje i izlu-
čivanje. U kasnijim stadijima evolucije dijelovi membrane koji
obavljaju te fiziološke funkcije sele se prema unutra, oblikujući
membranozne organele koji su karakteristični za eukariotsku
citoplazmu. Tako se površina membrane oslobađa za veći broj
percepcijskih integralnih membranskih proteina. Osim toga, eukariot
je tisuću puta veći od prokariota što rezultira ogromnim
povećanjem membranske površine, to jest s mnogo više prostora
za integralne membranske proteine. Krajnji rezultat je više svjesnosti,
što za sobom povlači veći stupanj preživljavanja.
Tijekom evolucije površina stanične membrane se povećavala,
međutim postoji fizičko ograničenje tog povećanja. U jednom
trenutku tanka stanična membrana postala je preslaba da drži na
okupu veću masu citoplazme. Zamislite što se događa kada balon
napunite vodom. Sve dok balon nije prepunjen, dovoljno je čvrst
i može se prenositi. Međutim, premašite li količinu vode koju
može primiti, balon će lako puknuti a njegov sadržaj će se izliti.
Isto tako bi i membrana s previše citoplazme neizbježno pukla.
Kada je stanična membrana dosegla tu kritičnu veličinu, evolucija
pojedinačne stanice dosegla je svoj limit. Zato su pojedinačne
stanice bile jedini organizmi na ovom planetu tijekom prvih tri
milijarde godina evolucije. To se promijenilo tek kada su stanice
iznašle nov način za stjecanje veće svjesnosti. Ne bi li postale
pametnije, stanice su se počele udruživati s drugim stanicama i
stvarati višestanične zajednice koje su im omogućivale da dijele
svoju svjesnost, kao što sam objasnio u prvom poglavlju.
Da ponovim: funkcije koje su pojedinačnoj stanici potrebne
da prežive iste su funkcije koje za preživljavanje treba imati
zajednica stanica. Međutim, kada su počele tvoriti višestanične
organizme stanice su se počele specijalizirati. U višestaničnim
zajednicama postoji podjela rada. Ta je podjela vidljiva kod tkiva
i organa koji obavljaju specijalizirane funkcije. Na primjer, u pojedinačnoj
stanici za disanje se brinu mitohondriji. U višestaničnom
organizmu, mitohondrijski ekvivalent za disanje su milijarde
specijaliziranih stanica koje tvore pluća. Evo još jednog primjera:
u pojedinačnoj stanici kretanje nastaje interakcijom citoplazmatskih
proteina zvanih aktin i miozin. U višestaničnom organizmu
posao proizvodnje motorike obavljaju zajednice specijaliziranih
mišićnih stanica od kojih je svaka obdarena golemim količinama
proteina aktin i miozin.

Ponavljam ove podatke iz prvog poglavlja jer želim naglasiti

da su, iako je posao membrane pojedinačne stanice da bude
svjesna okoliša i proizvodi prikladne odgovore na taj okoliš, u
našem tijelu te funkcije preuzele specijalizirane skupine stanica
koje nazivamo živčani sustav.
Premda smo prešli dug put od jednostaničnih organizama,
moje je mišljenje, kao što sam već spomenuo, da je proučavanje
pojedinačnih stanica zahvalan način za učenje o kompliciranim
višestaničnim organizmima. Čak će i najsloženiji ljudski organ,
mozak, spremnije otkriti svoje tajne kada se što je više moguće
upoznamo s membranom, koja je stanični ekvivalent mozga.

DOSTOJEVSKI

Oni koji znaju govoriti – govore kratko.

Nikad ništa ne preduzimajte dok vas drži bijes.

Čovjek je nesrećan zato što ne zna da je srećan.

Ako hoćeš da te drugi poštuju, poštuj samoga sebe.

Bolje je ostati na cjedilu nego biti procijeđen.

Tvrdim vam da je pretjerana svjesnost bolest.
Prava, potpuna bolest.

Tajna čovjekovog života nije u tome da samo živi,
već u tome zašto živi.

