ŠTA JE ŽIVOT?!

Život je prilika – iskusi je
Život je ljepota – divi joj se
Život je san – ostvari ga
Život je izazov – suoči se s njim
Život je zadatak – izvršavaj ga
Život je igra – igraj se

Život je dragocjen – njeguj ga

Život je bogatstvo – čuvaj ga

Život je ljubav – uživaj u njoj

Život je tajna – pronikni je

Život je obećanje – ispuni ga

Život je tuga - prebrodi je

Život je himna – pjevaj je

Život je borba – prihvati je

Život je tragedija – uhvati se s njom u koštac

Život je avantura – usudi se

Život je sreća – zasluži je

Život je život – brani ga

Majka Tereza

Vilijam Li: Možemo li da jedemo da bismo izgladneli rak?

http://www.ted.com/talks/lang/scc/william_li.html

PROROK: O DAVANJU I PRIJATELJSTVU

Dajete samo mrvičak ako dajete od bogatstva svoga.
Kad od sebe dajete, istinski dajete.
Jer što je vaše bogatstvo nego stvari koje čuvate i pazite iz straha da vam sutra ne zatrebaju?
A sutra, što će sutra donijeti preopreznome psu koji zakopava kosti u neutrtu pijesku dok hodočasnike prati do svetoga grada?
I što je strah od nužde nego nužda sama? Nije li žeđ, koje se strašite dok vam se izvor prelijeva, neutaživa?
Ima ih koji daju mrvičak od mnogoga što imaju - i daju to da bi ih drugi prepoznali, i njihova skrivena želja obezvređuje njihove darove.
A ima ih koji imaju malo i sve daju.
To su vjernici života i darežljivosti života, i njihova škrinja nikad nije prazna.
Ima ih koji daju s radošću, i ta je radost njima nagrada.
Ima ih koji daju s boli, i ta je bol njihovo krštenje.
Ima ih koji daju ne upoznavši boli davanja, niti traže radosti, niti daju opominjući se vrline;
Oni daju kao što u dolini mrča širi miomiris u prostor.
Rukama takvih govori Bog, i na njihove se oči smiješi na zemlju.
Dobro je dati kad tko moli, ali je bolje dati nezamoljen, razumijevanjem;
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.
A ima li išta što ćete zadržati?
Sve što imate jednog će se dana razdati;
Stoga, dajite sada, da doba davanja pripadne vama, a ne vašim baštinicima.
Često kažete: »Dao bih, ali samo potrebitima.«
Ali, voćke u vašem voćnjaku ne kažu tako, ni stada na vašem pašnjaku.
Daju da bi mogli živjeti, jer zadržavati znači propadati.
Zacijelo, tko je vrijedan da primi svoje dane i noći, vrijedan je svega što vi imate.
I onaj koji je zaslužio da pije iz oceana života zaslužuje da napuni čašu i iz vašega potočića.
I koja zasIuga može biti veća od one što leži u hrabrosti i povjerenju, dapače u milosrđu, primanja?
I tko ste vi da bi ljudi morali razderati svoje grudi i razgolititi svoj ponos da biste vi mogli vidjeti njihovu vrijednost ogoljelu i njihov ponos postiđen?
Prvo gledajte da sami zaslužite da budete davaoci, i oruđe davanja.
Jer, odista, život daje životu - dok ste vi, koji se smatrate davaocima, samo svjedoci.
I vi primaoci - a svi ste vi primaoci - ne prihvaćajte nikakva tereta zahvalnosti, da ne biste podjarmili sebe i onoga tko daje.
Radije se dignite zajedno s davaocem na njegovim darovima kao na krilima;
Jer, previše se sjećati svojega duga jest sumnjati u plemenitost onoga koji ima prostodušnu zemlju za majku, i Boga za oca.


Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba.
On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću.
On je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer, dolazite k njemu gladni, i ištete od njega spokoja.
Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se reći »ne«, niti se suzdržavate od »da«.
I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce;
Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje.
Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se;
Jer, što najviše volite u njemu, može biti razgovjetnije kad je odsutan, kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline.
I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha.
Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i diobe radosti.
Jer, u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se.

