Странице

среда, 29. септембар 2010.

MEDITACIJE LJUBAVI 12.

Šta znači voleti? Znači biti osećajan, prijemčiv na život, stvari, ljude; znači biti u skladu sa samim sobom i svime što nas okružuje, ne is­ključujući bilo šta i bilo koga. Isključivost je uvek znak da ste ogrubeli, da ste zatvorili vrata za sobom. Kada se ta grubost ispolji, senzibilnost umire. Neće vam biti teško da otkrijete primere takve bezosećajnosti u svom životu.
...
Kako da dođete do takve ljubavi? Ne možete, jer je ona već u vama. Sve što treba da činite je da uklonite prepreke koje ste postavili na putu svoje prijemčivosti, otvorenosti prema životu,  i ona će izroniti na površinu.     
Dve glavne prepreke stoje na putu osećajnosti - pre­drasude i veze. Čim stvorite ideju o nekoj osobi, stvari ili situaciji, odmah izvlačite zaključke. Na taj način blo­kirate i poništavate svoju prijemčivost - postajete plen predrasude, i od tog trenutka njenim očima gledate tu osobu. Drugim recima, više je ne vidite.
Ali kako onda možete biti osećajni prema osobi koju čak i ne vidite? Uzmite kao primer nekog poznanika i razmislite do kakvog ste pozitivnog ili negativnog za­ključka došli u odnosu na njega, zaključka koji imate na umu kada se nalazite pred njim. U trenutku kada kažete: „Taj i Taj je mudrac", ili je okrutan, blag, raspusnik, bilo šta, vaša percepcija je ogrubela, postali ste plen predrasu­de, i odbijate da vidite konkretnu osobu onakvu kakva je u tom trenutku - postajete kao pilot koji se ravna prema metereološkom izveštaju od prethodne nedelje.
Oštro gledajte na ovakve predrasude - da bi se uklo­nile, dovoljno je prepoznati da su to samo mišljenja, za­ključci, ubeđenja: sve, samo ne odrazi objektivne stvar­nosti.
Kako nastaju veze? Pre svega, susrećete se sa nečim što vam se dopada: s automobilom, primamljivo dizajni­ranim časopisom, pohvalom koju vam je neko uputio. Zatim se javlja želja da se zaustavite nad tim objektom, da ponovo okusite prijatnost. koju je u vama izazvala ta stvar ili osoba. Na kraju ubeđujete sebe da ne možete bi­ti srećni bez te osobe ili stvari, samo zato što ste slast koju u vama izazivaju poistovetili sa srećom.
Na ovoj tački, već ste se zakačili i vezali za nešto, a time dolazi do neizbežnog isključenja ostalih stvari, neosetljivost prema svemu što ne spada u domen objekta vašeg interesovanja. Kad god ostavljate taj objekt, ostavljate i svoje srce zajedno s njim, koje tada ne možete uložiti na nekom drugom mestu. Simfonija života teče dalje, a vi ostajete blokirani, gledajući unazad. Ograniča­vate se na nekoliko taktova melodije, da biste začepili uši za ostatak muzike. Eto kako u vama nastaje dishar­monija i sukob između onoga što vam život nudi i ono­ga za šta ste se vezali.
Zatim stižu napetost i briga, koje su prava smrt za ljubav i radosnu sreću koja je njen plod. Jer ljubav i slo­boda nalaze se samo kad se uživa u svakoj noti života, u trenutku kada stiže, da bi je zatim pustili dalje, spremni da primimo note koje stižu za njom.
Kako se osloboditi neke veze? Ljudi stalno misle na odricanje; ali odreći se nekih delova muzike, isključiti ih iz sopstvene svesti, stvara isto takvo nasilje, iste sukobe i istu bezosećajnost kakve stvara kačenje i zavisnost. Ta­ko ponovo obnavljate grubost u sebi.
Tajna leži u tome da se ničega ne odričete, da se ni za šta ne kačite, da uživate u svakoj stvari, prepustivši da stvari dolaze i prolaze. Kako? Tako što ćete provesti sate i sate posmatrajući iskvarenost sadržanu u svakoj vezi. Vi uglavnom obraćate pažnju na bljesak opijenosti koje vam te stvari donose. Ali postanite svesni i nemira, pat­nji, robovanja koji potiču od njih; istovremeno, prisetite se radosti, mira i slobode koje osećate kad god raskinete neku vezu. Tako ćete prestati da gledate unazad i prepustićete se da vas ponese muzika sadašnjeg trenutka...
...
Kako se ponašati da bi se stvorio jedan srećan, do­bar i miran svet? Neophodno je naučiti ovu jednostavnu, lepu, ali i napornu veštinu: umetnost „gledanja".
Daću vam metod: svaki put kad se osetite gnevnim ili zatrovanim u odnosu na nekoga, nemojte gledati tu osobu, već gledajte same sebe. Pitanje koje treba da po­stavite sebi nije: „Šta nije u redu sa tom osobom?" već: „Šta mi ova razdraženost govori o meni?"

