PAUČINA NA TURBANU

Jedan stari arapski sudija bio je čuven po svojoj mudrosti.

Kada je jednom imućnom trgovcu dućan poharan treći put za redom,
on se uputi tom sudiji da mu se požali, jer nikako nije mogao da uhvati lopova.

Sudija smjesta naredi da se vrata dućana skinu sa šarki
i prenesu na glavni trg gdje će biti šibana sve dok ne kažu ko je lopov.

Na trgu se je okupila velika gomila svijeta da prisustvuje šibanju vrata.
Nakon pedeset šiba, sudija je priljubio uho vratima, da čuje priznanje.
Kada se uspravio, objavio je: “Vrata su priznala da čovjek koji ih je triput obio ima paučinu na turbanu.”

Čim je to rekao, jedan čovjek u gomili podiže ruku ka turbanu.

Odmah su mu pretresli kuću i pronašli pokradenu robu.

******

Dovoljna je samo jedna riječ pohvale ili kritike i naše JA se odmah pokaže.

Antoni de Melo

Kameron Herold: Hajde da odgajamo decu da budu preduzetnici

http://www.ted.com/talks/lang/scc/cameron_herold_let_s_raise_kids_to_be_entrepreneurs.html

KAKO PREŽIVJETI RECESIJU?

Prva lekcija: prihvatite činjenicu da nova situacija, bez obzira kako bila teška, donosi šanse o kojima niste ni razmišljali. Šanse su uvijek nadohvat ruke onima koji su spremni da ih traže. Čak i u najgorim krizama ljudi kupuju i prodaju, imaju potrebe koje moraju zadovoljiti, slično važi i za privredu, Zanimljiv je podatak da je u vrijeme Velike depresije 1930-ih godina – koja se danas često pominje kao sintagma za propast privrede – oko 75% Amerikanaca zapravo bilo zaposleno.

Oni preduzimljivi među njima su se i obogatili. Pogledajte primjer filmske industrije: mnogi ljudi su bili emocionalno utučeni zbog krize, trebalo im je nešto da im odvuče misli bar trenutno na drugu stranu pa su filmovi uskočili kao idealno sredstvo. U ovom primjeru se krije formula uspjeha u kriznim trenucima – identifikovati potrebu na tržištu i popuniti je proizvodom ili uslugom koju su ljudi spremni platiti. A uvijek smo spremni platiti za ono što odgovara našim potrebama i usput je originalno.

Ko želi uspjeti u vremenu krize mora se odreći ustaljenog načina poslovanja, pronaći novi način rada zasnovan na novim potrebama i izaći iz svoje zone komfora što je mnogima od nas najteži od svih zahtjeva.

Izbor drugačijeg poslovnog pristupa nerijetko znači i životni put koji nam donose neočekivane situacije. Ako vidiš da nešto treba uraditi, ne gubi vrijeme jer će neko drugi doći i uzeti tvoju ideju. Odvaži se i budi na visini zadatka.

Obično su ljudi koji ne vide šanse oko sebe oni isti ljudi koji ne žele napuštati svoje zone komfora – mentalno stanje ugodnosti u kojem ljudi izgube životni elan da tragaju za ispunjenjem svojih snova jer su prihvatili svoj trenutni život kao najbolje što su mogli ostvariti. Zbog toga je korišćenje prilika koje nam stoje na raspolaganju uvijek u konfliktu sa zonom komforta.

Ako želiš izaći iz zone komforta pokušaj sljedeće:

- otvori se prema novim idejama i ljudima jer će uzdramati tvoje stavove i natjerati da drugačije razmišljaš,

- izgrađuj mentalni stav da su šanse oko tebe i da možeš pronaći način da ih iskoristiš,

- čitaj, čitaj i čitaj sve što ti dođe pod ruku jer ćeš naučiti mnogo i lakše doći do ideje šta se može uraditi,

- budi aktivan jer ćeš samo tako pronaći šanse prije drugih.