Halil Džubran




"When he died his eyes were closed... 
but his heart was open..."

MEDITACIJE LJUBAVI 20.

Ranije ili kasnije, u svakom ljudskom duhu javlja se želja za svetošću i duhovnošću, želja za Bogom, kako god ga nazvali. Mistici govore o „božanskom" što je svu­da oko nas, na dohvat ruke, koje bi dalo smisao našem životu, učinilo ga lepim i bogatim, samo kad bismo zna­li da ga otkrijemo. Ljudi imaju neku nejasnu ideju o to­me i, da bi shvatili šta im je činiti da bi došli do nečega što nazivaju Svetost i Duhovnost, listaju knjige i odlaze kod duhovnih učitelja. Usput operišu najrazličitijim me­todama, tehnikama, duhovnom praksom, formulama; i, na kraju, nakon godina i godina uzaludnih pokušaja, osta­ju obeshrabreni i izgubljeni, pitajući se u čemu je greška. Najčešće, krivicu svaljuju na sebe, uz samoubeđivanje da je tehnike trebalo praktikovati uredno i po propisima, s više marljivosti i upornosti, da bi na kraju došli do uspeha.

Ali do kakvog uspeha? Niko nema jasnu ideju kakva je ta svetost za kojom se traga, i ostaje osećanje da se ži­vot stalno odvija u stanju konfuzije, u duši ostaje magla nemira, nesigurnosti i strepnji, i mi vidimo sebe i dalje kao neelastične, posesivne i rđave u odnosima sa bliž­njim. I tako se ponovo bacamo, s obnovljenim žarom, u napore koji nam se čine neophodnim da bismo dostigli nešto za čim težimo.

Takve osobe nikada nisu zastale da razmotre jedno­stavnu činjenicu: njihovi napori samo su put bez izlaza, oni samo pogoršavaju stvari, kao što se požar pogoršava kad se vatra gasi vatrom. Napor ne podstiče razvoj i zre­lost. Napor - kakav god oblik poprimio: snagu volje, na­viku, tehniku, duhovnu praksu - ne vodi nikakvom pre­obražaju. Može najviše odvesti do neke vrste represije, ili pribaviti lek za bolest koja je duboko ukorenjena.

Napor i tenzija mogu promeniti nečiji stav, ali ne i njegovu ličnost. Zamislite čoveka koji hoće da osvoji lju­bav žene i zato pokušava da popravi svoj izgled, da „obli­kuje" savršenije telo, da učini svoje ponašanje prijatni­jim, a tehnike zavođenja efikasnijim. Ljubav se ne osvaja praktičnim vežbama, već realnošću svoje ličnosti. A do toga se nikada ne stiže puteni napora i tehnika.

Tako je i sa Duhovnošću i Svetošću - ne donosi vam ih ono što činite, one nisu prekrivač koji neko može ku­piti, ili nagrada koja se dobija za svoje zasluge. Od zna­čaja je samo jedno - kakvi ste, šta možete postati. Sve­tost nije plod osvajanja, već milosti. Milosti koja se zove „spoznaja", milosti koja je „gledanje", „posmatranje", „razumevanje". Ako biste pristali da uključite svetlost spoznaje, i da pažljivo posmatrate sebe i svaku stvar ko­ja vas okružuje u svakodnevnom životu; ako biste videli sebe odražene u ogledalu spoznaje na isti način na koji vi­dite svoje lice u ogledalu (znači jasno, oštro, baš onakvo kakvo je) bez ikakvog iskrivljenja i popravki; ako biste na taj način posmatrali sebe, bez ikakve dodatne procene i suda, postali biste najednom svesni čudesnih promena ko­je se dešavaju u vama.

Međutim, vi ne možete kontrolisati ove promene, ne možete ih unapred planirati, kao što ne možete odlučiti kada i kako će se obistiniti. Samo je ta spoznaja ko­ja ne prosuđuje u stanju da izleči i preobrazi, ali na svoj način i u svoje vreme.

