MUDRE MISLI - O ČOVJEKU

Nijedan čovjek nije ostrvo, sam po sebi cjelina; svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje; ako komad Zemlje odnesemore, Evrope je manje, kao da je odnijelo neki rt, kao da je odnijelo posjed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čovjeka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen čovječanstvom. I zato nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom. Don Džon

Čudan je to čovjek bio. U životu je strepio od svega, od zvonceta na vratima, od pisma i od telefona, od ljudske riječi i pogleda, od svoje rođene pomisli. U njemu je kao «neugasivo kandilo», tinjao plamičak njegovog straha i s vremena na vrijeme rasplamsavo se u silan požar. On sam se starao da taj oganj ne ostane bez hrane i ne ugasne. Pronalazio je sve nove razloge svojim strahovanjima. Živio je uplašen. Samo se smrti nije bojao. I to nimalo. I tako je i umro.
Ivo Andrić (Znakovi Pored Puta)

Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega.
Fjodor M. Dostojevski (Zapisi iz Mrtvog Doma)

Ima ljudi koji uvijek uče i u osnovi imaju mnogo znanja; ali oni su obavijeni tamnim velom, nedostaje im jasnoće da bi sakupljeno mogli prenijeti u život, jedino čime sve znanje tek dobija vrijednost.
Šiler

Čovjek namijenjen uzvišenim stvarima može veoma dugoko zaroniti u krvavu, pijanu, životnu pometnju, može se zaprljati silnom prašinom i krvlju, a da ipak ne postane sićušan i prost i da ne zatre u sebi ono što je božansko, može bluditi kroz duboke tmine, a da u svetilištu njegove duše ne utrnu božanska svjetlost i stvaralačka snaga.
Herman Hese

Čovjek riješi da nacrta svijet. Tokom godina ispunjava prostor ucrtavajući pokrajine, kraljevstva, planine, zalive, brodove, ostrva, ribe, kuće, instrumente, zvijezde, konje i ljude. Pred samu smrt on otkriva da taj strpljivi lavirint linija ocrtava njegov sopstveni lik.Horhe Luis Borhes 

GEORG LIHTENBERG

Sumnja mora biti samo budnost, jer inače može postati opasnost.

Ni u šta ne valja sumnjati više nego u izreke koje su postale pomodne.

Postoje sanjari bez sposobnosti, to su zaista opasni ljudi.

Ljudi koji su vrlo mnogo čitali rijetko kad nešto otkrivaju.

Ima ljudi koji misle da je pametno sve što se tiče ozbiljnog lica.

Mnogi podrugljivci misle da su bogati duhom, a zapravo su samo siromašni taktom.

Osjećaj zdravlja postiže se samo bolešću!

Mnogo čitati pravi nas ponosnim i tačnim; mnogo vidjeti, čini nas mudrim, razumnim i korisnim.

Ne znam da li će biti bolje ako bude drugačije, ali mora biti drugačije ako bude bolje.

Ko vidi u anđelu samo njegova krila, mogao bi kući samo gusku donijeti.

Narod koji se svakom hoće dopasti zaslužuje da ga svi preziru.

BALKANSKI SINDROM

Efikasnost jest inteligentna lijenost.

Dejvid Dunam

Koji je razlog šta većina ljudi nikada ne zaradi puno novaca? Nikada ne započnu! Koliko vam se puta dogodilo da znate tačno šta trebate učiniti, ali nikako da počnete. Jednostavno morate prije toga odgledati najnoviju epizodu neke sapunice ili fudbalsku utakmicu. Osjećate se umornim, pa trošite vrijeme na nepotrebne stvari.

I tako, sat po sat, danu dođe kraj. Ujutro se probudite sa osjećajem krivice šta prethodnog dana niste napravili sve ono šta ste trebali. Odlučite se baciti na posao. No, prije toga obavezno morate skoknuti do kioska po najnovije trač-novine ili kutiju cigareta. Ukoliko toga dana i započnete sa radom kroz par sati ste opet dekoncentrisani te odlučite – odgoditi cijelu stvar za sutra. Problem? Sutra se ista stvar ponavlja.