Vlatko M. Sarčić

ALBER KAMI

Opšte se dobro sastoji od sreće pojedinaca.

Nikada nećete biti srećni ako nastavite tražiti smisao sreće. Nikada nećete živjeti ako nastavite tražiti smisao života.

Dobra volja ako nije prosvijećena, može učiniti isto toliko zla, koliko i samo zlo.

Pa hoće li već neko jednom zamisliti Sizifa srećnim!

Niko to ne primjećuje, ali mnogi ljudi troše ogromnu količinu energije samo da bi bili normalni.

Potreba da se uvijek bude u pravu je siguran znak glupog čovjeka.

Kada na određen način odajete utisak uspješnog čovjeka, to može razljutiti čak i magarca.

Postoje razlozi zbog kojih vrijedi umrijeti, ali nijedan zbog kojeg vrijedi ubiti.

Živi do tačke suza.

Nemoj hodati iza mene; možda te neću znati voditi.
Nemoj hodati ispred mene; možda te neću znati slijediti.
Prosto hodaj pored mene i budi mi prijatelj.

Uvijek idi predaleko, jer to je mjesto gdje počiva istina.

U svijetu bez iluzija čovjek je stranac.

SVAKA ČAST NAŠOJ LUDOSTI

- Šta smo to onda mi? Lude? Nesrećnici?

- Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja.Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav. Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe! Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, ali isto tako sigurno?

A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!

**

Meša Selimović – odlomak iz “Derviš i smrt”

MALI PRINC 12.

XII poglavlje

Na sledecoj planeti ziveo je pijanica. Ova poseta je bila veoma kratka, ali je malog princa duboko rastuzila.

-Sta ti tu radis? rece on pijanici, koga zatece cutljivog sa zbirkom praznih i zbirkom punih flasa ispred sebe.
-Pijem, odgovori pijanica turobno.
-Zasto pijes? upita ga mali princ.
-Da zaboravim, odgovori pijanica.
-Sta da zaboravis? raspitivao se mali princ koji ga je vec zalio.
-Da zaboravim da se stidim, priznade pijanica obarajuci glavu.
-Cega da se stidis? raspitivao se mali princ koji je zeleo da mu pomogne.
-Da se stidim sto pijem! zavrsi pijanica i utonu konacno u cutanje.
I mali princ ode zbunjen.
"Odrasli su zaista vrlo, vrlo cudni", govorio je on u sebi dok je putovao.

Antoan de Sent Egziperi

NAJSREĆNIJA NACIJA NA SVIJETU

U vrijeme sve veće nezaposlenosti, međunacionalnih sukoba te sve većih razlika između bogatih i siromašnih stiže nam najnovija “Studija o Sreći”. Studiju je sproveo Gallup institut (slučajno ili namjerno) baš u vrijeme kada su životne vrijednosti na velikim iskušenjima. Turbulentna vremena kojih smo sami svjedoci tjeraju nas da se sve više pitamo o našoj sopstvenoj sreći. Da li se smatramo srećnima ili ne? Šta nam je potrebno da bi bili srećni? Da li nam je uopšte išta i potrebno? Ili da li visok životni standard neupitno znači i ’sreća’?
Na ova pitanja Gallup Institut je pokušao da pronađe odgovore. Prema aktuelnoj “Voice of the People 2008” studiji, institut Gallup International je izvršio ispitivanje nad 58.600 ispitanika u 56 različitih zemalja. Na pitanje, ‘Da li zaista osjećate da ste srećni’? iz raznih krajeva svijeta stizali su različiti odgovori. Od sveukupnog globalnog stanovništva, ispostavilo se da se 29% smatra ‘vrlo srećnim‘, 54% se izjasnilo kao ’srećni’, 14% kao ‘ne baš srećni’, a ostatak je dao odgovor ‘ne znam’.