Na šta je najvažnije uperiti svetlost spoznaje? Na vaše reakcije i vaše odnose. Kad god se nađete u prisus­tvu neke osobe ili stvari, bilo kakve da su, u bilo kojoj situaciji, vi imate beskrajno različite reakcije, pozitivne ili negativne. Analizirajte ove reakcije, posmatrajte šta one u stvari znače i odakle potiču, ali bez osude ili okrivIjavanja sebe, bez ikakve želje za bilo čim, a pogotovo bez truda da ih promenite. To (i samo to) se traži od vas da bi svetost napravila prvi korak u vama.

Ali, reći ćete možda, zar nije sama ta spoznaja na­por? Ne, ako ste je bar jednom oprobali. Jer tada shvatate da je spoznaja radost, kao radost deteta koje začuđe­no izlazi da otkrije svet. Čak i kada ova spoznaja otkrije neprijatne stvari u vama, ona uvek u sebi nosi oslobođe­nje i radost.

Na ovoj tački shvatićete da nesvestan život nije vredan da bude proživljen, jer je prezagađen mrakom i pat­njom.

Ako se u početku osećate lenjim da ostvarite ovu spoznaju, nemojte primoravati sebe, jer to bi samo ob­novilo vašu napetost i nemir. Budite jednostavno svesni svoje lenjosti, bez ikakve osude ili okrivljavanja sebe. Shvatićete tada da spoznaja ima u sebi onoliko tenzije koliko i čovek koji treba da ode kod ljubljene osobe, ili toliko napora koliko treba gladnome da ustima prinese komad hleba, ili koliko treba alpinisti da se popne na vrh svoje omiljene planine: velika energija, uz velike teškoće, ali bez ikakve prinude. Sve postaje takoreći kao igra! Dru­gim rečima, spoznaja je aktivnost koja se odvija bez na­pora, bez tenzija.

Da li će vam ova spoznaja doneti svetost koju traži­te? Da i ne.

Činjenica je da nikada nećete moći da proverite. Jer, autentična svetost, ona koja se ne može dostići napori­ma, tehnikama i prinudom, potpuno je nesvesna same sebe. Ako je u vama, vi nemate ni najmanje svesti o to­me. Još više: vi nećete ni misliti o njoj, jer u vama pot­puno nestaje svaka ambicija da postanete svetac ili sve­tica, od momenta kada živite svaki trenutak postojanja koje je spoznaja učinila ispunjenim, srećnim i oslobođe­nim.

Dovoljno je da budete budni i otvorenih očiju...

Antoni De Melo

AJNŠTAJNOV REZON

Značajni problemi sa kojima smo suočeni ne mogu se riješiti na istom nivou razmišljanja na kom smo bili kad smo ih i stvorili.

Nikada do otkrića nisam došao isključivo racionalnim razmišljanjem.

Čitanje, nakon određenih godina, odvraća čovjekov um od njegovih stremljenja. Bilo koji čovjek koji isuviše mnogo čita, a pritom svoj mozak koristi isuviše malo, pada u naviku lijenog razmišljanja.

Prava vrijednost čovjeka sastoji se u tome, u kojoj mjeri je i u kom smislu mogao da se oslobodi svoga JA.

Svijet je opasan po život, ne zbog onih koji čine zlo, nego zbog onih koji to posmatraju i dopuštaju.

Nacionalnost  je dječija bolest. To su ospice čovječanstva.

Ne vjerujem u teološkog Boga koji nagrađuje dobro, a kažnjava zlo.

The Interview With God

RAZGOVOR S BOGOM 


Usnio sam da razgovaram s Bogom.

"Dakle, ti bi želeo razgovarati sa mnom", reče Bog.

"Ako imaš vremena", rekoh.

Bog se nasmeši.

"Moje je vreme večnost.
Šta si me hteo pitati?"

"Šta te najviše iznenađuje kod ljudi"?


Bog odgovori:
"Što im je detinjstvo dosadno.
Žure da odrastu,
a potom bi opet želeli da postanu deca.

Što troše zdravlje da bi stekli novac,
pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.

Što razmisljaju teskobno o budućnosti,
zaboravljajući sadašnjost.
Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.