Ovakav se način ponašanja naziva ‘balkanski sindrom’. Njegovom se žrtvom najčešće postaje već u osnovnoj školi i od tada nerijeko postaje doživotnim pratiocem. Životni moto oboljelih od balkanskog sindroma je ‘svoj posao uvali drugome’. ‘Balkanci’ ne drže zadatu riječ, svaka druga izgovorena rečenica glasi im: ‘Nema problema’, a u firmi rade samo zbog socijalnog i penzionog osiguranja. Ne treba ni spominjati da se balkanskog sindroma morate u potpunosti riješiti želite li postati bogati. Jednostavno, riješite problem ili zadatak odmah čim se pojavi. Bez odgađanja! Takav će vam način ponašanja s vremenom ući u naviku i postati zadovoljstvo. Balkanskog se sindroma možete riješiti samo upornim radom. Nikada ne odlažite poslove. Kada jednom odlučite prionuti na posao, to zaista i učinite.

Sjetite se samo onih crtića o mornaru Popaju? Kada bi Popaj upao u nevolju uzeo bi konzervu špinata. Otvorio bi je, prožvakao njen sadržaj i progutao. U tom bi trenutku zasvirala pobjednička melodija koja najavljuje pobjedu špinata nad balkanskim sindromom. A tada teško svim onim lošim momcima koji su se našli u Popajevoj blizini. Pomislite na Popaja svaki put kada vas uhvati balkanski sindrom. Pronađite vlastitu zamjenu za Popajev špinat, glavno je da nakon njenog konzumiranja ozbiljno prionete na posao. Tada nema više izgovora. Punom parom naprijed!

Posebnu pažnju obratite na one poslove koji vam se čine mrskim – njih riješite prve. Poslove sortirajte prema prioritetima: podijelite ih na one hitne, manje hitne, i na one koji nisu toliko hitni. Očistite vaš radni prostor. Papire sortirajte tako da ih u svakom trenutku možete pronaći. Nemojte slušati radio dok radite. Iako se to na prvi pogled ne čini, radio vas ometa u poslu i nosi tok vaših misli u pogrešnom smjeru. Ukoliko koristite računar očistite hard disk od svog nepotrebnog ‘smeća’ te sortirajte datoteke u lako dostupne direktorijume i pod-direktorijume.

Zaboravite na Loto i već danas prestanite gledati latinoameričke sapunice. Nikada nećete imati novaca kao glavni bogataš u nekoj od tih serija ako budete po cijele dane buljili u ekran. Gledajte samo one emisije i serije koje su edukativne, koje vas mogu inspirisati i koje su vezane uz vaše ciljeve, poslovne interese i planove. Ukrako, prestanite gubiti vrijeme. Doista, ima li većeg zločina od izgubljenog vremena?

VUK ILI OVCA?

Plivanje na Maunt Everestu koje je promenilo Luisa Pua

http://www.ted.com/talks/lang/scc/lewis_pugh_s_mind_shifting_mt_everest_swim.html

MEŠA SELIMOVIĆ

Smiješno je možda, bio sam čovjek s onim od juče i hoću da budem čovjek s ovim od danas, drukčijim, možda i suprotnim, ali me to ne buni, jer čovjek je promjena a zlo je ako ne poslušamo savjest kad se javi.

Lijepa riječ je kao lijepo stablo, korijen mu je duboko u zemlji, a grane se pod nebo uzdižu.

Duša može često da održi tijelo, ali tijelo dušu nikad; ona posrće i gubi se sama.

Teško će se sporazumijeti dva čovjeka koji misle različito. – Lako će se sporazumijeti dva čovjeka koji misle.

Kunem se vremenom, koje je početak i završetak svega, da je svako uvijek na gubitku.

Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje.

Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.

Mrtve treba sahraniti, zbog sebe.

Zašto se smatra da su knjige pametne ako su gorke?