...
Postoji još jedan aspekt koji bi trebalo razmotriti. Uzmimo da vas nervira ono što neka osoba govori ili či­ni, jer njene reči i način na koji nešto radi otkrivaju ne­što iz vašeg života ili vaše ličnosti, što vi odbijate da vi­dite. Zamislite nepriliku koju stvaraju mistici i proroci - niko više nije spreman da ih smatra takvim kada nas iza­zivaju svojim rečima ili svojim životom.
Još jedna stvar je jasna - nervira vas određena oso­ba, jer ne živi prema očekivanjima koje ste u sebi izgra­dili u odnosu na nju. Prva pretpostavka: ako imate neko pravo da zahtevate od tog muškarca ili žene da se pona­ša prema vašim programima (kad se, recimo, ponašaju na nepravedan i okrutan način), neka vam bude. Među­tim, ako već hoćete da promenite ponašanje te osobe, zar ne biste bili efikasniji da niste razdraženi? Razdraže­nost u stvari samo zamagljuje vašu percepciju i čini va­šu intervenciju neumesnom... 
Druga pretpostavka: u mnogim slučajevima, vi ne­mate nikakvog prava da zahtevate da se neko ponaša shodno vašim očekivanjima. Neko drugi, suočen sa is­tom osobom i istim ponašanjem, ne bi uopšte bio izner­viran. Razmišljajte o toj istini, i vaša ljutnja će postepe­no nestati. Zar nije nelogično s vaše strane zahtevati da i drugi žive po normama i standardima koje su vam usa­dili vaši roditelji?
Obratite pažnju još na jednu istinu: ako uzmete u obzir ambijent u kome je ponikla konkretna osoba, nje­na životna iskustva, njen nedostatak svesnosti, zaključićete da se ona ne može ponašati drukčije. Veoma je tačna izreka da spoznaja svega znači opraštanje svima. Kada biste istinski poznavali određenu osobu, morali biste je videti kao hendikepiranu, umesto za prekor i osudu, i vaša ljutnja smesta bi iščezla.
Nakon takve promene u vama, prema istoj osobi odnosićete se sa ljubavlju, a ona će vam najverovatnije uz­vratiti istom merom, i tada ćete otkriti da živite u svetu ljubavi koji ste sami stvorili.


Antoni De Melo

O MUDROSTI!


U neobuzdana mudrosti nema;
niti je u njega moći da se sabere;
ko nije sabran nema spokoja.
A kako da nespokojan bude sretan?
Bagavadgita

Budala je onaj ko ne umije da sakrije svoje mudrosti.
Anoniman

Je li čovjek pametan sudite po njegovim odgovorima, a je li mudar sudite po njegovim pitanjima.
Naguib Mahfouz
 
Najbolji dokaz mudrosti je dobro raspoloženje.
Mišel de Montenj

Mudrost čovjeka ne mjeri se njegovim iskustvom već njegovom sposobnošću da stvara iskustva.
Džordž Bernard Šo

Pametan se nervira zbog gluposti, mudar im se smije.
Kurt Gec

Ako tražiš pametan odgovor, moraš mudro da pitaš.
Gete

Važno je da nikada ne prestanete da postavljate pitanja.
Ajnštajn

MALI PRINC 23.

XXIII poglavlje

-Dobar dan, rece mali princ.
-Dobar dan, rece trgovac.
To je bio trgovac savrsenih pilula koje gase zedj. Covek proguta jednu nedeljno i ne oseca vise potrebu da pije.
-Zasto to prodajes? upita mali princ.
-To je velika usteda u vremenu, rece trgovac. Strucnjaci su proracunali. Covek ustedi pedeset tri minuta nedeljno.
-A sta radi za tih pedeset i tri minuta?
-Radi sta hoce.
"Kad bih ja imao, rece u sebi mali princ, kad bih ja imao slobodnih pedeset tri minuta, uputio bih se sasvim lagano nekom izvoru..."