Naime, ispitivanje je pokazalo da nisu najsrećniji Norvežani sa najboljim standardom, niti tehnološki napredni Japanci ili Amerikanci. Najsrećnija nacija na svijetu je NIGERIJA. Sve je u suštini stvar stava prema životu, navodi se. A najbolji stav ima ova zapadnoafrička zemlja (140 mil stanovnika). U «Top Ten Listi» visoko prvo mjesto zauzima Nigerija gdje se 57% ljudi smatra srećnima. Prati je Venecuela sa 50%, zatim Gana sa 47%, Indija 47%, Kolumbija 45%, Švajcarska 44%, Panama 42%, Tajland 39%, Island 37% i Vijetnam 37%.

Među “najnesrećnijim ljudima” na prvom mjestu našao se Kamerun sa 56%, Bugarska, Moldavija i Senegal ga prate (svi po 43%), zatim Srbija 35%, Rumunija 32%, Ukrajina 31%, Grčka 27%, Pakistan 25% i Rusija 22%.Još je možda interesantno napomenuti očigledan kontrast na afričkom kontinentu. Kao što se da i primijetiti, Nigerija sa 57% i Gana sa 47% kotiraju vrlo visoko na “skali sreće”, dok sa druge strane, zemlje kao što su Kamerun sa 56% i Senegal sa 43% negativne “skale sreće” spadaju u samo dno “srećnih ljudi”.

Već legendaran događaj koji se desio u Barseloni 1992. kada nigerijska ženska štafeta (4×100 metara) osvaja bronzanu(!) medalju. Mnogi ga smatraju najiskrenijem iskazivanjem sreće ikad zabilježenim u istoriji sporta.


http://www.mudremisli.com/2009/02/najsrecnija-nacija-na-svijetu/

O SREĆI

Na podnožju brijega stoji tvoja kuća, uznosita i vedra izgleda, kao neprolazna, a mi znamo da ništa ne traje i da sve što stoji mora prije ili poslije pasti. Ali ti, koji tu kuću zoveš svojom, ne znaš to i ne pada ti na um takva pomisao. Tako ti stojiš uspravno u stalnoj mogućnosti svoga pada i traješ u jednom od oblika svoga nepostojanja. TO SE ZOVE SREĆA. Ivo Andrić

Dovoljno je srećan onaj ko nema vremena da bude nesrećan. Engleska poslovica

Ptice i cvijeće srećniji su od ljudskih bića jer ništa ne znaju o budućnosti; nemaju nikakve riječi u svojoj glavi; ne osjećaju nikakav strah od toga šta njima slični mogu misliti o njima samima. Nemojte zato strijepiti za sutra, jer će to sutra misliti za sebe. Antoni de Melo – „Put Ljubavi“

Sreća i nesreća kriju se u našem odnosu prema događajima, nikad u prirodi samih događaja. Anoniman

Samo je jedan put koji vodi ka sreći i spokoju duše. Zato budite uvijek spremni da njime krenete, u ranu zoru i kasno noću – okrenite se sebi i vidjećete svjetlost. Epiktet

Ne postoji put do sreće, put je sreća. Vejn Dajer

Srećom se ne može nazvati ništa što se ne može podijeliti sa prijateljem. Terencije

«Vladao sam više od pedeset godina u pobjedi ili miru», rekao je kalif Abdul-Rahman»podanici su me voljeli, neprijatelji plašili, a saveznici poštovali. Bogatstva i počasti, moć i zadovoljstvo, sve sam to imao i nije mi nedostajao niti jedan zemaljski blagoslov. Sada sam pažljivo izbrojao dane čiste i nepomućene sreće koji su me zapali…bilo ih je četrnaest.»