Meša Selimović – Derviš i smrt

O ČOVJEKU

Nisu vremena loša nego čovjek!
John Beaumont

Čovjeka s duhom mogu uništiti, ali ga ne mogu pobijediti.
Hemingvej

Život svakog čovjeka je put ka samom sebi, pokušaj jednog puta, nagovještavanje jedne staze. Nijedan čovjek nije nikad bio potpuno on sam, ali svaki teži da to postane poneko potmulo, poneko jasnije, svako kako umije. Svako nosi sa sobom sve do konca ostatke svoga rođenja, sluz i ljušturu jednog prasvijeta. Poneko ne postane nikad čovjek, već ostaje žaba, ostaje gušter, ostaje mrav. Poneko je gore čovjek, a dolje riba. Ali svako je hitac prirode uperen ka čovjeku. Svima nama je zajedničko porijeklo, majke naše, svi mi potičemo iz istog ždrijela ali svako, kao pokušaj i hitac iz dubina, teži svojoj vlastitoj svrsi. Mi možemo razumjeti jedan drugog, ali svako od nas može da protumači samo sebe samog.
Herman Hese u ‘Demijan’

Ako ljude uzimamo onakvima kakvi jesu, učinićemo ih lošijima. Postupamo li s njima kao da su ono što bi trebali biti, dovešćemo ih donde dokle se mogu dovesti.
Gete

Čovjek nikad ne treba da ode kad ima razloga da ostane.
Selimović

Svakom je čovjeku lako da se skotrlja u jarak. Ali je strahovito iskušenje za čovjeka da stoji čvrsto uspravno na svojim dvjema nogama i da zaključi kako na cijelom svijetu postoji za njega samo jedna sloboda, a to je da može unaprijed izabrati dan svoje smrti. A sve to nije dobro za čovjeka koji je stvoren da živi, da voli i da bude voljen.
Jack London

Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje.
Selimović

Čovjeka kojeg se naopako vodi, postaje duševno i duhovno sve bolesniji… Odstupi li previše od svojih osnovnih pretpostavki, od uslova za vlastiti razvoj, od plana po kojem je skiciran, naći ce se u nevolji i doživjeće slom.
Meves

Naš čovjek je kao ekser, ide naprijed samo ako ga udare u glavu.
N. Ivanštanin

Kad bi Bog kažnjavao za svako učinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo ni jedno živo biće.
Selimović

Najsrećniji je onaj čovjek koji je učinio srećnim najviše drugih ljudi.
Didro

Proverite da li ste zaista dobar čovek. Pomozite onima koji vam ne mogu uzvratiti.
Dušan Radović

Nije važno šta čovjek treba da čini ili ne treba da čini. Važno je ono što čovjek čini.
Jack London

Tajna čovečjeg bića nije u tome da živi, nego zašto živi
Dostojevski

LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ

Kakva će biti sudbina čovjekova zavisi od toga kako on u mislima vidi svoj život.

Dobrota odolijeva svemu, a sama je neodoljiva.

Jedan od glavnih uzroka ljudskih nevolja je lažno shvatanje da jedni ljudi mogu nasiljem da popravljaju, udešavaju život drugih ljudi.

Ako misliš da je društveno uređenje loše, pa hoćeš da ga popravljaš, znaj da za to ima samo jedan način: da svi ljudi postanu bolji; u tvojoj vlasti je samo jedno: da sam postaneš bolji.

Svemu može čovek da se odupre, ali ne može dobroti.

Ne brini se za količinu nego za kakvoću svojih prijatelja: neprijatno je kad se čovjek ne dopada dobrim ljudima, ali ne dopadati se zlim ljudima uvijek je dobro.

Najvažnije je za tebe kako sam o sebi misliš, jer ćeš od toga biti srećan ili nesrećan, a nikad od toga kako će drugi misliti o tebi.

Mi od učitelja očekujemo da svog slušaoca učini najprije razboritim, zatim razumnim i, najzad, učenim čovjekom.

Koliko nepotrebnog čitanja mogli bismo da uštedimo kada bismo samostalno mislili.

Nikad put ka dobrom znanju nije vodio po svilastoj travi, zasijanom cvijećem: čovjek mora uvijek da se penje po golim stijenama.

ČISTOTA

MIROSLAV KRLEŽA

Usamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.