Antoan de Sent Egziperi

Shinedown - Sound Of Madness (Video)

уторак, 28. септембар 2010.

PERTLA


Žena,
izduvana guma,
bolest,
strast,
strahovi koji te čekaju.
Strahovi tako mirni
da možeš da ih proučavaš
kao figure
na šahovskoj tabli.
Nisu velike stvari ono
što šalje ljude
u ludnicu…
Smrt koja ih čeka,
ubistvo, incest, pljačka, požar ili poplava.
NE.
Niz malih tragedija
je ono što ljude odvodi
u ludnicu.
Ne smrt voljenih,
već pertla koja pukne
iz čista mira.
Najveća prijetnja životu
je gomila tih prostih, običnih stvari
koje mogu ubiti brže od raka,
a koje su uvijek prisutne.
Registarske tablice,
porez,
istekla vozačka dozvola
ili otkaz na poslu.
Kad nešto radiš
ili kad ti nešto rade
žohari ili muve,
slomljeni naslonjač u sjedištu auta,
kad nemaš benzina,
kad imaš previše benzina.
Začepljeni sudoper,
pijani gazda,
kad predsjednika nije briga za tebe,
a guverner je lud.
Kad ti je prekidač za svjetlo razvaljen,
a dušek k’o bodljikavo prase,
105 dolara za par auto dijelova,
kad ti telefonski račun raste,
a tržište rada opada,
kad pukne lanac na vodokotliću
a svjetla na autu se ugase
i prednja i unutrašnja i zadnja
i mračnije je nego u paklu,
a duplo skuplje od toga.
Rane i urasli nokti
i ljudi koji insistiraju na tome da ti budu prijatelji.
To uvijek postoji i gore od toga.
česma što curi, Isus i Božić,
buđava salama, devet dana kiše,
avokado za 50 centi
i ljubičasta pašteta.
Da radiš kao konobarica na normu
da prazniš posude u bolničkim krevetima,
ili radiš u autopraonici,
ili kao perač suđa,
da kradeš torbice nemoćnim staricama,
ostavljajući ih da vrište na trotoarima
sa slomljenom rukom u 80-oj godini.
Iznenadna
dva crvena svjetla u retrovizoru
i krv u tvojim gaćama.
Zubobolja i 979 dolara za protezu
i 300 dolara za zlatni zub,
i Kina i Rusija i Amerika
i duga kosa i kratka kosa i bez kose,
i bez brade i bez lica.
Sa svakom puknutom pertlom
na sto puknutih pertli,
jedan čovjek, jedna žena,
jedna stvar
ode u ludnicu.
Zato, pazi dobro
sljedeći put
kad se sagneš da
zavežeš cipele.
ČARLS BUKOVSKI

Шекхар Капур: Ми смо приче које причамо себи



http://www.ted.com/talks/lang/scc/shekhar_kapur_we_are_the_stories_we_tell_ourselves.html

MALI PRINC 22.

Amira, 2, a flood victim suffering from skin and stomach problems, cries at a hospital in Sukkur, in Pakistan's Sindh province September 1, 2010. Victims of Pakistan's floods queued at hospitals where scant resources were available to treat a rising number of patients. (REUTERS/Damir Sagolj) 

XXII poglavlje

-Dobar dan, rece mali princ.
-Dobar dan, odgovori skretnicar.
-Sta to radis? upita ga mali princ.
-Odabiram putnike, po sveznjevima od hiljadu, odgovori skretnicar. Ispracam vozove koji ih odnose cas na desnu stranu, cas na levu.
Jedan osvetljeni brzi voz, tutnjeci kao grmljavina, zatrese skretnicarevu kucicu.
-Prilicno se zure, rece mali princ. Za cim jure?
-To ne zna cak ni masinovoda, rece skretnicar.
I zatutnja, u suprotnom pravcu, drugi osvetljeni brzi voz.
-Zar se vec vracaju? upita mali princ.
-To nisu isti, rece skretnicar. To je razmena.
-Nisu bili zadovoljni tamo gde su bili?
-Covek nikad nije zadovoljan tamo gde je, rece skretnicar.
I zagrme treci osvetljeni brzi voz.
-Da li to oni gone one prve putnike? upita mali princ.
-Ne gone oni nikoga, rece skretnicar. Oni unutra spavaju ili zevaju. Samo deca pilje kroz prozor.
-Samo deca znaju sta zele, rece mali princ. Ona gube vreme oko jedne lutke od krpa, koja im postaje veoma vazna, i ako im je neko oduzme, ona placu...
-Srecni su, rece skretnicar.