Sreća je jedina stvar koja se množi kad se dijeli. Anoniman

Gdje se završava ambicija, tu počinje sreća. Mađarska poslovica

Srećnom čovjeku niko ništa ne može. Anoniman

Čijoj se sreći raduješ toga i voliš. Ruska poslovica

TVOJE DOBA JE PRESUDNO

Tvoje doba je presudno. Tebi možda nije. Tvoja prava su izbor, sumnja, znanje, ljubav, kretanje. Tebi, možda, to nisu nikakva prava. Tvoje obaveze su iste. Tebi možda nisu. Drugi su pakao. Ali, i ti si njima. Znanje je dosadno i glupo. Tebi možda nije. Neznanje je još dosadnije i gluplje. Tebi mozda nije. Ne postoji nikakvo drugo doba, drugi život, druga prava. Postoji samo ono što činiš sada. Ti možda misliš da postoji posijle. Drugi misle da poslije ne postoji ništa. Niko nema prava da ti naplaćuje život, da ti prijeti, da te muči, da te laže i da krije od tebe da moraš da se braniš vjerom u sebe i ono što voliš, ono što je lično, tvojim imenom i prezimenom i osobenim znacima. Ti možda misliš drugačije. Ako nije kretanje do smrti po sopstvenom izboru, život je tupo tapkanje u mjestu do smrti. Ti možda misliš drugačije. To su tvoja prava.

Dragan Babić

Шугата Митра о новим експериментима у само-подучавању

http://www.ted.com/talks/lang/scc/sugata_mitra_the_child_driven_education.html



http://www.ted.com/talks/lang/scc/sugata_mitra_the_child_driven_education.html

SREĆA

Jedan srećan događaj rađa u nama nadu u drugi, i tu je možda začetak poslovice da sreća nikada ne dolazi sama.

Didro

Srećan je i veliki zaista samo onaj koji ne mora ni vladati niti se pokoravati da bi mogao nešto biti.

Gete

Sloboda je nezavisnost, sreća je zavisnost od hiljadu sitnih sitnica.

Isidora Sekulić

U knjizi „Šta je sreća“ Dezmond Moris kaže da ljudi često sreću miješaju sa zadovoljstvom ili ugodnošću, što nije ispravno jer ugodnost je dugotrajnije stanje u kojem nam je život dobar i zadovoljni smo, dok je sreća kratki i trenutni osjećaj koji doživljavamo kada nam život iznenada postaje bolji.

Sreća nikad ne traje dugo. Ona je intenzivan, ali prolazni osjećaj. Zadovoljstvo nakon sretnog događaja može potrajati duže, ali sama sreće je vrlo vremenski ograničena.

Dezmond Moris u knjizi ističe kako su sretni oni ljudi koji vode kreativne živote pune raznolikosti i s iznova vidljivim ciljevima prema kojima mogu usmjeriti svoje napore. Za razliku od sretnih ljudi veliki broj pojedinaca još uvijek vodi beskrajno dosadne živote, radeći jedan te isti posao što prema njemu ne može učiniti ljude srećnima.

Nakon što je definisao izvore sreće, prema njima je i klasifikovao sreću.

1. Ciljana sreća – Onaj koji postiže cilj – Budući da su moderni ciljevi simbolični, nije važno koliko su oni visoki, sve dok je riječ o ciljevima koje smatramo važnima. Svako bi sebi trebao postaviti realno ostvarive ciljeve i primjerene našim sposobnostima. Postavimo li sebi prevelike ciljeve u odnosu na talente stalno ćemo biti nesrećni jer ih nismo u mogućnosti ostvariti.

2. Kompetitivna sreća – Pobjednik – Ova vrsta sreće izazvana je s postizanjem pobjede. Povezana je s prvom kategorijom, ciljanom srećom, ali se razlikuje u tome što ciljana sreća zavisi o postizanju ličnih ciljeva, a u slučaju kompetitivne sreće pobjeda je uvijek na račun suparnika.

3. Kooperativna sreća – Pomagač – Uz ukorijenjeni nagon za pobjedom, od pračovjeka smo naslijedili i urođeni nagon da pomažemo drugima. Takvo stanje sreće karakteristično je za dobročiniteljska djela.