I mjesečina može biti pogled na svijet.

Ljubav ljudi loču, nažalost, a ljubav nije pivo, ljubav je nadahnuće.

Ljudi su više glupi i nesrećni nego što su krivi.

Postoje dva stabla ljudske spoznaje: čulnost i razum.
Prvim od njih stvari primamo, a drugim zamišljamo.

Ljudi čitaju kako hoće da čitaju, a ne kako je napisano.

Bog je čudesna i strašna riječ, nastala od straha pred smrću.

Može se kad se hoće, ako se hoće tako da pucaju kosti onima koji tako neće.

Ljubav nije vještina. To je pitanje dara kao i poezija.

ISTINSKI PUT

Ljudi odlutaju od istinskog puta u tome što pokušavaju da dodaju sjaj i učine svoje puteve robom  koja će se prodati.

Ali životna djela nisu namijenjena isključivo zarađivanju za život već je istinski život  namijenjen što širem skupljanju  iskustava. Zato na svom putu budi oprezan. Svako i najmanje  odstupanje od pravog puta na početku, bez obzira što smo subjektivno uvjereni u njegovu pravilnost, vodi, ako je put istinski pogrešan, u veliko odstupanje na kraju.

Mijamoto Musaši – Knjiga pet prstenova

O VELIČINI, SREĆI I LJUBAVI

Ljubav je nedorečena, uvek drugačija i nedefinisana. Ako bi neko uspešno definisao ljubav, pronašao neku opštu formulu i podelio je sa nama, pitanje je koliko bi onda život uopšte imao smisla. Mnoge knjige, pesme i umetnička dela su nastali iz ljubavi. Plašim se da će pisci, ukoliko neko sutra objavi definiciju ljubavi, ostati bez posla, jer koja je svrha pisati o njoj ako svi znaju šta je.

Treba biti stvarno pametan da zaključiš da si budala.

Nekad nismo srećni, nismo ni tužni. Ravnodušni smo. Igramo se na klackalici tuge i sreće. Onda tuga prevagne, a mi, depresivni, sanjamo o sreći kao spasenju. Posle, kad tuga nestane, zaista postajemo srećniji, ne razmišljajući da je to samo zato sto vise nismo tužni. A zar na početku nismo bili u boljoj poziciji?

Duboko verujem da se veličina jednog čoveka ne ogleda u tome koliko ume, zna i može već koliko je spreman da podeli sa onima koji to isto nemaju, ne znaju i ne mogu.

Slaviša Pavlović

O VAŽNOSTI PROMJENE

Učestala je zabluda, pogreška u mišljenju, kako promjenom vanjskog svijeta vi postajete drukčiji. No, ako promijenite stvari ili ljude oko sebe, vi se zapravo ne mijenjate. Samo svi oko vas moraju “paziti” kako će se ponašati u vašoj blizini. Ako dobijete novi posao ili novog bračnog partnera ili novi dom, ili novog duhovnog učitelja ili neku novu duhovnost, to vas ne mijenja.
To vam je kao da si umislite da ćete promjenom olovke promijeniti rukopis. Ili da ćete uticati na svoj način razmišljanja, promjenite li šešir. Takve spoljašnje promjene ne mijenjaju stvarnost, a vi provodite toliko vremena i trošite toliko energije u nastojanju da svijet oko sebe prilagodite svojim željama i ukusima.

Ponekad u tome i uspijete – na pet minuta – ali čak i tada ste pomalo nervozni jer ste svjesni da se sve neprestano kreće, život se stalno mijenja. Prema tome, želite li ustinu živjeti, ne smijete imati trajan oslonac.
Ne smijete imati mjesto na koje ćete uvijek moći nasloniti glavu. Morate se kretati s promjenama. Kao što je veliki Konfučije rekao: “Onaj koji želi biti stalan u sreći, mora se neprestano mijenjati.” Protok. No, mi se stalno osvrćemo unatrag, zar ne? Vežemo se za stvari i događaje iz prošlosti te one koje nam se upravo događaju. “Kada uzmete plug i krenete orati, ne možete se osvrtati unatrag.”