Što žive kao da nikada neće umreti,
a onda umiru kao da nikada nisu živeli."

Bog me primi za ruku
Ostadosmo na trenutak u tišini.

Tada upitah:

"Kao roditelj,
koje bi životne pouke želeo da tvoja deca nauče?"

Osmehujući se, Bog odgovori:

"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voleti.

Da nauče da nije najvrednije ono što poseduju,
nego ko su u svom životu.

Da nauče kako se nije dobro upoređivati s drugima...

Da nauče kako nije bogat onaj čovek koji najviše ima,
nego onaj kojem najmanje treba.

Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi
da se duboko povredi voljeno biće,
a potom su potrebne godine da se izleči.

Da nauče opraštati sami opraštajući.

Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nežno vole,
ali to ne znaju reći niti pokazati.

Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće.

Da nauče da dve osobe mogu posmatrati istu stvar,
a videti je različito.

Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima...
a ipak ih voli.

Da nauče kako nije uvek dovoljno da im drugi oproste.
Moraju i sami sebi opraštati."

Ljudi će zaboraviti šta si rekao.
Ljudi će zaboraviti šta si učinio.
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osećaje u njima pobudio.

Mislim na tebe. 


Neale Donald Walsch


http://www.theinterviewwithgod.com/flash/IWG_net.swf

MEDITACIJE LJUBAVI 19.

„Svetiljka teluje oko...

ako li oko tvoje bude kvarno

i telo će tvoje biti tamno."

Lk. 11,34

Mnogi od nas misle da bi svet mogao biti spašen sa­mo ako bi se združile dobra volja i tolerancija. To je la­žna ideja. Svet ne može biti spašen dobrom voljom ili to­lerancijom, već jasnoćom misli. Od kakve bi koristi bilo da ste tolerantni prema drugima, ako ste istovremeno ubeđeni da ste samo vi u pravu, i da greši svako ko mi­sli drukčije? To nije tolerancija - to je samo popustlji­vost, a ona ne vodi sjedinjavanju srca, već njihovom raz­dvajanju, jer vi ste onaj koji je gore, dok su drugi dole, i ta pozicija može da rodi samo osećanje superiornosti u vama, uz osećanje ozlojeđenosti u drugima, a tako se stva­ra samo još veća netolerancija.

Autentična tolerancija rađa se isključivo iz oštre sve­sti o golemom neznanju kojim smo svi bez razlike zaga­đeni kada je istina u igri.

Jer, istina je u svojoj suštini tajna. Duh može intu­icijom dopreti do nje, ali nije u stanju da je uhvati, još manje da je izrazi recima. Naše mentalne strukture mo­gu da ukazu na nju, da usmere našu pažnju u pravcu istine, ali ne mogu da je prevedu u verbalni oblik.

Uprkos tome, svi strasno govore o „vrednosti dijalo­ga" - ali na šta se svodi taj dijalog? U najgorem slučaju, „dijalog" je samo maska kojom pokušavamo da ubedimo drugoga u prednost naše pozicije; u najboljem, „dijalog" nas spašava da ne postanemo žaba u svojoj bari, žaba koja misli da je u toj bari sadržan vaskoliki svet.

Šta se događa kada se različite žabe iz različitih bara okupe da razmene sopstvena iskustva i ubeđenja? Doga­đa se da se njihov vidik širi sve dok ne obuhvati postoja­nje drugih, različitih, žaba; međutim, one istovremeno ne uspevaju ni da pojme okean istine koji ne može biti za­tvoren u granice mentalne bare. I tako sirote žabe na­stavljaju svoje prepirke... nastavljaju da govore o „mom" i „tvom", o „tvom" iskustvu, „tvojim" ubeđenjima, „tvo­joj" i „mojoj" ideologiji, itd. Opštenje kroz formule nika­da neće obogatiti one koji to čine, jer formule, kao gra­nice bare, samo razdvajaju - dok isključivo bezgranični okean spaja.

Ali da bi stigli do tog okeana istine koji ne zna za ograničenja, neophodno je imati bistrinu duha i lucid­nost misli. Šta je ta lucidnost misli, i kako se dolazi do nje?