4. Genetska sreća – Srodnik – Nagon za reprodukcijom samog sebe toliko je snažan biološki imperativ da uspjeh na tom području donosi trenutke velike sreće. Svaka faza tog procesa od zaljubljivanja, preko vezivanja, rađanja do uspješnog odgoja djeteta stvara talase sreće. Ovo je jedan od najintenzivnijih oblika sreće koju ljudi mogu osjetiti. Ljubav prema partneru ili djetetu nadilazi bilo kakav drugi oblik sreće.

5. Senzualna sreća – Hedonist – Kada ljude pitamo koji su im trenutci u životu bili srećni, najčešće se spominje užitak u ukusnom obroku ili neki drugi tjelesni užitak.

6. Misaona sreća – Intelektualac – Ljudski mozak se tokom evolucije toliko povećao da je sada na nivou da može stvoriti osjećaj sreće jednostavni misaonim igrama sa samim sobom. Te igre mogu biti najjednostavnije kartaške ili kompjutorske igrice, šah ili velika naučna otkrića.

7. Ritmična sreća – Plesač – Ovo je posebno intenzivna vrsta sreće povezana s intenzivno ritmičnim aktivnostima. Doživljava se kroz ples, pjevanje, sviranje, aerobik… Gdje god ljudska aktivnost uključuje „udarac“ odnosno ritam, postoji mogućnost da nas on ponese. Dijeliti taj osjećaj s drugima pojačava to iskustvo.

8. Opasna sreća – Odvažno ponašanje – Namjerno i dobrovoljno biranje rizičnih situacija izvor je sreće pojedincima kojima običan život ne pruža dovoljno intenzivnih trenutaka sreće. Dva najpopularnija oblika takvog ponašanja su kockanje i ekstremni sportovi. Kockanje vodi u opasnost bankovni račun, a ekstremni sportovi tijelo.

9. Sreća u spokoju – Meditant – Cilj je pronaći unutrašnji mir. Međutim, sreću u trenucima meditacije samo rijetki ljudi mogu pronaći jer je to za većinu ljudi suviše pasivno.

10. Posvećena sreća – Vjernik – Duboko religiozne osobe tvrde da najveći osjećaj sreće mogu pronaći u pobožnim trenucima. Ključni element ove sreće je vjera u učenje dotičnih religija.

http://www.mudremisli.com/2009/04/o-sreci-dezmond-moris/

KONFUČIJE

Ko nastoji da zadovolji sve svoje strasti,
taj gasi vatru slamom.

Čovjekova je priroda uvijek ista;
ljude razdvajaju samo navike.

Kako će drugima upravljati onaj koji ne zna
upravljati samim sobom?!

Veliki čovjek postavlja stroge zahtjeve na sebe;

mali ih čovjek postavlja drugima.

Toliko sam zaokupljen čudima na zemlji,
da nemam vremena za nebo i anđele. 

Ko stalno hoće da je srećan, mora se često mijenjati.

Ne budi nesrećan što na ovome svijetu niko ne zna za tebe. 
Zašto misliš da si ti toliko važan da bi te trebali znati?Kada budeš zaista tako važan, a da i ne misliš o tome, oni će saznati za tebe.

Svi ljudi ne mogu biti značajni i bogati, ali svi mogu biti dobri i pametni.

Plemenit je čovjek miran i velikodušan. Prostak je uvijek uzbuđen.

Biti dobar znači biti slobodan dušom. Ljudi koji se stalno tuže na nekoga, koji se neprestano boje nečega ne mogu biti slobodni dušom – taj gleda a ne vidi, sluša a ne čuje, jede, a ne osjeća nikakav okus.

Čovjek koji je napravio grešku i ne ispravi je, pravi drugu grešku.

Plemenit čovjek je dostojanstven, ali nije gord - prostak je gord ali nije dostojanstven.

Sa ljudima koji streme drukčijim ciljevima ne mogu se praviti zajednički planovi. 

Kada naiđeš na čovjeka s kojim vrijedi govoriti, a ti ne govoriš – izgubio si ga.
Kada naiđeš na čoveka sa kojim ne vrijedi govoriti, a govoriš – izgubio si riječi.
Mudrac ne gubi ni čovjeka ni riječi.