Svi pravi radnici i trudbenici zato i jesu radni jer su
tupi i ograničeni. Kako da se to objasni? Evo kako:
oni u svojoj ograničenosti drže najbliže i sporedne
uzroke za glavne i tako se brže i lakše od drugih
uvjeravaju da su našli nepromjenljivu osnovu,
snagu svog rada , pa se i smiruju.

Kod nekih ljudi, koji inače nježno i fino osjećaju javlja se katkad
nekakvo uporstvo, nekakvo stidljivo ustezanje da se otkrivaju i da
čak i svome najmilijem ukazuju nježnost, ne samo pred drugima
no čak i nasamo; nasamo još više. Samo neki put izbija iz njih
milošta, i izbija tim žešće i tim neobuzdanije što je duže bila
zadržavana.

Glupan koji je postao svjestan da je glupan, nije više glupan.

http://www.mudremisli.com/2009/10/dostojevski/

OBAZRIVOST

Čuvajte se ugroženih ljudi i ljudi koji misle da su ugroženi. Oni osjećaju potrebu da se štite i brane, i zbog toga često i neočekivano i podmuklo napadaju. Andrić

Ne pij ništa dok ne pogledaš, ne potpisuj ništa dok ne pročitaš. M. Fišer

Ne jedi do sitosti, ne pij do iznemoglosti. Frenklin

Svi veliki su skromni. Lesing

Skromni ne govore o svojim zaslugama. Kolmen

Najveći prijatelj istine je vrijeme, njen najveći neprijatelj je predrasuda, a njen stalni pratilac je poniznost. Kolton

Ko se čuva razočaranja, sakriva se pred životom. Habe

Dok si mlad, uživaš, a kad postaneš svjestan, već si star. Renar

Mnoge ljude smatraju mudracima samo zato jer ćute. Šekspir

Bol se svlada strpljivošću. Latinska poslovica

SEDAM IZVORA STRESA

Postoji sedam izvora stresa i negativnih emocija. Ovih sedam stresora uzrokuju vjerovatno 95%, pa možda čak i 99% nesrećá koje ste ikad doživjeli. Kada jednom budete naučili da ih prepoznate, i da izađete na kraj sa njima, osjećaćete se bolje, optimističnije i vedrije u svemu što budete radili. Osjetićete da ste ponovo počeli da kontrolišete svoj život.

1. BRIGA – Prvi i najveći uzrok stresa je BRIGA. Briga je dugotrajan oblik straha prouzrokovan neodlučnošću. Često ljudi nauče da brinu od jednog od svojih roditelja i, ponavljajući obrazac tog zabrinutog ponašanja, postaju hronično zabrinuti. Oni se stalno brinu zbog nečega, gotovo sve vrijeme. A briga bilo koje vrste polako utiče na opadanje imuniteta i čini vas podložnim svim vrstama bolesti, od prehlade i gripa pa do infekcija i smrtonosnih oboljenja. Vaša sposobnost da prestanete da brinete predstavlja polaznu tačku u pogledu toga da zauzmete jedan zdrav, uravnotežen stav da bi vam sve ono što radite pružalo daleko više zadovoljstva.

2. SMISAO I SVRHA – Drugi uzrok stresa leži u nepostojanju smisla i svrhe u životu. Jednom riječju neimanje jasnih ciljeva kojima čovjek treba da teži. U poslu je glavni izvor stresa slaba organizacija vremena, koja je uvijek prouzrokovana nejasnim ciljevima i prioritetima. Ne možete izvanredno i efikasno planirati svoje vrijeme ako niste sigurni šta je to što želite da ostvarite. Vaš um je osmišljen na takav način da se osjećate zadovoljni sobom samo onda kada radite na tome da ostvarite nešto što vam je važno u životu.

3. NEDOVRŠEN RAD – Svako od nas osjeća “neodoljivu potrebu za tim da završi započeto” ili “težnju ka tome da završi posao”. Osjećamo se srećnim i zadovoljnim kada završimo posao, ili kada postignemo cilj. A nesrećni smo i pod stresom se nalazimo onda kada nešto ostavimo nedovršeno ili neurađeno. Započinjanje rada na nečemu što potom ostane nedovršeno, ili samo djelimično obavljeno, može da prouzrokuje kod vas veliki stres. Čak i to da posmatrate nekoga ko nešto započne, po to ne dovrši, predstvalja stres.
Odugovlačenje je najrasprostanjeniji primjer nedovršenog rada. Kad god odugovlačite, posebno važne zadatke, vi doživljavate stres. I što je važniji zadatak ili odgovornost, to dožviljavate veći stres i više gubite svoj duševni mir. Ovaj stres se na kraju manifestuje na psihičkom planu u vidu nesanice, negativnih emocije i lakog uzrujavanja.