Prvo što treba da znate je sledeće: nije neophodno naučiti mnogo stvari. Jasna misao je tako jednostavna da je može imati i desetogodišnje dete. Ono što je potreb­no nije, dakle, da nešto dobro naučite, već suprotno od toga - da se odučite; ne traži se talenat, već hrabrost.

Da biste shvatili ovo razmatranje, zamislite dete u naručju stare i ružne sluškinje. Dete je suviše malo da bi u glavi imalo predrasude odraslih; međutim, dok se IjuIjuška u naručju te žene, ono ne barata etiketama koje je proizveo njegov mozak, kao „crna žena", „bela žena", „ru­žna", „ljupka", „stara", „mlada", „majka", „sluškinja", već barata stvarnošću. Ta žena uzvraća na njegovu potrebu za ljubavlju - to je stvarnost koja pokreće to dete, ne ime te žene, njena figura, njena vera ili rasa. Njemu su to potpuno nevažne stvari. Dete još uvek nema stavove ili predrasude.

To je područje u kome se može ostvariti lucidnost misli. Da bi ga dostigli, treba odbaciti sve naučeno i oživeti u sebi duh deteta, koji je još imun od iskustava iz prošlosti, kao i od uslovljenosti koje nam potpuno zatva­raju put da pogledamo stvarnosti u lice.

Uronite duboko u sebe i proučite svoje reakcije u od­nosu na ljude i situacije. Iznenadiće vas i zgroziti ako uočite koliko je zaštitnih mehanizama u pozadini vaših reakcija. Nikada ne reagujete na konkretnu realnost od­ređene osobe ili stvari, već na principe, ideologije, čitav sistem političkih, ekonomskih, religioznih i psiholoških mišljenja u vama; vi reagujete na unapred stvorene ideje i predrasude, bilo pozitivne ili negativne. Suočite se sa svakom posebno - osobom, stvari ili situacijom - i po­kušajte da otkrijete predrasude koje stvaraju barijeru iz­među realnosti pred vama i vaših programiranih percep­cija i projekcija te stvarnosti. Ova vežba daće vam takvo božanske otkrovenje da vam to ni Sveti spisi ne bi daro­vali.

Predrasude i unapred stvorene ideje nisu jedini ne­prijatelji jasnog mišljenja. Postoji još jedan par: želja i strah. Da bismo došli do jedne jedine misli koja nije za­gađena emocijama kao što su želja, strah i sebični inte­res, potreban je zastrašujuće strog asketizam. Mi uglav­nom pogrešno mislimo da je naše razmišljanje plod mozga; međutim, ono je plod srca, koje je uvek prvo da izvede zaključke, prosleđujući zatim mozgu da formuliše rezonovanje koje će opravdati takav stav. I ovde imate pred sobom jedno božanske otkrovenje. Analizirajte ne­ke zaključke do kojih ste došli, i videćete koliko su zaga­đeni interesom. To je istina koja važi za svaki zaključak, osim ako ga smatrate privremenim. Mislite, recimo, na upornost kojom se držite svojih zaključaka o ljudima - da li su ti vaši sudovi potpuno slobodni od emocija? Ako verujete da jesu, to je po svoj prilici zato što još niste dovoljno duboko proučili sebe.

Pred nama je glavni uzrok svih podela i sukoba me­đu nacijama i pojedinim ljudima. Tvoji interesi ne podu­daraju se sa mojim, kao što se tvoje misli i zaključci ne slažu sa mojim. Koliko uopšte znate osoba čiji je način razmišljanja bar ponekad suprotan njihovim ličnim inte­resima!? I koliko ste puta vi lično razmišljali na takav, objektivan način? Koliko ste puta uspeli da dignete ne­premostivu prepreku između misli koja vam se javlja u mozgu, i strahova i želja koji se bore u vašem srcu? Sva­ki put kad pokušate, shvatićete da ono što je potrebno za lucidnost misli nije um, inteligencija - bilo bi previše lako - već hrabrost koja poražava strahove i želje; jer, u trenutku kada nešto želite ili od nečeg strepite, vaše srce se, svesno ili nesvesno, postavlja kao prepreka na putu vaše misli.