Ko želi drugima osigurati dobro, već je osigurao dobro sebi. 

MEDITACIJE LJUBAVI 1.

 „Jer kakva je korist čoveku ako sav svet zadobije a duši svojoj naudi?"

Mt. 16,26

Razmislite o osećanju koje se javlja u vama kada vas hvale, obasipaju vas komplimentima, kada uvažavaju nešto što ste uradili, kada vas prihvataju kao ličnost. Mislite zatim, s druge tačke gledišta, na osećanja koja se bude u vama pri zalasku sunca ili u zoru, pred lepotom prirode uopšte, ili kada čitate neku knjigu ili gledate film kojima se potpuno prepuštate. Uporedite ta osećanja sa onim što ste osetili kada vas hvale - sa osećanjem koje, u su­štini, potiče od „samoveličanja", od „samouzdizanja", što su tzv. „spoljašnja" osećanja, dok osećanja druge, vr­ste potiču od „samoostvarenja" - to su osećanja duše.

Razmotrite sada vaša osećanja prilikom nekog uspeha, kada nešto postignete, pobedite u nekom takmiče­nju, dobijete neku opkladu ili se istaknete u nekoj disku­siji. Uporedite ova osećanja sa radošću koju osećate, na primer, kada ste zaista zadovoljni nečim što radite, ra­dom koji vas potpuno ispunjava, kome se prepuštate svim svojim bićem. Prva osećanja dolaze spolja, a drugo iznutra, kao osećanje duše.

Još jedno poređenje: setite se šta ste osećali kada ste u rukama imali moć, kada ste bili naredbodavac i kada su drugi gledali u vas, spremni da vas poslušaju, kada ste bili popularni. Ovom osećanju suprotstavite osećanje intimnosti, ispunjenosti koju ste osetili kada vam je bilo lepo u društvu nekog prijatelja, ili na nekom bezbrižnom i veselom izletu.

Na ovoj tački, pokušajte da shvatite pravu suštinu osećanja koja dolaze spolja, ne iz samoostvarenja, već od samouzdizanja. To nisu prirodna osećanja - njih su stvo­rili vaše društvo i kultura, da bi vas učinili produktivnim i držali vas pod kontrolom. Ta osećanja ne daju vam ni­kad takvu ispunjenost i sreću kao kada vas zadivi priro­da, kada uživate u društvu prijatelja, ili u radu kome se prepuštate. Osećanja koja vam je nametnulo društvo us-merena su na to da izazovu opijenost sobom i kao rezul­tat javlja se... praznina.

Posmatrajte tok svoga dana ili čitavih nedelju dana i razmislite: za koliko aktivnosti koje ste obavili ili učes­tvovali u njima možete reći da su bile imune od večite želje za isticanjem, za uzbuđenjima, od težnje da osvoji­te pažnju, aplauze, slavu, popularnost, uspeh ili moć?

A sada pogledajte ljude oko sebe. Nalazite li među njima jednu jedinu osobu koja nije u potrazi za tim pri­zemnim zadovoljstvima, koja nije podjarmljena njima, koja nije alava i sebična, koja svesno ili nesvesno ne pro­vodi ni trenutak svog postojanja u traženju svega toga?

Kada sve to sagledate, shvatićete kako se ljudi upi­nju da osvoje svet, živeći potpuno praznim životom, uz ishod potpunog gubljenja svoje duše.

Da zaključimo jednom parabolom na ovu temu. Gru­pa turista udobno sedi u autobusu i putuje. Kraj njih pro­miču jezera, planine, livade i reke. Ali zavese na prozori­ma su spuštene i oni, ne znajući šta je van autobusa, čitavo putovanje provode u raspravama ko zaslužuje da sedi napred, ko je najprivlačniji ili uživa najveći ugled me­đu njima, i tako dalje, a onda... putovanje se okončava.

Antoni de Melo