Antoan de Sent Egziperi

MEDITACIJE LJUBAVI 11.

Prva stvar koju primećujemo u očima deteta je nje­gova nevinost, njegova nežna nesposobnost da laže ili koristi maske, da se predstavlja kako je nešto drugo od onoga što jeste. U tome je dete istovetno sa svim poja­vama u prirodi: pas je pas, ruža je ruža, zvezda je zvezda, svaka stvar jednostavno je ono što je. Samo je odra­slo ljudsko biće u stanju da se pretvara da je nešto drugo od onoga što jeste. Kada odrasli kažnjava dete zato što je reklo istinu ili pokazalo ono što misli i oseća, dete uči da se pretvara, i njegova nevinost biva uništena. U tom trenutku ono postaje samo brojka u neizmernoj gomili onih koji govore, obeshrabreni: "Ja više ne znam ko sam", jer kad tako dugo kriju istinu o sebi, na kraju je sakriju i od samih sebe.
Koliko ste nevinosti detinjstva sačuvali u sebi? Po­stoji li još neka osoba u čijem prisustvu možete biti jed­nostavno i u potpunosti onakvi kakvi ste, otvoreni, goli i nevini kao dete?

...
     Pomislite koliko se ljudi žestoko upinje da na sva­ki način postanu ne ono što im je priroda namenila (mu­zičari, kuvari, mehaničari, stolari, baštovani, pronalaza­či), već da postanu „neko": ljudi od uspeha, slave i moći; da postanu nešto što ne donosi spokojno samoostvarenje, već samoveličanje. Govorimo o osobama koje su od­bacile svoju nevinost, jer su odabrale da ne budu ono što jesu, već da na svaki način uzdignu sebe, ponekad samo u svojim očima. Pogledajte svoj svakodnevni život. Mo­žete li naći makar jednu misao, jednu reč ili delo koji ni­su iskvareni željom da postanete „neko", pa čak i kada je to što tražite uspeh na duhovnom planu, ili svetost za koju niko ne zna osim vas?
Nevino dete, kao životinja, ostavlja slobodan put svojoj prirodi da bude i postane samo ono što jeste. Ponekad se i odrasli, koji su umeli da sačuvaju svoju ne­vinost, prepuštaju kao deca impulsima prirode ili sudbi­ne, ne opterećujući sebe da postanu „neko", ili da osta­ve utisak na druge. Ali, za razliku od dece, oni se ne oslanjaju na instinkt, već na neprekidnu pažnju u odno­su na sve što ih okružuje a što se odigrava u njima - ta pažnja ih štiti od zla i podstiče razvoj koji im je Priroda namenila, umesto uzdizanja njihovog ambicioznog 'ega'.
Postoji još jedan način na koji odrasli kvare nevinost dece - tako što ih uče da oponašaju nekoga. U trenutku kada navedete dete da se pretvori u fotokopiju neke dru­ge osobe, vi gasite iskru originalnosti sa kojom je ono došlo na svet. U trenutku kada odlučite da budete kao neko drugi, kakva god je on veličina ili svetac, vi prostituišete svoje biće.
Oplakujte tu božansku iskru jedinstvenosti koja je zakopana u vama, pod naslagama straha - straha da ne ispadnete smešni ili budete odbačeni ako skupite hra­brost da budete ono što jeste i odbijete da se mehanički prilagodite drugima u načinu oblačenja, ponašanja i raz­mišljanja. Uočite koliko ste se prilagodili, ne samo u svom delanju i mislima, već i u svojim reakcijama, emo­cijama, stavovima, vrednovanjima. Vi nemate hrabrosti da odbacite ovo prostituisanje i ispoljite svoju iskonsku nevinost. To je cena koju ste primorani da platite za pa­soš putem koga bivate prihvaćeni u svom društvu ili po­slovnom okruženju. I tako ulazite u svet nakaradnih i kontrolisanih, izgnanika iz carstva koje pripada dečijoj nevinosti.
Još jedan podmukli način da razorite svoju nevinost ogleda se u poređenju i nadmetanju sa drugima - tako zamenjujete svoju jednostavnost ambicijom i željom da budete uspešni kao neko drugi, ili još bolji od njega.
Razmislite: osnovni razlog što je dete u stanju da sačuva svoju nevinost i živi, kao i ostatak prirode, u bla­ženstvu svoga carstva, leži u činjenici da ono još nije usisano u ono što mi nazivamo svetom - u taj tmurni predeo naseljen odraslima koji ne žive svoj život, već samo skupljaju aplauze i divljenje; koji ne znaju za blaženstvo stanja u kome je čovek ono što jeste, već se neprestano i neurotično porede i nadmeću sa drugima, u trci za is­praznim stvarima koje nazivaju uspehom i slavom, čak i kada ih mogu dobiti samo odbacivanjem, ponižavanjem, gaženjem i uništavanjem bližnjih. Ako dozvolite sebi da stvarno pretrpite muke tog pakla na zemlji, da okusite njegovu apsolutnu prazninu, možda ćete doživeti da se u vama jave revolt i tako snažna odvratnost koji će konač­no raskinuti okove zavisnosti i obmane kojima je sputa­na vaša duša, i tako ćete se probiti u slobodu carstva ne­vinosti.