Želite li uživati u muzici? Želite li uživati u zvucima simfonije? Nemojte se onda stalno držati za nekoliko akorda. Pustite ih neka teku. Cjelokupan užitak u zvucima simfonije zapravo je u vašoj spremnosti da pustite notama da se izmjenjuju – vi samo pratite njihov tok. Ako bi vam se posebno svidio neki ton, mogli biste viknuti orkestru da iznova i iznova svira vaš omiljeni ton, no to zasigurno više ne bi bila simfonija.

Jesu li vam poznate priče o starom Nasrudinu?
On je legendarni junak kojega jednako prisvajaju Grci, Turci i Perzijci. Nasrudin je običavao naučavati pričajući duhovite priče, a glavni “ridikul” svih njegovih priča bio je on sam.
Jednoga dana lupao je po gitari svirajući samo jedan ton. Nakon nekog vremena oko njega se skupila masa ljudi (svirao je na tržnici) i čovjek koji je sjedio u blizini reče:

“Sviđa mi se ta nota koju sviraš, ali zašto je malo ne promijeniš, kao što to čine drugi muzičari?”

“Sve su to samo budale,” odgovori mu Nasrudin, “oni samo traže pravu notu. Ja sam je već našao!”…..

Antoni de Melo – Buđenje svijesti

STAZA SRCA

Sve što upravo proživljavaš samo je jedna od milion mogućih staza kojima putuješ.Zbog toga moraš uvijek imati na umu, da je staza samo staza; ako ti osjećaji kažu da po njoj ne smiješ putovati, ne smiješ na toj stazi ostati ni po koju cijenu. Da bi imao pravilnu jasnost moraš živjeti disciplinovanim životom. Samo tada ćeš znati da je svaka staza samo staza i da nije uvreda ni za tebe ni za druge da je napustiš ako ti tako tvoje srce nalaže. Pritom tvoja odluka da ostaneš na stazi ili da je napustiš mora biti oslobođena od straha ili ambicije.

Upozoravam te. Provjeri svaku stazu temeljito i promišljeno. Provjeri toliko puta koliko misliš da je potrebno.

Ovakvo  pitanje samo star čovjek postavlja. Da li ova staza ima srce? Sve staze su iste, ne vode nikuda. Ima staza koje vode kroz grmlje, ili u grmlje. Na mom vlastitom putu mogu reći da sam prešao duge, duge staze, a sada se nigdje ne nalazim. Ima li ova staza srce? Ako ima staza je dobra, ako nema staza je bez vrijednosti. Obe staze ne vode nikuda; ali jedna ima srce druga ga nema. Jedna čini da je putovanje veselo, dok njom putuješ, jedno si s njom. Druga će učiniti da proklinješ svoj život. Jedna te jača druga slabi.

Prije nego što stupiš na bilo koju stazu postavi pitanje: Da li ova staza ima srce? Ako je odgovor ne, to ćeš znati, i tada moraš potražiti drugu stazu.

Nevolja je u tome što niko ne postavlja takva pitanja; kad čovjek konačno utvrdi da je izabrao stazu bez srca, staza je već spremna da ga ubije. Na tom mjestu rijetki se ljudi zaustave da bi promislili i napustili stazu. Staza bez srca nije nikada prijatna. Moraš se mučno potruditi, čak, da bi uopšte njom krenuo. S druge strane, staza sa srcem je laka; nije potrebno da se trudiš da bi je volio.

Rekao sam ti da izbor staze sa srcem mora biti slobodan od straha ili ambicije. Želja da se uči nije ambicija. Sudbina nas ljudi je da želimo znati.

Staza bez srca će se okrenuti protiv čovjeka i uništiti ga. Nije potrebno mnogo da čovjek umre a tražiti smrt je traženje ničega.

Za mene postoje samo putovanja stazama koje imaju srce, bilo kojom stazom koja ima srce. Njima putujem i jedini vrijedni izazov je da ih prođem čitavom njihovom dužinom.

I tako  putujem – i gledam, gledam bez zraka.