4. STRAH OD NEUSPJEHA – Ovaj strah se obično manifestuje kroz neodlučnost, zabrinutost i brigu. Strah od neuspjeha je uslovna reakcija naučena u djetinjstvu. Svako se u izvjesnoj mjeri pribojava nekih stvari. Strah vas čini opreznim, što je dobro kada ste umjereni u tome. Ali onda kada strah od neuspjeha isuviše uzme maha, on može postati glavna prepreka na putu ka vašem uspjehu i sreći. Kada se suočite sa strahovima i krenete ka njima, oni počnu da iščezavaju i da se smanjuju. Ali kada uzmičete od osobe ili situacije koje se bojite, strah biva sve veći i veći sve dotle dok ne počne u potpunosti da dominira vašim životom.

5. STRAH OD ODBACIVANJA – Ovaj strah se javlja kada vam je previše stalo do toga da dobijete potvrdu od drugih ljudi. Strah od odbacivanja se obično nauči veoma rano u djetinjstvu kao posljedica obrasca ponašanja u okviru kojeg roditelji djetetu “uslovljavaju ljubav.”

6. PORICANJE – Poricanje leži u samom jezgru stresa, nesreće i psihosomatskih bolesti. Poricanje je postupak osobe koja odbija da se suoči sa neprijatnom stvarnošću. Do toga dolazi onda kada ne želite da priznate da postoji neko područje života u kojem trpite neuspjehe. Tada pribjegavate tome da sve to odbijate da vidite i pretvarate se kao da je sve u redu. Međutim, ono što se u psihi nagomilava – ispoljava tijelo. Kada dovoljno dugo odbijate da vidite činjenice, to počinje da se manifestuje na fizičkom planu. Poricanje dijela stvarnosti pokreće nesanicu, glavobolje, probleme sa varenjem, depresiju, izlive bijesa i često grozničave aktivnosti.

7. BIJES – Bijes je možda najdestruktivnija od svih emocija. Izlivi bijesa mogu da uzrokuju srčani napad, moždane udare, rasprsnu krvne sudove, izazovu čir, migrene, astmu i kožna oboljenja svih vrsta. Nekontrolisani bijes uništava brakove i veze, uništava ličnosti djece u razvoju, doprinosi gubitku posla i karijere i predstavlja izvor više nesreća nego bilo koja druga emocija.

http://www.mudremisli.com/2010/10/sedam-izvora-stresa/

10 SAVJETA NORMANA VINSENTA PILA

Svako može postići sve što zaista želi i uvjeriti svoj 
um u to. Svi smo mi sposobni za veće stvari nego
što mislimo.

***

Fokusiraj se na danas

Ne nosi sutra sa sobom u krevet.

Isplaniraj svoje aktivnosti i uradi sve što možeš
danas, bez odlaganja.

Nemoj nositi svijet na svojim plećima

Riješi se fiks ideje da si Atlas koji nosi svijet na
svojim plećima. Svijet će se i bez tebe nastaviti
okretati. Ne doživljavaj sebe preozbiljno.

Iznenadiće te rezultat ako prepreke pogledaš direktno u oči

Prihvati da su ti prepreke na putu i učini nešto da ih otkloniš. Kad počneš da ih otklanjaš shvatićeš da uopšte nisu tako teške.

Pronaći ćeš odgovor na pitanje kako nešto uraditi, ukoliko se prestaneš opterećivati pitanjem: ali, šta ako? Umjesto toga, počni rješavati probleme bez odlaganja.