Antoni De Melo

PROBLEM

O ŽENAMA I SEKSU


Žensko dijete odgaja majka, koja za svoju osnovnu funkciju smatra pobrinuti se za to da kćerka dobije odgovarajućeg muža, da ne ostane stara djevica. Potpuna žena iz opažanja svoje okoline saznaje sve što mora znati, naročito kad je upleten kakav muškarac. Tako prepozna sve njegove  i najmanje želje. Uvijek je svjesna svake promjene njegovog raspoloženja, jer vjeruje da su posljedica nečeg, što je ona sama rekla ili uradila. Zbog toga joj se čini da je na njoj da zadovolji svog muškarca. Bez obzira kakve joj riječi majka upućivala na račun toga, kćerku uzgaja kao životinju za seks. Sve ženske su prevarene i prisiljene na udaju. Ali ljudska su bića dovoljno pametna da bi za sebe zahtijevala više nego što je samo ispunjavanje zakona razmnožavanja. Razvijati se, je jednak, ako ne i važniji zakon od zakona razmnožavanja.
Tajša Abelar
Ženama treba razlog za seksualni odnos. Muškarcima jedino treba mjesto. 
Bili Kristal
Žene umiju odglumiti orgazme. Zato muškarci znaju odglumiti cijeli brak. 
Šeron Stoun


понедељак, 27. септембар 2010.

Sem Haris: Nauka može da da odgovore na moralna pitanja



http://www.ted.com/talks/lang/scc/sam_harris_science_can_show_what_s_right.html

SREĆAN JE KO UMIJE DA VOLI








Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gde treba tražiti prave izvore radosti i smisla.
Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjećamo ono što daje vrijednost i i ljepotu našem postojanju. Gdje god bi se na zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija.
Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Ljepota nije ništa, vidio sam lijepe muškarce i lijepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj ljepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako osjeća; bilo je bolesnika punih volje za životom koji su je njegovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje.
Ali sreća je uvijek bila tamo gdje je neko umio da voli i živio za svoja osjećanja; ako ih je njegovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Ljepota ne pruža radost onome ko je posjeduje, već onome ko umije da je voli i da joj se divi.
Herman Hese

VOLJETI JE KAO JESTI VIŠNJE


- Da li je tebi uopšte jasno da se ti i ja non-stop svađamo oko nečega?
Gotovo sve vrijeme se svađamo.
- A ti? Voliš li višnje?!
- Da. Mnogo. Kakve to sad ima veze?
- A ispljuneš li koštice kada ih jedeš?!
- Da, naravno!!!
- E isto tako je i u ljubavi…NAUČI DA PLJUJEŠ KOŠTICE, A ISTOVREMENO I DA VOLIŠ VIŠNJE!

MEDITACIJE LJUBAVI 10.

Posmatrajte svoju egzistenciju i primetićete koliko ste je podredili drugim ljudima. Kakav je rezultat? Ljudi vas na kraju ščepaju u smrtonosni zagrljaj. Njihovim prihvatanjem, odobravanjem, laskanjem, prekorima, oni u suštini kontrolišu vaše ponašanje; ljudi imaju moć da ispune vašu usamljenost svojim prisustvom; mogu da uzdignu vaš duh na sedmo nebo svojim pohvalama, kao što imaju moć da vas svedu na običnu krpu svojim kri­tikama i odbacivanjima...
...Osnovni put ka samoostvarenju ne prolazi kroz mno­štvo ljudi - on prolazi kroz aktivnosti u koje se upušta­mo ne obazirući se na uspeh ili korist. Nasuprot onome što je opšteprihvaćeno mišljenje, lek protiv usamljenosti nije u traženju društva već u kontaktu sa stvarnošću - u trenutku kada stupite u dodir sa stvarnošću, tek tada spoznajete šta je sloboda i šta je ljubav. Odvojite se od drugih, i tako ćete steći sposobnost da ih volite.