Mnogi geniji potvrdili su da za otkrivanje istine ni­su potrebne teoretske formulacije, već srce sposobno da odbaci svoju uslovljenost i lične interese, kad god se ra­đa neka misao; srce koje nema šta da štiti niti da želi, srce koje ostavlja duh slobodnim da ide svojim putem, oslobođeno okova, bez straha, slobodno, u traganju za istinom; srce uvek spremno da prihvati nove činjenice i da promeni svoje poglede na svet.

Takvo srce postaje "čarobna lampa", koja razgoni tmine sa čitavog tela Čovečanstva. Kada bi svako ljudsko biće bilo obdareno takvim srcem, niko više ne bi etiketi­rao sebe kao „komunistu", „kapitalistu", „hrišćanina", „muslimana" ili „budistu". Lucidna jasnoća njihovih vi­zija otkrila bi im da su sve misli, sve predrasude, sva verovanja, samo znaci njihovog neznanja.

U toj spoznaji, zidovi koji razdvajaju njihove uvaže­ne bare srušili bi se, otvorivši put okeanu koji sjedinjuje sve narode u istini.

Antoni De Melo

DJEČIJI MEMORANDUM RODITELJIMA

-Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da mogu imati sve što želim. Samo vas iskušavam!

-Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazuje gdje mi je mjesto!

-Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu!

-Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje, i tjera me na to da pobjegnem od svake obaveze!

-Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje, pa ću izgubiti vjeru u vas!

-Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih doći do još koje ”pobjede”!

-Nemojte se previše žalostiti kad vam kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bi htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili!

-Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti ”velikog frajera”!

-Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas doživljavati kao sluge!

-Nemojte da moje loše navike obuzmu svu vašu pažnju.To me samo ohrabruje da nastavim!

-Nemojte me ispravljati pred drugima. Biću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate nasamo i tiho!

-Nemojte o mom ponašanju raspravljati za vrijeme svađe. Tada slabije čujem, a i nisam sklon saradnji!

-Nemojte mi držati pridike. Dobro znam šta je pravo, a šta krivo!

-Nemojte zaboraviti da volim eksperimentisati, ja iz toga učim. Budite strpljivi!

-Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na svom iskustvu!

-Nemojte govoriti da ste idealni i nepogriješivi! S takvima je teško živjeti!

-Nemojte da moja stahovanja postanu vaše tjeskobe. Tada ću se još više uplašiti! Pokažite da ste hrabri!

- Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete vidjećete da ću prestati da pitam, informacije ću tražiti na drugom mjestu!

-Nemojte odgovarati na moja besmislena i smiješna pitanja. Uvjerićete me da želite da se bavite samo sa mnom!

-Tretirajte me kao prijatelja, pa ću i ja biti vaš!

-Upamtite: više učim iz primjera nego iz kritike!

Adora Svitak: Šta odrasli mogu da nauče od dece

http://www.ted.com/talks/lang/scc/adora_svitak.html

Bruce H. Lipton - BIOLOGIJA VJEROVANJA 3.

Giant lanterns are displayed as part of Mid-autumn festival celebration at a park in Hong Kong on September 22, 2010. The Mid-Autumn Festival is held on the 15th day of the eighth month in the Chinese calendar; a date that parallels the autumnal equinox of the solar calendar, when the moon is at its fullest. (MIKE CLARKE/AFP/Getty Images)

Usvajanje staničnih pouka?