Da bi prevazišao problem moraš ga razumjeti

Razumijevanje kako stvari funkcionišu doprinosi prevazilaženju svake situacije, bez obzira kako misteriozna ili nesavladiva izgledala. Ako ne znaš kako pronaći rješenje posveti se istraživanju kako su to uspješni ljudi radili, pitaj druge, pronađi svoj autentični način…

Očekuj da dobiješ šta očekuješ

Nikakve činjenice nisu toliko važne kao naš odnos prema njima jer to određuje naš uspjeh ili neuspjeh. Način na koji razmišljaš o nečemu može te poraziti prije nego što i pokušaš da išta uradiš u vezi s tim. Preplaviće te činjenice jer misliš da je tako. Stoga, vjeruj da je moguće riješiti tvoj problem. Nevjerovatne stvari se dešavaju onima koji vjeruju. Vjeruj da ćeš dobiti odgovor.

Pokušaj pronaći ljepšu stranu problema

Svaki problem ima u sebi sjeme rješenja. Ako nemaš probleme, nećeš dobiti ni sjeme rješenja.Problemi su za mozak ono što je vježba za mišiće. Oni ga učvršćuju.

Obrati pažnju na svoj vokabular

Obrati pažnju kako govoriš ukoliko želiš da razviješ stanje duhovnog mira. Počni svaki dan potvrđivanjem smirujućih i zadovoljnih osjećanja i dani će ti biti ugodni i uspješni. Nikad ne govori o porazu. Koristi riječi kao što su nada, uvjerenje, vjera, pobjeda.

Ne žuri

Da bi išao brzo, veslaj sporo. Brzina je privlačna, ali ako suviše brzo veslaš čamac ti se možda prevrne. Korisnije je i efektivnije ići sporije, ali sigurno.

Osmisli najkorisnije navike razmišljanja

Naša sreća zavisi od navika koje naš um uzgaja. Stoga svakodnevno vježbaj srećne misli. Čovjek postaje ono o čemu najviše razmišlja. Razvij naviku sreće i život će ti postati uživanje.

Ne uči samo iz svojih grešaka

Svi smo čuli da moramo učiti na svojim greškama, ali ja mislim da je važnije da učimo na svojim uspjesima. Ako učiš samo na svojim promašajima, učićeš samo o greškama. Sagledaj ono što si uradio ispravno jer je mnogo lakše ponoviti ono što je dovelo do uspješnog rezultata.

Norman Vinsent Pil

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 12.