Nemojte misliti kako treba pre svega da se družite sa ljudima da bi ste ispoljili svoju ljubav. To ne bi bila ljubav, već jednostavno privlačnost ili saosećanje. Među­tim, ljubav je prvo što se rađa u vašem srcu pri dodiru sa stvarnošću. Ne toliko ljubav prema određenoj stvari ili osobi, već sama ljubav po sebi: određeni stav, predodređenost za ljubav. Ta ista ljubav počeće nakon toga da zrači ka spoljnom svetu stvari i drugih ljudi.


...
Možete pronaći nekoga ko će vam dati podatke o me­hanici, matematici, stranom jeziku, ili vas naučiti da vo­zite bicikl ili radite na kompjuteru. Ali u onome što je stvarno važno - život, ljubav, stvarnost - niko vas niče­mu ne može naučiti. Sve što vam učitelji mogu reći sa­mo su formule, ali u istom trenutku kada prihvatite ne­ku formulu, počinjete da vidite stvarnost kroz filter koji je neko drugi stvorio. Ako prihvatite formule, ostajete zarobljeni - usahnućete i nikada, do svoje smrti, nećete doživeti šta znači kada sami spoznate svet oko sebe.

...
Mogli biste pokušati da uporedite svoja iskustva sa muzikom, poezijom ili slikom. Ali u dubini duše znate da niko neće moći tačno da shvati šta ste videli ili doživeli - nešto što vas čini potpuno nesposobnim da to izrazite recima drugom ljudskom biću, a još manje da ga tome naučite.
Upravo to doživljava neki učitelj kada mu tražite da vas nauči nečemu o životu, Bogu ili objektivnoj stvarno­sti. Sve što može da učini je da vam prenese neku for­mulu, niz povezanih reci. Ali od kakve koristi za vas?
...
Sami idete napred. Eto šta znači osloboditi se svih formula - onih koje potiču od drugih ljudi, koje ste na­učili iz knjiga, onih do kojih ste došli polazeći od sopstvenih iskustava. Međutim, najstrašnije za ljudsko biće je da se upusti u svet nepoznatog, bez zaštite bilo kakve formule.
...
Tako će se u vama pokazati neobična promena, mož­da ne tako očigledna u početku, ali koja će, međutim, vo­diti radikalnom preobražaju. Jer, posle „viđenja", nikada više nećete biti isti kao pre. Doživećete ushićenost slo­bodom, izuzetno poverenje koje potiče od saznanja da svaka formula, koliko god bila sveta, nema nikakvu vrednost; i vi nikada više nećete bilo koga zvati učiteljem
Zato odbacite knjige i formule, skupite hrabrosti da ostavite svoga učitelja, ko god da je, i sami gledajte svet oko sebe.

Antoni De Melo

UVREDE


Osnovna postavka je sljedeća:
“Nikada ne možete uvrijediti nekoga ko ne želi da bude uvrijeđen.”
To je toliko jednostavno i jasno da to ne treba ni razmatrati.
Ali, razmotrimo uvrede kao pojavu, šta one predstavljaju?
Uvreda je uvijek izraz karaktera onoga koji je šalje, kombinovana s dozom frustracije i esencijom mržnje.
Ni u psovci ni u kletvi, mržnja se ne ogleda toliko jasno koliko u pokušaju uvrede (da li će pokušaj uspjeti, zavisi od gorenavedene postavke).
Proces formiranja uvrede je otprilike sljedeći :
1. vrijeđač nema argumente kojima bi se suprotstavio sagovorniku
2. vrijeđač se zbog pomanjkanja argumenata osjeća inferiorno
3. osjećaj inferiornosti puni vrijeđača mržnjom
4. mržnja se transformiše u gnjev
5. gnjev se transformiše u “verbalni mač”, pokušaj da se suparniku umanji vrijednost i da se on time povrijedi (pokušaj uvrede)
6. umanjivši (u svojoj glavi) vrijednost sagovorniku, vrijeđač se osjeća BOLJIM
7. vrijeđač osjeća olakšanje.
Vrijeđajući druge, mi ustvari govorimo o sebi samima – o svojoj nemoći, o svom strahu, o svojoj nesamouvjerenosti. To je ujedno naš pokušaj da se oslobodimo unutrašnje napetosti.
S druge strane, vrijeđajući se zbog nečijih riječi, mi potvrđujemo svoju nemoć, strah, nesamouvjerenost.
***
Uvrede su, dakle, još jedna od stvari koje treba prevazići na putu ka tome da se postane čovjek!