Karlos Kastaneda

DUGO ŽIVIM NA OVOM MESTU

Dugo živim na ovom mestu
nad kojim struje planinski izvori
i deca leptire love
a borovi u nemoj visini
razlistavaju tišinu vekova.
Dugo živim na ovom mestu
i polako tamnim od vremena.
Gledaj, kažem, gledaj kakav si:
sebe da ne prepoznaš.
Oči su ove nekad imale dubine
kroz koje su želje tvoje ronile
ko ždralovi kroz sunčevinu,
sad samo su dve suvodolice
za slučajnih kiša noćivanja.
Nekad su ruke ove orale
po trošnoj zemlji tvojih lutanja,
a sada liče na stabljike vrbove
račvaste nad vodama nerotkinje.

Nekad si, kažem, i ti kao deca
igrao s leptirima u ruci
a od njihovog zlatnog praha
cvetale su višnje u tvom vrtu.

Zašto si bio nepažljiv
te dopusti da svi uginu među tvojim prstima,
zašto ne shvati da najveća je mudrost
da imaš jednog živog leptira iz svog detinjstva,
jednu toplu zvezdu na dlanu
da prosvetli ovo mesto
mesto gde dugo si osamljen živeo
dugo živeo od vremena pocrneo.

Aco Šopov

Sir Ken Robinson: Započnimo revoluciju učenja!

http://www.ted.com/talks/lang/scc/sir_ken_robinson_bring_on_the_revolution.html

Ken Robinson kaže da škole ubijaju kreativnost

http://www.ted.com/talks/ken_robinson_says_schools_kill_creativity.html

VERA PAVLADOLJSKA

Lukavica je htela da me nadlukavi
Punio se mesec u avgustu kao lokva
Ispaljivane pune duge preko jezera i glava
Na radilištima u rudnicima boksita
Ubeđivao sam nepoznate ljude
U tvoje ime
Vera Pavladoljska

Grešile su pijane ptice u prostoru
Prepelica je kljunom gore okretala
Svest je mrčala među liticama
Gonjen točilima kršima i gubom
Do grla u živom blatu mislio sam
Koliko si me volela
Vera Pavladoljska

Mrak je u mraku sjao kao životinja
Grom u lancima čamio za brdima

Molio sam za sluh fizičkih radnika
Divio se njihovom surovom apetitu
Zaklinjao jednog gluvonemog mladića
Da izgovori tvoje ime
Vera Pavladoljska

Ceo dan u nebu izgoreo mesec
Pod lažnim imenom leči svoj pepeo
U mrcavi među dvojnicima
Dok muzika sneg u uši ubacuje
Kleo sam se u obe ruke naročito desnu
Da te nisam voleo
Vera Pavladoljska

Udvarao se nepoznatoj devojci
U kanjonu Tare kod Kolašina
Govorio istine na svim jezicima
Žario i palio da ih poveruje
Dok je ćutala sećao sam se
Da si mi najkrupnije laži verovala
Vera Pavladoljska

Pevao je slavuj sa grlom grlice
Sve na svetu me na te podsećalo
Hvalio sam se da si luda za mnom
Cela plaža da ti se uzalud udvara
Kako te teram da ideš iz glave
I kako nećeš
Vera Pavladoljska

Kulo crnog žara pod slepim očima
Zarazna zvezda sve i svašta saždi
Dok mi se padobran nije otvarao
I kad sam u zavičajne bezdane padao
Pričali su da te zovem iz sveg glasa
Al nisam priznavao
Vera Pavladoljska

Ronio u najdublje bežao u gore
Da te glasno zovem da niko ne čuje
Bio sujeveran – pitao prolaznike
Kako tvoje lice zamišljaju
Čeznuo da ceo dan prolaziš kraj mene
Pa da se ne okrenem
Vera Pavladoljska

Na ljubavnoj promaji između dve zvezde
Nevidljivi uhoda ima nešto protiv
Žeđ za rakijom je slična fantaziji
U teretnom kamionu koji juri snegu usred leta
Bile su dve usne nepismenih žena
Po ugledu na tvoje
Vera Pavladoljska