Koristeći te stanične zajednice kao uzor došao sam do zaključka
da mi nismo žrtve svojih gena nego gospodari svojih
sudbina sposobni stvoriti živote pune mira, sreće i ljubavi. Svoju
sam hipotezu iskušao na vlastitom životu nakon poticaja od slušatelja
na mojim javnim predavanjima, koji su me pitali zašto mi
te spoznaje nisu osobno donijele više sreće. Bili su u pravu: trebao
sam integrirati novu biološku svjesnost u svoj svakodnevni
život. Znao sam da sam uspio kada me jednog lijepog subotnjeg
jutra u kafiću Big Easy konobarica upitala: »Srce, ti si najsretnija
osoba koju sam ikad vidjela. Reci mi, dijete, zašto si tako sretan?«
Njezino pitanje me iznenadilo, no svejedno sam izlanuo: »Ja sam
u raju!« Konobarica je protresla glavom ne promrmljavši »bože
moj«, i nastavila primati moju narudžbu za doručak. Pa, to je bilo
točno. Bio sam sretan, sretniji nego ikada prije u životu.
Velik dio vas, skeptičnih čitatelja, s pravom će biti sumnjičavi
prema mojoj tvrdnji da je Zemlja raj. Jer, raj je, prema definiciji,
također prebivalište Boga i blaženih mrtvih. Jesam li doista
mislio da je New Orleans, ili bilo koji drugi velegrad, mogao biti
dio raja? Odrpani beskućnici, žene i djeca što žive po sporednim
uličicama; zrak tako tmuran da čovjek nikad ne bi otkrio da uopće
postoje zvijezde; rijeke i jezera tako zagađeni da u njima mogu
živjeti samo nezamislivi, »jezivi« životni oblici. Da je ta Zemlja
raj? Tu živi Bog? On poznaje Boga?
Odgovori na ta pitanja su: Da, da i mislim da da. Pa, da
budem potpuno iskren, moram priznati da ne poznajem cjelokupnog
Boga osobno, budući da ne poznajem sve vas. Za boga
miloga, tu je preko šest milijardi VAS. I da budem još potpunije
iskren, doista ne poznajem ni sve članove biljnog i životinjskog
carstva, a vjerujem da su oni također dio Boga.
Besmrtnim riječima Tima Taylora, voditelja emisije Tool time:
Riiiiikverc! Govori li on da su ljudi Bog?«
Pa... da. Naravno da nisam prvi koji to kaže. U Postanku je
Upisano da smo svi stvoreni na sliku Božju. Da, ovaj uvjereni
racionalist sada citira Isusa, Buddhu i Rumija. Napravio sam puni
krug od redukcionizma, znanstvenog pogleda na život do duhovnog.
Napravljeni smo na sliku Božju i kada želimo poboljšati
naše fizičko i mentalno zdravlje moramo nanovo uvrstiti Duh u
jednadžbu.
Budući da nismo bespomoćni biokemijski strojevi, gutanje,
tableta svaki put kada se nađemo u mentalnom ili fizičkom
neskladu nije pravo rješenje. Medikamenti i operacije moćna su
oruđa kada ih se ne upotrebljava preko mjere, međutim ideja o
čarobnoj piluli je fundamentalno pogrešna. Svaki put kada se
medikament unese u tijelo da bi se popravila tjelesna funkcija A,
neizbježno dolazi do poremećaja funkcije B, C ili D. Našim tijelima
i našim umovima ne upravljaju genetski regulirani hormoni
i neurotransmiteri. Našim tijelima, našim umovima, a tako i našim
životima upravljaju naša vjerovanja... O, vi malovjerni!