LOŠA NARAV


Jednom bijaše jedan mali dječak koji je imao jako lošu narav. Otac vidjevši to, dade mu jednog dana punu kesu eksera i reče: “Svaki put kada pobjesniš i izgubiš kontrolu nad sobom zakucaj jedan ekser u ovu ogradu.”
Prvog dana dječak je zakucao 37 eksera u ogradu. Tokom sljedećih nekoliko mjeseci on je međutim naučio da kontroliše svoj bijes, tako da se broj ukucanih eksera postepeno smanjivao. Otkrio je vremenom da je lakše kontrolisati svoju narav, nego zakucavati eksere u ogradu.
I tako je došao i dan, da tokom cijelog dana nije nijednom pobjesnio. Rekao je to svom ocu, a otac mu je uzvratio sljedećim zadatkom: “A sada, svakoga dana kada budeš uspio da iskontrolišeš svoju narav, iščupaj iz ograde jedan ekser.”
Mjeseci i godine su prolazili i jednog dana mladić je počupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku, odveo ga do ograde, a potom rekao: “Dobro si uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista.”
“Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož, poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.”
“Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička. Prijatelji su stoga zaista vrlo rijetki dragulji, oni čine da se smiješ, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoju bol, da imaju lijepe riječi i uvijek da im je srce otvoreno za tebe!”
“Zato ne zaboravimo da kažemo svom prijatelju: “Molim te oprosti mi ako sam ikada napravio rupu na tvojoj ogradi.”

MALI PRINC 21.

XXI poglavlje

Tada se pojavi lisica:
-Dobar dan, rece lisica.
-Dobar dan, uctivo odgovori mali princ koji se okrete, ali ne vide nista.



-Evo me ovde, rece jedan glas, pod jabukom...
-Ko si ti? upita mali princ. Vrlo si lepa...
-Ja sam lisica, rece lisica.
-Hodi da se igramo, predlozi joj mali princ. Tako sam tuzan...
-Ne mogu da se igram sa tobom, rece lisica. Nisam pripitomljena.
-Ah! izvini, rece mali princ.
A onda razmislivsi dodade:
-Sta to znaci "pripitomiti"?
-Ti nisi odavde, rece lisica, sta trazis?
-Trazim ljude rece mali princ. Sta znaci to pripitomiti.
-Ljudi imaju puske, rece lisica, i oni love. To je prilicno nezgodno! Ali oni gaje i kokosi. Po tome su zanimljivi. Trazis li kokosi?



-Ne, rece mali princ. Trazim prijatelje. Sta znaci to "pripitomiti"?
-To je nesto sto se davno zaboravilo, rece lisica. To znaci "stvoriti veze..."
-Stvoriti veze?
-Naravno, rece lisica. Ti si za mene samo mali decak slican stotinama hiljada drugih decaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slicna stotinama hiljada lisica. Ali, ako me pripitomis bicemo potrebni jedno drugom. Ti ces za mene biti jedini na svetu. Ja cu za tebe biti jedina na svetu...
-Pocinjem da shvatam, rece mali princ. Postoji jedna ruza.... mislim da me je pripitomila...
-To je moguce, rece lisica. Cega sve nema na Zemlji...
-Ah! to nije na Zemlji rece mali princ.
Lisica je izgledala vrlo radoznala:
-Na nekoj drugoj planeti?
-Da.
-Ima li lovaca na toj planeti?
-Ne.
-Gle, pa to je zanimljivo! A kokosi?
-Ne.
-Nista nije savrseno, uzdahnu lisica.
Ali lisica se ponovo vrati na svoju misao:
-Moj zivot je jednolik. Ja lovim kokosi, ljudi love mene. Sve kokosi su slicne, i svi ljudi su slicni. Meni je, dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me ti pripitomis, moj zivot ce biti kao obasjan suncem. Upoznacu bat koraka koji ce biti drukciji od svih ostalih. Drugi koraci me teraju pod zemlju. Tvoj ce me kao muzika pozivati da izadjem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidis li tamo dole, polja puna zita? Ja ne jedem hleb. Za mene zito ne predstavlja nista. Zitna polja ne podsecaju me ni na sta. A to je zalosno! Ali ti imas kosu boje zlata. Bice divno kada me pripitomis! Zito, koje je pozlaceno, podsecace me na tebe. I ja cu voleti sum vetra u zitu...
Lisica ucuta i dugo gledase malog princa:
-Molim te... pripitomi me, rece ona.
-Vrlo rado, rece mali princ, ali nemam mnogo vremena. Treba da pronadjem prijatelje i da se upoznam s mnogim stvarima.
-Covek poznaje samo one stvari koje pripitomi, rece lisica. Ljudi nemaju vise vremena da bilo sta upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako nema trgovaca koji prodaju prijatelje, ljudi vise nemaju prijatelja. Ako hoces prijatelja, pripitomi me!
-Sta treba da radim? upita mali princ.
-Treba da si veoma strpljiv, odgovori lisica. Najpre ces sesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledacu te krajickom oka, a ti neces nista govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakog dana, sesces malo blize....
Sutradan mali princ ponovo dodje.
-Bilo bi bolje da si dosao u isto vreme, rece lisica. Ako dolazis, na primer, u cetiri sata popodne, ja cu biti srecna vec od tri sata.