Po nevremenu sam lovio na ruke
Med zlatnih meridijana u vodi
Opisivao oči jedne žene mesec dana
U vozovima bez reda mnoge saputnice u prolazu
Ubedio da su mi sve što imam u životu
Misleći na tebe
Vera Pavladoljska

Pita za mene metak lutalica
Sada me pogrešno traži oko zemlje
Vučen tajnim magnetom mog čela
Napija mesec da prokaže gde sam
Zlostavlja mora, kuša vazduh i podmićuje
Ti ćeš me izdati
Vera Pavladoljska

Traje monotona biografija sunca
Sve sijalice gore usred dana
Slovoslagači su srećni dok ovu pesmu slažu
Vazduh ne shvata da sam sebe bombarduje
Jedan od vlašića sklon je porocima
I jedni i drugi vetrovi te ogovaraju
Nekoliko država tvrdi da si njina
Ti si na svoje ime ljubomorna

Kablogrami se u dubokoj vodi kvare
Niko ne zna gde su slova tvog imena
U mrtvim i lažnim jezicima u pogrešnim
naglascima
U rukopisu zvezda po nekoj samoj vodi
Ko će uhvatiti sjaj samoglasnika
Koje ptica kuka
Vera Pavladoljska

- Matija Bećković-

TEŽI DA BUDEŠ SREĆAN

 

Teži da budeš srećan!
Idi smireno kroz buku i užurbanost
i sjeti se mira koji možeš naći u tišini.
Koliko je moguće, budi u dobrim odnosima
sa svim ljudima.Govori svoju istinu smireno i jasno
i slušaj druge,
čak i glupe i neuke;
i oni imaju svoju priču.
Izbjegavaj bučne i nasilne osobe,
one su teret duhu.
Ako uporediš sebe s drugima,
možeš postati ogorčen ili ponosan;
jer će uvijek biti većih i manjih od tebe.
Raduj se svojim dostignućima i planovima.
Održi zanos za svoj lični poziv,
ma koliko on skroman bio;
to je prvo blago u promjenljivim vremenima.
Budi oprezan u svojim poslovima,
jer svijet je pun prevara,
ali neka te to ne ometa da uočavaš vrline oko sebe.
Mnogi ljudi teže za visokim idealima
i svuda je život pun heroizma.
Budi ono što jesi. Budi svoj!Pogotovo nemoj glumiti ljubav.
I nemoj biti podrugljiv prema ljubavi,
jer uprkos ogorčenosti i razočarenjima,
ljubav je vječna.
Spokojno primi iskustvo godina,
skladno napuštajući stvari iz mladosti.
Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljotinama.
Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti.
Osim održavanja zdrave stege, budi blag prema sebi.
Ti si dijete svemira,
ništa manje nego što su to drveće i zvijezde.
Imaš pravo biti ovdje.
I bilo ti to jasno ili ne,
nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
Dakle budi u miru s Bogom, ma kako ga zamišljaš,
i bez obzira kakav ti je posao
i čemu težiš u bučnom komešanju života,
zadrži mir u svojoj duši.
Pored sve prljavštine i jadikovanja
i porušenih snova, ovo je ipak divan svijet.
 
Teži da budeš srećan!

(Tekst je pronađen krajem prošlog vijeka
u jednoj napuštenoj crkvi.)

VELIČINA

PITANJE INTERESA

Jedan zemljoradnik, čije je žito uvijek dobijalo prvu nagradu na lokalnom sajmu, imao je običaj da najbolje sjeme dijeli svim seljacima u okolini.

Kada su ga pitali zašto to čini, odgovorio je:

“To je samo pitanje interesa. Vjetar nosi polen s jedne njive na drugu. Kad bi moji susjedi uzgajali žito lošijeg kvaliteta, unakrsno oprašivanje umanjilo bi kvalitet mojih prinosa. Eto zašto mi je stalo da uvijek sade najbolje sjeme”.

**

Sve što dajemo drugima dajemo sami sebi.

Nemoguće je pomoći drugome a da istovremeno ne pomognemo sebi, kao što je nemoguće nanijeti zlo drugome a da istovremeno ne nanesemo zlo sebi.