Svjetlo izvan kutije


U ovoj knjizi povući ću poslovičnu crtu u pijesku. S jedne
strane crte je svijet definiran neo-darvinizmom koji život opisuje
kao neprekidan rat biokemijskih robota. S druge strane crte je
»nova biologija« koja život opisuje kao kooperativno putovanje
moćnih pojedinaca koji mogu sami sebe programirati da bi kreirali
radošću ispunjene živote. Kada prijeđemo tu crtu i istinski
shvatimo novu biologiju više nećemo svađalački raspravljati o
ulogama prirode i odgoja jer ćemo spoznati da potpuno svjestan
um može nadjačati kako prirodu tako i odgoj. Također, smatram
da ćemo doživjeti paradigmatsku promjenu čovječanstva jednaku
onoj kada smo saznali da Zemlja nije ravna nego okrugla.
Studenti humanističkih znanosti koji su možda zabrinuti da
će ova knjiga biti nerazumljivo znanstveno predavanje ne trebaju
se bojati. Dok sam bio sveučilišni profesor teško sam podnosio
svoje trodijelno, neudobno odijelo, sputavajuću kravatu, cipele s
kapicom i beskrajne sastanke, međutim volio sam predavati. I u
svom post-sveučilišnom životu stekao sam mnogo predavačke
prakse; predstavio sam načela nove biologije tisućama ljudi iz cijelog
svijeta. Kroz ta predavanja izbrusio sam svoje predstavljanje
znanosti u lako razumljiv engleski, ilustriran živopisnim dijagramima
od kojih su mnogi reproducirani u ovoj knjizi.
U prvom poglavlju govorim o »pametnim stanicama« te o
tome zašto i kako nas one mogu toliko mnogo naučiti o našim
umovima i tijelima. U drugom poglavlju izlažem znanstvene dokaze
kako bih vam pokazao da biologijom ne upravljaju geni.
Također, predstavljam vam uzbudljive pronalaske epigenetike,
novog područja biologije koje otkriva tajnovite načine na koje
okoliš (priroda) utječe na ponašanje stanica bez mijenjanja genetskog
koda. To je područje koje razotkriva nove složenosti u
prirodi bolesti, uključujući rak i shizofreniju.
Treće poglavlje govori o staničnoj membrani, »koži« stanice,
Zacijelo ste čuli više o staničnoj jezgri koja sadrži DNK nego o
njezinoj membrani. Međutim, pionirska znanost otkriva sve više
detalja o onome što sam ja zaključio prije više od dvadeset godina
- da je membrana pravi mozak funkcioniranja stanice. U
četvrtom poglavlju govorim o zapanjujućim otkrićima kvantne
fizike. Ta otkrića imaju duboke implikacije za razumijevanje i liječenje
bolesti. Međutim, konvencionalni medicinski establishment
u svoja istraživanja i obrazovanje na Medicinskim fakultetima još
nije, i to s tragičnim posljedicama, inkorporirao kvantnu fiziku.
U petom poglavlju objašnjavam zašto sam ovu knjigu naslovio
Biologija vjerovanja. Pozitivne misli imaju ogroman učinak
na gene, međutim samo kada su u skladu s podsvjesnim programiranjem.
Jednako snažan učinak imaju i negativne misli. Kada
prepoznamo kako ta pozitivna i negativna uvjerenja upravljaju
našom biologijom, to znanje možemo iskoristiti za stvaranje života
ispunjenih zdravljem i srećom. Šesto poglavlje otkriva zašto
stanice i ljudi imaju potrebu rasti i kako strah obustavlja taj rast.
Sedmo poglavlje se usredotočuje na svjesno roditeljstvo.
Kao roditelji, moramo razumjeti svoju ulogu u programiranju
uvjrenja naše djece i utjecaj koji ta uvjerenja imaju na život djece.
Ovo poglavlje je važno bez obzira jeste li roditelj ili ne, jer kao
bivšoj djeci uvid u našu programiranost i njezin utjecaj na naše
živote često nam je vrlo signifikantan. U Zaključku se osvrćem na
to kako me je razumijevanje nove biologije dovelo do spoznaje
o važnosti integracije područja duha i područja znanosti, što je
radikalan zaokret u odnosu na moju povijest agnostičkog znanstvenika.
Jeste li pripravni upotrijebiti vaš svjesni um kako biste stvorili
život prepun zdravlja, sreće i ljubavi, bez pomoći genetskih
inženjera i bez da postanete ovisni o lijekovima? Jeste li spremni
istražiti stvarnost alternativnu onoj koju pruža medicinski model
ljudskog tijela kao biokemijskog stroja? Ne prodajemo nikakve
kućne potrepštine ni osiguranje. Ne trebate ništa kupiti ni zaključiti
policu osiguranja. Radi se samo o tome da privremeno obustavite
svoja arhaična uvjerenja koja ste primili od znanstvenog i
medijskog establishmenta a da biste mogli razmotriti uzbudljivo
novo znanje koje vam nudi pionirska znanost.

Bruce H. Lipton