Ukoliko vreme bude odmicalo, bicu sve srecnija. U cetiri sata bicu uzbudjena i uznemirena; upoznacu cenu srece! Ali ako budes dolazio kad ti padne na pamet, nikada necu znati za koji cas da spemim svoje srce... Potrebni su citavi obredi za to.
-Sta je to obred? upita mali princ.
-I to je nesto sto se davno zaboravilo, rece lisica. To je ono sto cini da se jedan dan razlikuje od drugog, jedan cas od drugih casova. Kod mojih lovaca, na primer postoji jedan obred. Oni cetvrtkom igraju sa seoskim devojkama. Cetvrtak je, dakle, divan dan! Idem u setnju cak do vinograda. Kad bi lovci igrali kad im padne na pamet, svi bi dani licili jedan na drugi, i ja ne bih uopste imala odmora.
Tako mali princ pripitomi lisicu. A kad se dan rastanka priblizi:
-Ah! rece lisica... Plakacu.
-Sama si kriva, rece mali princ, nisam ti zeleo nikakva zla, ali ti si htela da te pripitomim.
-Naravno, rece lisica.
-Ali ti ces plakati, rece mali princ.
-Naravno, rece lisica.
-Znaci, time nista ne dobijas!
-Dobijam, rece lisica, zbog boje zita.
Zatim dodade:
-Idi, pogledaj ponovo ruze. Shvatices da je tvoja jednistvena na svetu. Vrati se onda da mi kazes zbogom, a ja cu ti pokloniti jednu tajnu.
Mali princ ode da ponovo vidi ruze.
-Vi uopste ne licite na moju ruzu, vi jos nista ne znacite, rece im on. Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao sto je bila moja lisica. Bila je to obicna lisica slicna stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svetu.
Ruze su se osecale veoma nelagodno.
-Lepe ste, ali ste prazne, rece im on jos. Covek ne moze da umre za vas. Naravno, obican prolaznik poverovao bi da moja ruza lici na vas. Ali ona sama znacajnija je od svih vas zajedno zato sto sam ja nju zavoleo. Zato sto sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato sto sam njoj napravio zaklon. Zato sto sam radi nje poubijao gusenice (sem one dve-tri radi leptirova). Zato sto sam nju slusao kako se zali, hvalise ili kako ponekad cuti. Zato sto je to moja ruza.
I on se vrati lisici.
-Zbogom, rece joj on...
-Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: covek samo srcem dobro vidi. Sustina se ocima ne da sagledati.
-Sustina se ocima ne da sagledati, ponovi mali princ da bi zapamtio.
-Vreme koje su ulozio oko tvoje ruze cini tu ruzu tako dragocenom.
-Vreme koje sam ulozio oko moje ruze... rece mali princ da bi zapamtio.
-Ljudi su zaboravili tu istinu, rece lisica. Ali ti ne treba da zaboravis. Ti si zauvek odgovoran za ono sto si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ruzu.
-Ja sam odgovoran za svoju ruzu, ponovi mali princ da bi zapamtio.

Antoan de Sent Egziperi