Photo: Bhaskar Banerji

Poglavlje 3

ČAROBNA MEMBRANA

Sada kada smo proučili mehanizme nastanka proteina, raskrinkali
ideju da je jezgra mozak staničnog djelovanja i
prepoznali ključnu ulogu okoliša u djelovanju stanice na
tragu smo nečeg pozitivnog - nečega što vašem životu može dati
smisao i poučiti vas kako da ga promijenite.
U ovom poglavlju predstavljam svog kandidata za pravi mozak
stanice koji upravlja staničnim životom - membranu. Mislim
da ćete ju, upoznavši se s načinom funkcioniranja njezine kemijske
i fizičke strukture, i vi početi zvati čarobna membrana. Ili,
kao alternativu, uzimajući u obzir činjenicu da jedan dio riječi
membrana zvuči jednako kao riječ »mozak/brain« (igra riječi na
engleskom, membrane i brain; op. prev.), ja je na svojim predavanjima
nazivam čarobna mem-Brain. A kada svoje razumijevanje
čarobne membrane udružite s razumijevanjem uzbudljivog
svijeta kvantne fizike koji ću predstaviti u sljedećem poglavlju,
razumjet ćete i kako su 1953. godine tabloidi bili u krivu. Prava
tajna života ne nalazi se u slavnoj dvostrukoj spirali. Prava tajna
života nalazi se u razumijevanju elegantno jednostavnih bioloških
mehanizama čarobne membrane - mehanizama pomoću kojih
vaše tijelo signale iz okoliša pretvara u ponašanje.
Kada sam šezdesetih godina prošlog stoljeća počeo proučavati
staničnu biologiju zamisao da je membrana mozak stanice
smatrala bi se smiješnom. I moram priznati da je membrana u
to vrijeme izgledala kao doista slab kandidat za članstvo u Mensi.
Činilo se da je membrana samo jednostavna, polupropusna,
troslojna koža koja drži sadržaj citoplazme na okupu. Zamislite
celofan s rupicama.
Jedan od razloga zbog kojih su znanstvenici pogrešno procijenili
membranu je taj da je ona izuzetno tanka. Membrane su
debele svega sedam milijuntina milimetra. U stvari, toliko su tanke
da ih je moguće vidjeti samo elektronskim mikroskopom, a
on je konstruiran tek nakon Drugog svjetskog rata. Dakle, sve do
pedesetih godina prošlog stoljeća biolozi nisu mogli čak ni potvrditi
da stanične membrane postoje. Do tada su mnogi biolozi
smatrali da se citoplazma drži na okupu jer je po čvrstoći slična
želatini. Uz pomoć mikroskopa biolozi su otkrili da sve žive stanice
imaju membranu i da stanične membrane dijele istu osnovnu,
troslojnu strukturu. Pa ipak, jednostavnost te strukture u opreci
je s njezinom funkcionalnom složenošću.
U vidu zapanjujuće sposobnosti stanične membrane stanični
su biolozi stekli proučavajući najprimitivnije organizme na ovom
planetu, prokariote. Prokarioti, koji uključuju bakterije i druge
mikroorganizme, sastoje se samo od stanične membrane koja
obavija kapljicu juhaste citoplazme. Iako prokarioti predstavljaju
život u njegovu najprimitivnijem obliku, i oni imaju svoju svrhu.
Bakterija ne skakuće amo-tamo u svom svijetu poput kuglice u
fliperu. Bakterija obavlja osnovne fiziološke životne procese kao
i složenije stanice. Bakterija jede, probavlja, diše, izlučuje otpadne
tvari te čak pokazuje »neurološko« procesiranje. Bakterije mogu
osjetiti gdje je hrana i kretati se prema tom mjestu. Slično tome,
mogu prepoznati otrovne tvari i predatore te namjerno upotrijebiti
manevre za bijeg ne bi li spasile život. Drugim riječima,
prokarioti pokazuju inteligenciju!
Dakle, koja struktura u prokariotskoj stanici daje »inteligenciju«?
U prokariotskoj citoplazmi ne mogu se pronaći organeli
koje pronalazimo u naprednijim, eukariotskim stanicama kao što
su jezgra i mitohondriji. Jedina organizirana stanična struktura
koja se može smatrati kandidatom za prokariotski mozak je stanična
membrana.

Bil Davenhal: Vaše zdravlje zavisi od toga gde živite

http://www.ted.com/talks/lang/scc/bill_davenhall_your_health_depends_on_where_you_live.html

Celine Dion "This time" - Stop violence against women!

NAVIKE

Motivacija je ono što vas pokreće, a navika je ono što vas drži u pokretu. Džim Ron

Život je 10% onoga što nam se zaista dešava i 90% onog kako reagujemo na to. Čarls Svindel

Mi smo ono što radimo s ponavljanjem. To znači da nas navika ponavljanja čini izvandrednima. Aristotel

Ponavljaj nešto dovoljno često i to će početi da postaje TI.
Tom Hopkins

Po rođenju svi su ljudi isti, jedino što ih razlikuje jedne od drugih su njihove navike. Konfučije

Drugu polovinu čovjekovog života ne čini ništa drugo do navike koje je skupljao tokom prve polovine svog života.Dostojevski

Prvo mi stvaramo svoje navike, potom naše navike stvaraju nas. Džon Drajden

Toliko nam je prešlo u naviku da nosimo maske pred drugima da se na kraju pojavimo maskirani pred nama samima. La Rošfuko

Kako trošimo naše dane je isto i kako trošimo naše živote. Eni Dilard

Navika je ili najbolji sluga ili najgori gospodar. Natanijel Emons

Kad god si bijesan, budi siguran da to nije trenutno zlo, već si samo pojačao naviku. Epiktet

Iz naših uvjerenja rađaju se naši postupci;
iz naših postupaka rađaju se naše navike;
iz naših navika rađa se naš karakter i
iz našeg karaktera mi gradimo našu sudbinu.
Henri Henkok